promatram, razmišljam
01.05.2007., utorak
Tebii, dušoo ...
|
VII Kad vidim njenu bijelu sliku usred okvira svog prozora, grudi mi trešte na muziku beskrajnu, golu našeg mora. I ja je vrebam kako čita il' neko tanko ruho veže - a moja želja sva mahnita ko' drhtav listak gorske breze. Groznica ište: Ti si ona za koju mene rodi majka? Molitvi mojoj cilj, ikona, a mojoj mašti san i bajka? Da svojim duhom tebi mogu, a svojom usnom tvojoj radi. oprostio bih život Bogu i bio mlađi, ljepši, slađi. Augustin T. Ujević, 1926. godine Još jedan biesr ... u niski ... Kolajni |
