promatram, razmišljam
23.04.2007., ponedjeljak
Tebi, dušo moja ..
|
Vječni prsten Sve će ove stvari jošte jednom doći kao što su bile i kako su prošle, i ti crni dani, i te plave noći, i ljubavi, čedne, strasne, dobrodošle; Jednom tamo poslije hiljada, hiljada i hiljada ljeta opet ćemo naći ista svježa čula, ista srca mlada, i taj nježni osmijeh, blagi i domaći. Tada opet jednom nad svladanim grobom motrit ćemo svemir novim osvjetljenjem. Vladat ćemo opet svojim rosnim sobom, i ljubavnim plačem i požarnim htijenjem; Samo ipak neće tada, nadajmo se, da nas jošte taru ove brige ružne, i da polet u vis događaji kose i plamen za ženom naše usne kužne. Pa da barem tada, za tisuć tisuća i tisuću ljeta, i još mnogo veče, primimo na naša srca uzdišuća, kao nikad doslije, jedan uzduh sreće. Iz Pariza, daleke 1918. godine pjeva T. U. |
