srijeda, 28.09.2005.
Miris duhana
Miris duhana sa žuljavih ruku kao zlatni lanci k tebi me vuku
Da l' one jake bez straha al i bez nade samo kule od pijeska rade?
I kad na kule stavljam pobjedničke zastave
Da l' su tvoji porazi moje pobjede što me od tebe rastave?
Nikad više držanja za ruku lutam sam tražeć svoju muku
Al tvoje me ruke još uvijek k sebi vuku
A ja od svega bježim spas je iza ugla
Ma nije jer svijet je ipak kugla
A kad odem šta ćeš reći kad te ispuni trzavi mir
I kad oči počnu peći kao vječna želja za snom
Proklet i blagoslovljen bez mene i sa mnom
A ja ne želim se otet mirisu duhana i svjetlu tvoga dana
I nek ti suza oku teži dok ga traži svojim sjajem
Nek zaplete se u mojoj mreži i nazove je svojim rajem.
D.R.
srijeda, 21.09.2005.
Keramički pas
Pas od keramičkih pločica je umiljat
Njegova tupa njuška izdiše mirnoću.
Pretvarajući se u djevojčicu sa šiljatim nosićem
prolazi pokraj meni.
Prepoznajem sijedu ženu koja ih šeta.
Al u njenoj starosti
Ja više ne prepoznajem njezinu stvarnost.
Mrtav.....
........Leži
................Pas.
D.R.
srijeda, 14.09.2005.
Nietzsche ili samo netko drugi
Za svaku nju
o svaku zvijezdu cu se objesiti
nek krijesnice proklinju noć
za svaku želju ću se ispuniti
nek odlete trepavice
nek se ugase obješene zvijezde
za svaku mržnju
da ne bi mrzio cijeli svijet
mrzit ću sebe u ljudima koje volim
za svaku tajnu
da ne bi istina postala
gmizat ću kao laž
sa grižnjom, gorak kao savjest
za svaku bol
biti ću sam
šećer u moru
more u mori
za svaku nadu ću umrijeti
nek nestane čovjek
ako ljudi nauče živjeti
D.R.
srijeda, 07.09.2005.
Čista bol
Boli me kao sedam ili osam,
metar sivog čovjeka
je spremno da umre.
Teleća glava vrišti bez grla,
bezobrazni psi grizu
trule gležnjeve.
Zrno pijeska je okruglo,
a pijesak ipak bode,
Zemlja je okrugla,
a Bog je ravan.
Kost je zadovoljna
sa pruženim noktima,
život je i kraj.
D.R.
ponedjeljak, 05.09.2005.
Ples
Ja moram plesati s tobom
na otkucaje srca našega sina
koji je toliko bolan da umire.
Svakim udisajem bliže je boli,
a mi plesemo u njegovoj tuzi,
umire dijete veće nego čovjek.
Za sve za što sam plakao
on plače oči svoje,
ni ja nečujem od njegove patnje.
On želi da plešemo bez prestanka
u njegovom mraku u njegovom rastu,
on je bolesno nježan.
Njegove ruke tope se od maženja
vruće usne gore od poljubaca,
duša slika bore na njegovu licu,
iskrivljeni smiješak pokreće naše noge,
on želi iskupiti nas, on će iskupiti svoj svijet.
Mi plešemo sretni, na grobu njegova života.
D.R.
