ponedjeljak, 29.08.2005.
VLAKONIJA
Ponoć u vlakovima
i uvijek isto drveće koje prolazi
kraj moga prozora
pepeljara i stari opušci
konci iz sjedala
kao da me vežu da ne odem
iz te melankolije
iz te mučne sjete
da ostanem uz vjetar
na debelom prozoru i mirišem noć
i sve što nosi
tek muk i zalutali listić u kosi.
D.R.
