15.11.2006. 21:01
treći post u jednom danu
Ovo sam ja pisao prije 2 godine i odgovorili su mi ovo. http://www.skac.hr/dopisivanja.php?Zastava=opsirnije&ID=85I jedno i drugo! Ide li to?
4.11.2004.
Hvaljen Isus!
Imat ću ubrzo 16 godina, svećenički poziv sam osjetio sa 14.To nikome nisam povjerio.Odličan sam učenik u gimnaziji. No što vrijeme odmiče u meni se sve više javlja ljubav prema ženama.
Želim jednog dana jednu usrećit i biti dobar suprug i otac i živjeti obiteljski i ljubavni život istinski kršćanski.
Te se dvije želje čine nespojive.
Ali ipak postoji način.
Postat grkokatolik!
To je učinio Živko Kustić.A on je poznati katolički publicist.
Ne vidim tu ništa loše, i dalje si katolik samo istočne tradicije.
Molim vas recite mi da li je to ispravno učiniti. Koje su posljedice? Koji su nedostatci tog čina?
Zahvaljujem!
Mir s vama!
Svi bogoslovi znaju za tu „kombinaciju“ (postati grkokatolik), pa je opet ne koriste kao joker. (Kustić je iznimka). Zašto ne? Zato što se zvanje rađa (ili otkriva) uvijek u jednoj zajednici jer je to i poziv za zajednicu, za Crkvu. U latinskoj Crkvi (ili Crkvi zapadnog obreda i tradicije) redi se za svećenike samo one koji nisu oženjeni. To je zahtjev za kandidate preko kojeg oni shvaćaju karakter Crkve kao zajednice Kristovih vjernika ali preko tog zahtjeva shvaćaju i specifičnost i zahtjevnost takve službe.
Stoga onaj koji osjeti zvanje kao nešto vrijedno, kao nešto što je njegov životni put – ili kako mi to danas volimo reći – kao nešto što će mu ispuniti život, prihvaća sve ono što ide uz to zvanje, pa i celibat, premda je svjestan teškoća koja su s tim povezana. Stoga tu ne treba biti selektivan – uzeti samo ono što nam se sviđa iz paketa koji se zove svećeništvo. Uostalom i vjernici (zapadnog obreda) žele doživjeti svećenika kao onoga koji je u potpunosti predan Crkvi, te bi im bilo neobično da sad netko „manevrira“.
Ako bi netko rođen u zapadnoj tradiciji želio postati grkokatolički svećenik, mora za to imati čvršće razloge od navedenih, mora dobiti dozvolu (biskupa) koji bi ga htio prihvatiti, ali onda treba i djelovati unutar grkokatoličke zajednice, koja ima svoje bogatu baštinu, koju netko iz latinskog obreda ipak automatski ne razumije.
Ukratko: motiv da bi netko prešao u drugi obred nikako ne smije biti mogućnost da se redi kao oženjen već isključivost vjerska motiviranost da se životom ugradi i djeluje u tradiciji kršćanskog Istoka. Kada biste samo to (ženidbu) naveli kao razlog nijedan te grkokatolički biskup ne bi primio. Zašto? Jednostavno! Zaboravlja se da je beženstvo (celibat) nazočno i u istočnim tradicijama: Oženjeni se mogu rediti za svećenike, no poslije ređenja ne. Ukoliko netko postane udovac nakon toga treba živjeti samački – ne može ponovno sklopiti brak. Neovisno od ovog zahtjeva život grkokatoličkih svećenika ima svoju specifičnu duhovnost i društvenu zahtjevnost koja nije tako laka kako bi se reklo kad se promatra samo pod vidikom braka.
Onaj kome je život u braku imperativ da zbog njega mijenja obred, nije pogodan biti svećenik niti kao grkokatolik. Pa i katolici istočnog obreda bi se doživjeli prikraćeni ukoliko bi im netko došao (iz zapadnog obreda) kao svećenik samo iz tog motiva, a ne iz doživljaja poslanja za tu zajednicu. Grkokatolički (oženjeni) svećenik nije polovičan u svojem zvanju, katolik zapadnog obreda koji bi htio prijeći u istočni samo iz tog razloga bi to bio.
Stvar leži, ponavljam, u motiviranosti. U istočnom obredu neke stvari su samorazumljive i kao takve se prihvaćaju. I u zapadnom također. Svećeništvo i u jednoj i u drugoj tradiciji ima svoje izazove i poteškoće; no ako ih već u startu pokušavamo zaobići to je jasan znak da svećeništvo nismo shvatili u njegovoj dimenziji života za Crkvu.
Još si mlad – pročešljaj svoje motive, ali ponajprije se osloni na Boga u vezi izbora životnog zvanja (bilo svećeništvo ili život u braku). Malo si nekako prebrzo sve iskalkulirao. Razumljivo - mlad si. Život je ipak „kockanje“ s Gospodinom. Ukoliko uložimo cijeloga sebe Gospodin čini da ćemo biti uvijek na dobitku!
Bog te blagoslovio!
Pater Ivica
--------------------------------------------------------------------------------
Prvo ti zelim čestitati na odličnom uspjehu u gimnaziji i hrabrosti javiti se.
Mislim da je jedna od najvažnijih i najtežih zadaća u životu - odabrati poziv. Kako bi mogli slijediti zov Onoga koji je Ljubav iznad svega, moramo puno moliti i sluziti se Njegovom apotekom - sakramentima i Darovima Duha svetoga. Jer Bog nas je stvorio da slobodno donosimo odluke i koristimo pri tom svoj zdrav razum, znanje,mudrost...
Tvoja ljubav prema ženama je normalna pojava u godinama u kojima jesi. Tijelo ti se razvija i budi. I stogod odlučio, biti svećenik ili biti muž i otac, moraš proći proces odrastanja kao i svi ostali srednjoškolci. Nesigurnosti, nedoumice, nagle promjene raspoloženja, razočaranja, osjećati se tijesno u svojoj koži, no s druge strane nevjerojatne bistrine i oštrine uma. Mozak ti sada upija informacije doslovno kao spužva, samo ga treba napajati na pravom Izvoru.
Jedan svećenik mi je rekao da ne bi tako dobro mogao shvatiti ljubavne boli mladih i pomoci im razgovorom, da i sam nije bio zaljubljen prije nego se zaredio.
Jesi li znao da je blazeni Alojzije Stepinac bio zaručen, prije nego je shvatio koji je njegov pravi put. Njegovo hodanje sa tom djevojkom je bilo potpuno čisto (danasnjim riječnikom - bez tjelesnih kontakata). Dopisivanjem su se jako dobro upoznali i sazrijevali, da bi na kraju oboje shvatili koji je njegov pravi put. Mislim da mu je to iskustvo pomoglo shvatiti pravu narav ljubavi muškarca i žene, koja je poput ljubavi Krista i Crkve.
Preporučam ti da se povjeriš nekome u koga imaš povjerenja. Pokušaj pronaći dobroga ispovjednika i duhovno vodstvo,jer puno je lakše kada izreknemo svoje nedoumice i strahove, tada ih zapravo postanemo svjesni.
Zelim ti i dalje puno uspjeha u skoli i životu i mislim da ces ti pronaći pravi put.
God bless you!
V.
4 Komentara | Print | # | ^
