Stvari se polako slažu na svoja mjesta. Popravljam ocjene, ali dobivam i nove koje treba popraviti.
Ovo polugodište ocjene su mi na amplitudne.
One day is good and next is black.
Danas dobijem 5 sutra 2.
Više sam u ovih 12 tjedana naučio o učenju nego u sve tri godine gimnazije.
Idem ovu subotu vanka s nekim curama.
Ovaj blog je sinteza svih ''ja''. Kronologija faza. Spomenik mojoj adolescentskoj nestabilnosti i prevrtljivosti.
Ne valja mu ni statistika, pokazuje da sam napisao više postova. I da je blog stvoren 4. kolovoza, zapravo je to bilo 10 dana poslije.i štošta još ne valja u statsiatici.
Evo scenarija mog života.
Gdje ću ja biti za 8 godina?
a) Diplomirao, posao, brak , obitelj.
b) Mrtav (suicid)
c) Alkoholičar s intencijom suicida
Bila si poput drugih
napirlitana djevica
No, izabrao sa tebe
slučajem jer požuda je slijepa
Tvoje bijelo tijelo nije me zanimalo
Kao svaki nesretni sotona htio sam tvoju dušu
Žarke usne zgnječio sam svojima
i zapalila se vatra
Bilo je to brzo svršavanje
u svega pet minuta
Izgubila si dušu
a, ja sam imao samo svoju
(Tvoja mora da je isparila
u košmaru strasti)
Nisi mi više potrebna
dobio sam što sam htio
odbacio sam te i zgazio
kao obično smeće
Imat ću ubrzo 16 godina, svećenički poziv sam osjetio sa 14.To nikome nisam povjerio.Odličan sam učenik u gimnaziji. No što vrijeme odmiče u meni se sve više javlja ljubav prema ženama.
Želim jednog dana jednu usrećit i biti dobar suprug i otac i živjeti obiteljski i ljubavni život istinski kršćanski.
Te se dvije želje čine nespojive.
Ali ipak postoji način.
Postat grkokatolik!
To je učinio Živko Kustić.A on je poznati katolički publicist.
Ne vidim tu ništa loše, i dalje si katolik samo istočne tradicije.
Molim vas recite mi da li je to ispravno učiniti. Koje su posljedice? Koji su nedostatci tog čina?
Zahvaljujem!
Mir s vama!
Svi bogoslovi znaju za tu „kombinaciju“ (postati grkokatolik), pa je opet ne koriste kao joker. (Kustić je iznimka). Zašto ne? Zato što se zvanje rađa (ili otkriva) uvijek u jednoj zajednici jer je to i poziv za zajednicu, za Crkvu. U latinskoj Crkvi (ili Crkvi zapadnog obreda i tradicije) redi se za svećenike samo one koji nisu oženjeni. To je zahtjev za kandidate preko kojeg oni shvaćaju karakter Crkve kao zajednice Kristovih vjernika ali preko tog zahtjeva shvaćaju i specifičnost i zahtjevnost takve službe.
Stoga onaj koji osjeti zvanje kao nešto vrijedno, kao nešto što je njegov životni put – ili kako mi to danas volimo reći – kao nešto što će mu ispuniti život, prihvaća sve ono što ide uz to zvanje, pa i celibat, premda je svjestan teškoća koja su s tim povezana. Stoga tu ne treba biti selektivan – uzeti samo ono što nam se sviđa iz paketa koji se zove svećeništvo. Uostalom i vjernici (zapadnog obreda) žele doživjeti svećenika kao onoga koji je u potpunosti predan Crkvi, te bi im bilo neobično da sad netko „manevrira“.
Ako bi netko rođen u zapadnoj tradiciji želio postati grkokatolički svećenik, mora za to imati čvršće razloge od navedenih, mora dobiti dozvolu (biskupa) koji bi ga htio prihvatiti, ali onda treba i djelovati unutar grkokatoličke zajednice, koja ima svoje bogatu baštinu, koju netko iz latinskog obreda ipak automatski ne razumije.
Ukratko: motiv da bi netko prešao u drugi obred nikako ne smije biti mogućnost da se redi kao oženjen već isključivost vjerska motiviranost da se životom ugradi i djeluje u tradiciji kršćanskog Istoka. Kada biste samo to (ženidbu) naveli kao razlog nijedan te grkokatolički biskup ne bi primio. Zašto? Jednostavno! Zaboravlja se da je beženstvo (celibat) nazočno i u istočnim tradicijama: Oženjeni se mogu rediti za svećenike, no poslije ređenja ne. Ukoliko netko postane udovac nakon toga treba živjeti samački – ne može ponovno sklopiti brak. Neovisno od ovog zahtjeva život grkokatoličkih svećenika ima svoju specifičnu duhovnost i društvenu zahtjevnost koja nije tako laka kako bi se reklo kad se promatra samo pod vidikom braka.
Onaj kome je život u braku imperativ da zbog njega mijenja obred, nije pogodan biti svećenik niti kao grkokatolik. Pa i katolici istočnog obreda bi se doživjeli prikraćeni ukoliko bi im netko došao (iz zapadnog obreda) kao svećenik samo iz tog motiva, a ne iz doživljaja poslanja za tu zajednicu. Grkokatolički (oženjeni) svećenik nije polovičan u svojem zvanju, katolik zapadnog obreda koji bi htio prijeći u istočni samo iz tog razloga bi to bio.
Stvar leži, ponavljam, u motiviranosti. U istočnom obredu neke stvari su samorazumljive i kao takve se prihvaćaju. I u zapadnom također. Svećeništvo i u jednoj i u drugoj tradiciji ima svoje izazove i poteškoće; no ako ih već u startu pokušavamo zaobići to je jasan znak da svećeništvo nismo shvatili u njegovoj dimenziji života za Crkvu.
Još si mlad – pročešljaj svoje motive, ali ponajprije se osloni na Boga u vezi izbora životnog zvanja (bilo svećeništvo ili život u braku). Malo si nekako prebrzo sve iskalkulirao. Razumljivo - mlad si. Život je ipak „kockanje“ s Gospodinom. Ukoliko uložimo cijeloga sebe Gospodin čini da ćemo biti uvijek na dobitku!
Prvo ti zelim čestitati na odličnom uspjehu u gimnaziji i hrabrosti javiti se.
Mislim da je jedna od najvažnijih i najtežih zadaća u životu - odabrati poziv. Kako bi mogli slijediti zov Onoga koji je Ljubav iznad svega, moramo puno moliti i sluziti se Njegovom apotekom - sakramentima i Darovima Duha svetoga. Jer Bog nas je stvorio da slobodno donosimo odluke i koristimo pri tom svoj zdrav razum, znanje,mudrost...
Tvoja ljubav prema ženama je normalna pojava u godinama u kojima jesi. Tijelo ti se razvija i budi. I stogod odlučio, biti svećenik ili biti muž i otac, moraš proći proces odrastanja kao i svi ostali srednjoškolci. Nesigurnosti, nedoumice, nagle promjene raspoloženja, razočaranja, osjećati se tijesno u svojoj koži, no s druge strane nevjerojatne bistrine i oštrine uma. Mozak ti sada upija informacije doslovno kao spužva, samo ga treba napajati na pravom Izvoru.
Jedan svećenik mi je rekao da ne bi tako dobro mogao shvatiti ljubavne boli mladih i pomoci im razgovorom, da i sam nije bio zaljubljen prije nego se zaredio.
Jesi li znao da je blazeni Alojzije Stepinac bio zaručen, prije nego je shvatio koji je njegov pravi put. Njegovo hodanje sa tom djevojkom je bilo potpuno čisto (danasnjim riječnikom - bez tjelesnih kontakata). Dopisivanjem su se jako dobro upoznali i sazrijevali, da bi na kraju oboje shvatili koji je njegov pravi put. Mislim da mu je to iskustvo pomoglo shvatiti pravu narav ljubavi muškarca i žene, koja je poput ljubavi Krista i Crkve.
Preporučam ti da se povjeriš nekome u koga imaš povjerenja. Pokušaj pronaći dobroga ispovjednika i duhovno vodstvo,jer puno je lakše kada izreknemo svoje nedoumice i strahove, tada ih zapravo postanemo svjesni.
Zelim ti i dalje puno uspjeha u skoli i životu i mislim da ces ti pronaći pravi put.
Nepostojan sam. Med-lab otpada.
Sad sam opet na starom-novom izboru.
Moram učit i opake predmete.Trebaju mi za prosjek i za faks. Nisam rekao majki za kemiju i matematiku, nisam opet naučio fiziku. Život mi se komplicira. Do Božića. Oh Bože do Božića.
Mene je strah. 0 Komentara |
Print |
# |
^
15.11.2006. 13:12
Furiozni antimarš
Dobio sam jedan iz kemije i napisao za jedan matematiku.
Život je pun uspona i padova. Sklon sam ekstremnostima.
3 Komentara |
Print |
# |
^
14.11.2006. 20:47
Furiozni marš
Furiozni marš. U dva dana deset petica.Jučer tri, danas sedam.
Svi su danas mislili da skupljam datume za filozofiju. Do filozofije sam skupio 3 datuma. I onda se javio filozofiju. Učinio sam to da zabezknem razred.Uživao sam u tome.
Dobio sam pet iz zadaćnice iz hrvatskog. I ovi u razredu su pohvalili moj rad kao daleko najbolji.
Meni je samo palo na pamet da misle da imam talenta. No to je plod rada i studiranja hrvatskih pisaca. Zbog tih studija sam zapustio obično školsko gradivo.
Zato sam odlučio ne prestati čitati. I nastaviti.
Čitao sam u Proljeću Ivana Galeba kako je jedan htio upisati filozofiju, a pod roditeljskim pritiskom upisao i završio farmaciju. Poslije se u njemu stvorio kompleks jer misli da nije uspio ostvariti svoje ambicije.
I razmišljam ja kako će me intelektualno uništiti to Zdravstveno veleučilište. Tri godine nazadovanja.
A već otprije muči me što će većina iz moje generacije imati fakultet, a ja samo prvostupnik.
Nisam se usudio riskirati.
I dođem do ove ideje.
Ja ću završiti tu Zdravstvenu koja je na pola puta između fakulteta i srednje medicinske.Ali neću se time baviti. Onda ću upisati faks koji zaista ja hoću. Odluka neopterećena korisnošću tog fakulteta.
Tako propadnem li na mojem željenom fakultetu imati ću rezervni život. Upisati ću nešto na filozofskom. Upisati ću ono što želim bez dikatata općih okolnosti.
Sa 26 godina trebao bih biti diplomirani nečega i inženjer med-lab dijagnostike.
Promišljam posljednih dana kakva sam ja kukavica.
A majka me načinila takvim. Nje se jedino i bojim.
Mislim da su nesreću svog dijeteta uvijek krive majke.
Tako je moja majka od mene napravila kukavicu. Nije me učila ni lojalnosti ni domoljublju. Učila me malograđanstvu. Moj brat je njezina zamišljena tvorevina. Extremni štreber, matematičar i fizičar prve klase u državi. Najbolji u razredu. Ali moja majka vrsna nepoznavateljica psihoanalize nije predvidjela psiho-posljedice takvog načina života. I zato je on takav kakav jest.
Ja sam neuspjeli produkt, greška u tvornici njezinog plana. I dobro je da je tako završilo.
Koja je to beštija.
Ovo mi sve izlazi iz podsvijesti. Kako sve izleti što se sprema ispod tepiha.
Obično mladići moje dobi imaju problema s averzijom prema ocu.(kao i moj brat; samo previše)
Imaju neriješeni edipov kompleks. Ja sam isto to imao(kao i svi; normalan dio odrastanja; tko to ne nadiđe postane peder) no moji sukobi su uvijek bili s majkom.
Ne brine mene sadašnja ni prošla neprijateljstva već buduća.
Kako će to utjecati na moj odnos prema ženi?
Ako je moje nesvjesno postavi na mjesto majke onda ću biti kreten.
No ne vjerujem da će je tamo postavljati jer nemam edipov kompleks.
No zar je tamo postavljaju oni što ga imaju ?
Teški edipovci su pederi (koristim hrvatsku riječ, bez ikakvih uvredljivih konotacija)
Lakši edipovci imaju majkolike žene.
Lakši edipovci poslije nesvjesno postanu očevi koje su mrzili.
Dakle neću postati otac. Onda ću postati majka.
Dobro sad znam kakav ću odnos imati prema djeci. Ako mi žena bude sklona lamentacijama djeca će mi imati veliku šansu da postanu lezbijke i pederi.
Kakva će mi biti žena?
To opet mjenja čitavu priču. Ona će imati utjecaj na mene.
Samo da ne bude nesvadljiva i kukavna. Onda će mi upropastiti i mene i djecu i čitavi rod.
Svi smo mi sastavljeni od kompleksa i oni su dio nas -Freud reče.
Znači li to da smo svi mi i naši životi predestinirani ?
Tu opet na pozornicu života dolazi kršćanski Bog u kojeg ja polažem sve nade buduće sreće.
Čvrsto vjerujem da životom po ljubavi koju kršćanstvo propagira se mogu neutralizirati svi naši kompleksi i tako postići sreću.
jesu, došla su ozbiljna vremena i treba se učiti, ali moja melankolična narav me tjera da pišem svoj dnevnik, a živimo u doba virtualnih tehničkih otkrića pa ga pišem na internetu.
Možda bi mi se mogla desiti zagrijanost za bloga, a ja ne znam da li da je želim ili ne želim.
Blog zapravo, kao i kompjuter i svi strojevi otuđuju čovjeka, udaljuju ga od njegove biti-reče jednom davno jedan bradonja.
Ja sam vođa neoluditskog pokreta.
Razbijmo kompjutere i vratimo se abaku- vičem žerminalskoj masi.
Treba se pronaći ravnoteža.
No, evo blogova koji su me zadivili, a mene je u bilo čemu teško zadiviti i nesklon sam hvaljenju(možda iz oholosti)
1.Pero Panonski
Iz Perinog pisanja osim što se vidi da ima talenta uočavamo i naznake buduće erudicije.(Intelektualac). Ljevičari klonite se bloga
2.Love&marriage
na ovaj sam blog naišao prije 5 mjeseci. She devil se lako čita i daje uvid u život mlade obitelji. Nije bilo posta već 5 mjeseci, ali evo danas je nešto napisala pa je i mene potakla na pisanje.
3.Suicidal
Na ovaj blog sam naišao prije 5 dana. Kamovski je. Lucidan, buntovan, jednostavno Kamovski.
Majstore, ugasi svijeću, došla su ozbiljna vremena
Treći razred je vrhunac puberteta kažu. Treći razred, razdoblje od 17 godina je zapravo je vrhunac djetinjstva. Nema više onog glumljenja odraslosti sa 13-14 godina, djetinjasto je sa 17 opet u modi, slobode nikad toliko nismo imali. Sloboda i infantilizam. Život je lak, roditelji nas hrane, problema nema, oslobođeni smo.Sa 17 smo svemoćni, Bog nam ne treba, mi smo bogovi što smo s olimpa sišli u ova ljudska tijela i učinili ih besmrtnim. Vratili smo raj na Zemlju.
Kako se brzo sa 18 sve promjeni. Upis na faks i maturalni rad. Budućnost je blizu i to zabrinjava.
Ozbiljna su vremena, nikome se ništa ne prašta glasi dalje stih u Mihalićevoj pjesmi.
Dobre stvari u životu ne postižu se lako. Sreća se ne postiže i održava lako.
Biti dobar otac, muž, prijatelj, čovjek zahtijeva napor.
I tu ćemo svi naići na Boga kao jedinu pomoć.
Kad život oteža,
kad nam gležnji olovni ne budu dali da letimo
tjeskobno ćemo i na rubu očaja zatražiti Tvoje očitovanje Bože
Imam puno za učiti za prijamni iz knjiga iz srednje medicinske. Upišem li biti ću namučen.
Još 6 tjedana do kraja polugodišta, a ja samo 3 predmeta ispitan. Što sam 10 tjedana radio u školi? Posla ima jako puno i za uobičajenu školu i još medicinske knjige. To znači manje vremena za internet i blog. I na kraju će ispast da je moja ovisnost o netu bila dio pubertetskih previranja.
Ode moje djetinjstvo.
Gospode upali svijeću došla su ozbiljna vremena.
Pozdrav svima, ako se više ne javim.
Bilo mi je lijepo blogati s vama.
Živite život kako najbolje znate.
3 Komentara |
Print |
# |
^
09.11.2006. 21:23
Čovječe pazi da ne ideš malen ispod zvijezda
Opet se ispoljava melankolična narav.
Svaki čovjek je moralno dualan. Svi imaju komplekse rekao je Freud i oni su sastavni dio nas.
Što je smisao čovjekova života?
Sreća, neposporivo.
Kako postići sreću?
Ne tražite po blatu, sami je ne možete stvoriti. Sreća je u sreći drugih. I to je krug sreće.
Ovo sastavak koji sam napisao prije 2 dana u zadaćnici. Naslov je bio stuh moga Šimića
Čovječe pazi da ne ideš malen ispod zvijezda
Čovjek, najmoćnija životinja,zauzdao je svoj spolni nagon i izgradio civilizaciju. Sve živo i neživo njemu je podloženo. Ova Zemlja je da je njegove noge gaze, nebo je stvoreno da se čovjek divi. On vlada. Ima li mu kraja? Postoji li tko jači od njega?
Smrt ! Kraj ! Nepostojanje !
Da, tu je granica. Zemlja je čvrsta, nebo je vječno, a čovjek je krotak i kratkovjek. Ljudska sudbina je umiranje. Svaki dan umirem, svaki dan naime oduzima se dio mog života. Smrt, naš jedini životni pratilac snagom kojom razara daje i smisao i besmisao ljudskog bivstovanja. Ova zemlja je kad se skinu sve obmane s naših kapaka isušena kaljuža. Zemlja je besmislom posijana. Ljudski rod se ne može zadovoljiti jednim životom na besmislom ispunjenoj planeti. Čovjek je stvoren za zvijezde. Najveća mizantropska obmana je da nije. Biti prožet smislom zvijezda ovdje na zemlji zove se vjera i ona razara besmisao. Smrt je katapult, katapult do zvijezda. Kažu da na zvijezdama nema katapulta, pa se nemamo čime vratiti na Zemlju. Smrt je svemirski Haron.
Mi vidimo samo što nam je pred očima. Čovjek je ograničen na pet osjetila. Ali ima intuiciju, neobjašnjivi osjećaj nečega što čovjek s pet osjteila ne može spoznati, a čime je svaki kutak Zemlje prožet. Zvijezde su čovjekov smisao koji ruši besmisao života na Zemlji.
Ljudi ne gledajte u isprazne kaljuže, dižite svoje kapke prema zvijezdama.
Kraj
Ulomak iz Donadinijeve drame Bezdan.
Svi ljudi nose bola u svojoj duši, pa ipak žive. Ja sam često o tome razmišljala gledajući ljude, kojima je život isto takav pakao kao i nama. ''Zašto oni žive?'' pitala sam se gledajući njihove patnje i najednom mi se to, što oni žive i hoće da žive, učinilo tako veliko. Učinilo mi se kao neko pobožno čekanje jednog božanstva. Čekajmo i mi Ivo. Sunce će doći.
Ne znam što mi je. Edipov kompleks nemam ali sviđaju mi se starije cure. Profesorica od 25 godina i još jedna iz njene generacije. danas sam u hodniku na slikama starih maturanata vidio i njezinu sliku.
Obje se zovu Branka. Slučajnost. I sviđa mi se još ova jedna što ima već malu djecu. Dakle udata je kao i jedna Branka samo što prof. Branka se udala prije 3 tjedna.
Sve su bljedolike crnke. Moja majka nije bljedolika crnka, dakle nisam edipovac.
Ova udata s malom djecom ima ružne zube. Ali je lijepa.
Branka je najnježnija od sve tri i najpunašnija. Ali i najljepša možda.
Branka neprofesorica izgleda starije od ove prof Branke kojoj je koža iznimno bijelo glatka.Ali je najnasmijanija od sve tri.
Iz moje generacije nema nekih. U trećem razredu mitska pojava Andrea.
Drugi razredi ništa.
Prvašice su mnogo bolje od drugašica. Ima ih lijepih. Ali su sve još nerazvijene, djetinjaste. Nemaju bokova(što ja volim).
Meni su na curi važniji bokovi od grudi.
Nabavio sam većinu knjiga za med-lab dijagnostiku. Ovaj petak počinjem učiti.
Ja mislim da sam normalan što mi se sviđaju ove tri starije cure. Mislite li i vi tako?
Najviše se mi se sviđa prof Branka. Mislim da bih se zaljubio da mi predaje. Dok sam bio dežurni obratila mi se i ja sam u polutransu odgovorio. Slatko stvorenje.
Nakon što sam shvatio da su Donadini, Kamov, Niče, Camus i ostali egzistencijalisti u pravu i kad sam bogu u ime tolerancije opet dopustio priča bolje shvaćam svijet.
Egzistencijalisti su u pravu, o tome sam i pisao u sastavku. Smisla na Zemlji nema. Smisao je u zvijezdama, nadljudskom, kršćanskom Bogu kao izvoru ljubavi.
Zašto upisujem med-lab
Ja nikad nisam ništa posebno volio. Odmalena sam zamišljao sebe na nekom poslu koji ću s lakoćom obavljati. Ja sam lijen, a lijenost od rada uvije zahtijeva dvije stvari. Kratkoću i lakoću.
Zato i upisujem ovo. Poslije mi neće biti teško.Nije težak posao. Nije se teško zaposliti.
Jučer sam razmišljao o sebi i mislio...Ivo uspio si u svom naumu, upropastio si se.
Uništio sam ugled, nitko me više ne spominje s bratom u istoj rečenici niti me mješa s njim. S vi znaju da ja slabije učim. Srozao sam se u učenju. Morat ću se boriti za prosjek.
Majka me više ne smatra jednim od boljih učenika u razredu. I ne oholi se više sa mnom.
I tako ja pomislim...
I onda se sjetim. Pa ja sam sve ovo htio. Majka mi je išla na živce uzdižući me na tronove.
Bilo mi je teško kad su me smatrali ( i kad sam bio) kao brat, najbolji učenik.
Uvijek sam zavidio svim onima koji su osjetili strast borbe za ocjene na kraju i ono zbrajanje bodova ...
Ni u razedu me više ne uzdižu na nikakve tronove. Potajna mi je želja jedno vrijeme bila upisati neku višu školu i zavidio sam im jer je laka.
Pa evo me. Uspio sam- Uspio sam.
Imam život kakav sam htio. (osim što nema curku).
Apstiniram već 11 dana od seksualnih upražnjenja svake vrste. I živci su mi smireniji.Mnogo.
Sa curama sam nekako u boljim odnosima, čak mi je čudno. Zamjećivam osmijehe uperene u mene.
Je li ih bilo prije? Možda ih ja nisam vidio.
Možda sad zračim nekakvom energijom???
Majkemi sve više dobivam na samopouzdanju.
Za kraj jedna moja melankolična molitva
O Bože sjeti nas se kad budemo razočarani i kad uistinu deziluziramo život,
O Bože kad budemo na kraju tridesetih sjeti nas sebe.
Sjeti nas Bože
0 Komentara |
Print |
# |
^
Trebalo je da shvatim da kršćanin neće biti oslobođen života i životnih problema nego će mu kroz njih biti puno lakše ići s bogom.
Trebao sam deziluzirati drugu stranu ''slobodna'' života. Trebao sam uvidjeti da je nešto zabranjeno jer je štetno.
Trebao sam vidjeti da grijeh šteti meni i drugima i zato je zabranjen, da su zapovijedi putokaz za izlazak iz zlostanja. Grijesi mene proždiru.
Trebao sam shvatiti da smisla nema u isušenoj kaljuži i u meni samomu.Smisao je u višem opredjeljenju za ljubav, a moj osobni smisao je nastanjen u drugima.
Trebao sam spoznati značenje pojma ''propast duše''.
Trebao sam sve to proći da sve ostalo bolje shvatim.
Sve zapovijedi imaju viši smisao radi nas samih, ne isključivo zato jer je Bog tako htio. Božja volja je naša sreća.
Zabrana predbračnih odnosa, Božja naredba. Znanstveni temelj
-Osjetilnost uništava ljubav. -rekao je ateist i idejni začetnik nihilizma Friedrich Nietzsche.
-Libido i civilizacija ne idu zajedno-rekao je Sigmund Freud,ateist,osnivač psihoanalize. Libido je svekupna sexualna energija koju neki čovjek posjeduje. Čovjek je razvio civilizaciju jer je uspio za razliku od životinja zauzdati svoje nagone.Zato se između ostaloga svećenici ne žene po zapadnoj tradiciji, da svoj libido usmjere na djelovanje, dakle da sublimiraju svoju seksualnu energiju i usmjere je na spasenje duša.
Božja volja je da mi budemo sretni, a zapovijedi putokaz za sreću.
Večeras je tulum. Ova jedna slavi rođendan. Rođendanski dar su tri boce vina. Praktično.
A i tu imam jedno razmišljanje. Kršćani smiju piti alkohol sve dok im ne šteti. A što mislite da je Isus kad je na fešti u Kani pretvorio vodu u vino nakon toga otišao piti sok od borovnice ?
Naravno da nije.Umjerenost je potrebna za zdravlje.
Još tri dana ovih praznika. Mislio sam učiti, ali mi se ne da kemija i fizika kao cijelo ovo polugodište.
Nisam ni trebao napisati ovu zadnju rečenicu, ali eto. Čitam Proljeće Ivana Galeba. Stigao do 100 str.
11 Komentara |
Print |
# |
^
Komentari da/ne?Svi ljudi nose bola u svojoj duši, pa ipak žive. Ja sam često o tome razmišljala gledajući ljude, kojima je život isto takav pakao kao i nama. ''Zašto oni žive?'' pitala sam se gledajući njihove patnje i najednom mi se to, što oni žive i hoće da žive, učinilo tako veliko. Učinilo mi se kao neko pobožno čekanje jednog božanstva. Čekajmo i mi Ivo. Sunce će doći
