14.11.2006. 20:47
Furiozni marš
Furiozni marš. U dva dana deset petica.Jučer tri, danas sedam.Svi su danas mislili da skupljam datume za filozofiju. Do filozofije sam skupio 3 datuma. I onda se javio filozofiju. Učinio sam to da zabezknem razred.Uživao sam u tome.
Dobio sam pet iz zadaćnice iz hrvatskog. I ovi u razredu su pohvalili moj rad kao daleko najbolji.
Meni je samo palo na pamet da misle da imam talenta. No to je plod rada i studiranja hrvatskih pisaca. Zbog tih studija sam zapustio obično školsko gradivo.
Zato sam odlučio ne prestati čitati. I nastaviti.
Čitao sam u Proljeću Ivana Galeba kako je jedan htio upisati filozofiju, a pod roditeljskim pritiskom upisao i završio farmaciju. Poslije se u njemu stvorio kompleks jer misli da nije uspio ostvariti svoje ambicije.
I razmišljam ja kako će me intelektualno uništiti to Zdravstveno veleučilište. Tri godine nazadovanja.
A već otprije muči me što će većina iz moje generacije imati fakultet, a ja samo prvostupnik.
Nisam se usudio riskirati.
I dođem do ove ideje.
Ja ću završiti tu Zdravstvenu koja je na pola puta između fakulteta i srednje medicinske.Ali neću se time baviti. Onda ću upisati faks koji zaista ja hoću. Odluka neopterećena korisnošću tog fakulteta.
Tako propadnem li na mojem željenom fakultetu imati ću rezervni život. Upisati ću nešto na filozofskom. Upisati ću ono što želim bez dikatata općih okolnosti.
Sa 26 godina trebao bih biti diplomirani nečega i inženjer med-lab dijagnostike.
Promišljam posljednih dana kakva sam ja kukavica.
A majka me načinila takvim. Nje se jedino i bojim.
Mislim da su nesreću svog dijeteta uvijek krive majke.
Tako je moja majka od mene napravila kukavicu. Nije me učila ni lojalnosti ni domoljublju. Učila me malograđanstvu. Moj brat je njezina zamišljena tvorevina. Extremni štreber, matematičar i fizičar prve klase u državi. Najbolji u razredu. Ali moja majka vrsna nepoznavateljica psihoanalize nije predvidjela psiho-posljedice takvog načina života. I zato je on takav kakav jest.
Ja sam neuspjeli produkt, greška u tvornici njezinog plana. I dobro je da je tako završilo.
Koja je to beštija.
Ovo mi sve izlazi iz podsvijesti. Kako sve izleti što se sprema ispod tepiha.
Obično mladići moje dobi imaju problema s averzijom prema ocu.(kao i moj brat; samo previše)
Imaju neriješeni edipov kompleks. Ja sam isto to imao(kao i svi; normalan dio odrastanja; tko to ne nadiđe postane peder) no moji sukobi su uvijek bili s majkom.
Ne brine mene sadašnja ni prošla neprijateljstva već buduća.
Kako će to utjecati na moj odnos prema ženi?
Ako je moje nesvjesno postavi na mjesto majke onda ću biti kreten.
No ne vjerujem da će je tamo postavljati jer nemam edipov kompleks.
No zar je tamo postavljaju oni što ga imaju ?
Teški edipovci su pederi (koristim hrvatsku riječ, bez ikakvih uvredljivih konotacija)
Lakši edipovci imaju majkolike žene.
Lakši edipovci poslije nesvjesno postanu očevi koje su mrzili.
Dakle neću postati otac. Onda ću postati majka.
Dobro sad znam kakav ću odnos imati prema djeci. Ako mi žena bude sklona lamentacijama djeca će mi imati veliku šansu da postanu lezbijke i pederi.
Kakva će mi biti žena?
To opet mjenja čitavu priču. Ona će imati utjecaj na mene.
Samo da ne bude nesvadljiva i kukavna. Onda će mi upropastiti i mene i djecu i čitavi rod.
Svi smo mi sastavljeni od kompleksa i oni su dio nas -Freud reče.
Znači li to da smo svi mi i naši životi predestinirani ?
Tu opet na pozornicu života dolazi kršćanski Bog u kojeg ja polažem sve nade buduće sreće.
Čvrsto vjerujem da životom po ljubavi koju kršćanstvo propagira se mogu neutralizirati svi naši kompleksi i tako postići sreću.
4 Komentara | Print | # | ^
