31.10.2006. 21:28
Pronašao sam svoj put za Damask
Ja sam ništarija bez Boga.4 Komentara | Print | # | ^
Pronašao sam svoj put za Damask
Ja sam ništarija bez Boga.4 Komentara | Print | # | ^
29.10.2006. 20:43
Otvaranje pregovora s Bogom
Dosadilo mi je više ići sam. Ova Zemlja je stvarno isušena kaljuža kako reče Kamov. Pretežak je život za čovjeka. A ja sam još mlad i neiskusan i iskreno vam kažem: Životna stvarnost me plaši. Život u ovoj isušenoj kaljuži stvarno nema smisla. Život je besmislen.Hedonizam je utjeha. Hedonizam vodi autodestrukciji. Duh teži životu, a tijelo smrti. Dozlogrdilo mi je samom se boriti protiv besmisla. Zato sam odlučio pozvati superjunake. Superjunaci imaju nadljudske moći. Moći koje posjeduju nisu im nadodane, jednostavno ih imaju, a mi ostali ljudi ograničeni smo na pet osjetila. I zato ne možemo vidjeti anđele ni duhovne stvari. Okus,opip,sluh,vid, njuh i još jedan kojeg se trenutno ne mogu sjetiti. samo njima spoznajemo svijet. Ali ima nešto, intuicija koju osjećamo da se nešto još događa i da nešto kraj nas stoji, nadgleda a mi to ne možemo spoznati ni s jednim od ovih pet čula.
I eto ja odlučio pozvati superjunake. Sjetim se ja Supermana, Barmana i još hrpu njih. I mislim ja, koji će mi vrag Superman. I odlučio ja pozvat vođu cijele te superjunačke škvadre, nekog šefa. Isus!!
Liječio bolesne, oživljavao mrtve, jači od oluje, veći čarobnjak od Merlina, jači od svih fizičkih zakona.
I pomislim kako mi je uopće na pamet mogao pasti Superman pored ovog heroja.
I uzmem ja imenik i tražim Isus Krist. I evo njega.
Isus iz Nazareta Krist. 777 777 777 i pozivni za Zagreb jer je sve ipak u Zagrebu. I otipkam ja 01 777 777 777
I odmah bez zvonjave javi se glas: Dobar dan Ivo.
JA(zbunjeno):ha, kako znaš tko sam?
Isus: Pa superherojske moći.Zar si zaboravio?
Ja: Ah da.
Isus: I što ti treba
Ja: Pa ako si superheroj, zar ne znaš.
Isus: Znam ali pristojno je pitati.A i ljudi volje dijalog i slušati sami sebe i izlagati svoje probleme.
Ja:Imaš pravo. Dobar si ti i psiholog.
Isus: Kako ne bih bio, ja sam ti arhitekt ljudske psihe.
Ja: Tako je zaboravio sam. Gospodine...
Isus:Zove mi Isus.
Ja:Isuse, meni je potrebna pomoć. Život je težak. To je sva istina. Nebo je vječno, zemlja je tvrda a čovjek je slab i kratkovjek. Ljudi se obmanjuju glupostima. Ja sam saznao istinu. Život je besmislen. Pokušavam se oduprjeti i samoobmanuti, ali ne mogu, previše znam.Ne mogu ovako više ovako. Pomozi mi.
Isus: Dobro Ivo. Prvo ću ti pomoći financijski. Spusti telefon, jer trošiš novac. Ne pitaj zašto.Blago onom tko posluša i ne pita zašto.
Ja: (u sebi) Koji mu je vrag?(i spustim slušalicu).
Tišina u sobi. Sam sam. I što sad? pitam se ja.
Hej pa on će mene nazvati tako da mi ne troši novac. Na njegov ćemo račun razgovarati.Ipak je dobar taj isus kako onaj pop ,koji vozi autinu i pol, kaže.
Kad ono doslovno iz vedra neba...
Ivo!!
Ja se trznem. Ti majke mile koji je ovo vrag.
Ivo!! (opet glasno).
Da nisam poludio. Shizofrenija. Ajme, ali ja nemam shizofreničara u obitelji.
Ivo!!!
Sad već prestravljen skrivam se ispod kreveta.
To sam ja, Isus.Izlazi odatle. Razgovarajmo oči u oči.
Ja: Hej, pa što nisi odmah rekao. Pa na telefon smo prekinuli mislio sam..
Isus: Ta nije li nam sad bolja veza.I bolje se čujemo.
Ja:Imaš pravo.Nisam znao da to možeš.
Isus:Ja sve mogu, samo trebaš otvoriti svoj um svi mogućnostima.Problem je zatvorenost uma kod ljudi. Na spomen riječi ''čudo'' uvijek misle na ozdravljenja i ova nekakva za mene sitna čuda već milijun puta viđena. Ja bih htio pomoći. Začepiti grotlo vulkana, obustaviti potres opet utišati oluju kao onda.Ali ljudi se ograničavaju i zaboravljau da ja doslvno sve mogu.A lijepo sam rekao da će i brdo premjestiti da vjeruju. Vjerovati znači otvoriti svoj um. Oslobodite se, to od vas tražim.
Ja:Pa evo ja tražim i otvaram um.Pomozi meni.
isus:Pa prvo nemoj me više zvati na telefon kad možeš ovako izravno razgovarati. Bacanje para ti je to.
Drugo, ima ti svezak časopisa mojih koje sam izdavao oko 5 tisuća godina. Ja sam bio glavni urednik, a bilo je mnoštvo novinara od Izaije, Ilije, Jeremije do ovih novih zahvaćenih velikom reformom svijeta i ljudstva uopće prve četvorice pa Pavla i ostalih.Ovi novi imali su više mogućnosti zbog te reforme koja je za me bila krvava, ali nije mižao. Zato se više čitaju ti u ljudskom žargonu zvani evanđelisti.I Pavao je bio veliki novinar.I u tome svesku svih brojeva ti ima sve o životu i svijetu i ljudima. To ti je kronologija izvještaja o događajima koji su najvažniji i najstvarniji za čovječanstvo.A ne neki tamo izbori ili utakmice.To ti je knjiga o sreći i načinu da postaneš sretan.
Ja:Kako znam jesu li istiniti?
Isus: Pa ja sam glavni i odgovorni urednik.Sve je istina prijatelju moj. Izvještaj o istini. Dakle ta knjiga u svećenićkom žargonu Biblija.
Treće,ja sam ti se materijalizirao prije 2000 godina. I ostat ću tako do kraja svijeta. Prije sam bio kao samo jedan čovjek na jednom mjestu, većinom u Izraelu. Onda sam umro i naravno proširili su se obzori. Sad sam na milijun mjesta na svijetu. I ima me svugdje. Morao sam umrijeti za to, da me svi imaju. I svaki dan možeš mi doći doma. Radi našeg prijateljstva i razgovora preporučeno je da dolaziš jednom tjedno. Na dan kad se odmaraš.U nedjelju. Znaš ti da sam ja vama dao da birate dan odmora. Vi se nikad ne biste toga sjetili,dana odmora. I radi očovječenja, dao sam da birate bilo koji dan. Vi ste izabrali nedjelju. Da ste izabrali četvrtak vikend bi se sastojao od srijede i četvrtka.
Ja:Znači da ti idem u posjete.
Isus: Jednom tjedno, nisam vas htio opterećivati da svaki dan idete.Jednom tjedno je dovoljno.
Četvrto što imaš su ti žargonski zvani sakramenti.
Za njih sam dakle morao umrijeti i sve ono pretrpiti.Da bi me ti danas imao. U njima sam ja. U njih sedam sadržano je sve. Sve sam vam dao i dao cam da se odlučite kako ćete to sve podjeliti. Vi ste po starom židovskom običaju podjelili na sedam djelova.
Jedan torta na sedam dijelova, a ipak je za svakoga cijela. Mogla je biti i na 16 dijelova ipak bi bila samo jedna torta.
Ja:Cool.
Isus: I tu su ti ljudi. Ne zaboravi, za njih sve ovo radiš. Za njih primaš sakramente. Nemoj da ti ja budem važniji od njih jer ćeš me rasplakati. Ja volim ljude i dao sam im sve ovo da bi se međusobno voljeli i darivali kao što ih ja volim.
Ja: Oh Isus.Mnoge stvari su mi sada jasnije.
Isus:Život ti s ovim neće biti besmislen. Besmislen je onda kad ga analiziraš samo s svojih pet osjetila, tada propuštaš ono najvažnije, negov smisao, tada propuštaš i ne vidiš i ne razmtaraš ono više životno. Gledaš li ga samo fiziološki i s pet osjetila nećeš naći smisao jer ga ja tamo nisam postavio. Smisao sam postavio u ovom višem životnom. Smisao ćeš naći u ljubavi. U tome su sve rasprave i filozofi. To su svi tražili.Smisao. Ljudi često krivo kažu da svatko pronađe svoj smisao. ''Svoj smisao'' je kratkotrajna obmana koja će potrajati do prve teškoće. Smisao koji će trajati vječno je ljubav. Nju svi traže. To je smisao života svih ljudi.
Bez nje smo u isušenoj kaljuži i tamo trpimo jer je tamo nema.
Ja:Pametan si ti Isuse.Hvala ti.
2 Komentara | Print | # | ^
29.10.2006. 13:52
auto-reforma
Dovraga, moram se srediti. Za 50 dana bit će mi 18 godina. Moram dolučiti što ću sa svojim životom.Svima nama je dan jedan talent, jedan život. Ali nije nam rečeno što da činimo s njim. Mi sami moramo otkriti.Ne smijem dopustiti da me vjetar nosa.
Moram se sabrati. Trebam sebe naći.
26.10.2006. 18:33
Sentimentaliština
ISvaki dan kruha pjeva zbor iste pjesme. Ja sam se zaljubio pri toj jednoj pjesmi prije dvije godine i četiri dana. Zato sam danas bio sentimentalan.
II
Prekjučer sam znao što ću studirati. Htel sam biti veretinar baš kao i Matoš.Jučer sam bio zbunjen. Znao sam da će biti nešto s biologijom.Možda veterina, experimentalna biologija ili med.laborantska dijagnostika. Danas, danas ništa ne znam(osim da sam grabancijaš). Sve mi je otvoreno. Gledam na FF komparativnu književnost, gledam novinarstvo.
Ja sam istinski pobunjenik. Većina na roditeljsku sugestiju pada i studira ono što bi roditelji studirali da su još mladi.
Ili ja možda bježim od odluke da sebi barem malo determiniram život. Planirani život čini mi se dosadan ili sam ja možda duševni mazohist.
III
Moje ime je Prevrat. Sin sam J.P. Kamova i ciganske kurve.Otac mi je umro prije, a majka tijekom poroda. Prevrat Polić piše u registru, ali svi me zovu Kopile. Pop mi je dušu već prije pričesti svrstao u grabancijaške. Velio je da su grabancijaši u šestom krugu pakla. Hadrijan Meis, inače i sam grabancijaš, je rekao da su grabancijaši već na zemlji u paklu, a Donadini tvrdi da su svi grabancijaši pred križom izbjegli u šumi. Ja ne znam tko je u pravu. Znam da hodim po zemlji među ljudima. ...
IV
Iznijet ću vam iz glave na ekran svoja najnovija ljubavna sentimentalna premišljanja.
Ime joj je Branka. Crnka svijetlije puti je Branka. Punašna je i nije visoka. Očne duplje svijetle dvije očne jabučice sa svijetlosmeđom rožnicom. Merlinmonrovski madež ističe se na bijelom ektodermu lica.
Blaga fiziognomija i dobroćudne zjenice otkrivaju blagi njen karakter. Kad sam prije dva tjedna ulazio u školu promatrao sam je zorno, kad je ona bacila pogled na mene nisam joj mogao gledati u oči i oborio sam pogled ravno u pod. Na takvo svoje ponašanje pomislih ''Baš kao iz romana'' i shvatio sam da mi se sviđa i da bi se ponovila tragedija kao s Andreom da je češće viđam, zaljubio bih se da mi je pred očima više od ova tri četiri trenutka tjedno. Možda i jesam zaljubljen. Mislim da jesam.
Ona je osam godina starija od mene, ona je profesorica u mojoj školi i ne predaje mi na žalost ili sreću ne bih znao.
1 Komentara | Print | # | ^
26.10.2006. 10:33
Eventualizam
I danas su mladi aktivni i u umjetnosti.
Eventualisti, pokret mladih pisaca za revitalizaciju književne scene se žele pisanjem boriti protiv nametanja filozofije pragmatičnosti koja je, kažu, opasno zavladala današnjim svijetom; ne vjeruju u žanrove jer su oni nepotrebni i ograničavajući, drže se razumljivosti i jednostavnosti, teže univerzalnosti, preokupacija im je slobodni književni izraz, formom se ne zamaraju, pretpostavljaju joj sadržaj.
http://www.zarez.hr/182/zariste4.htm
http://www.jutarnji.hr/ispis_clanka.jl?artid=44515
Eventualisti su grupa od osam prozaista koju čine Andrija Škare, Krešimir Dujmić, Dario Šarec, Mirna Bačun, Ivan Turković-Krnjak, Neven Vulić, Kruno Čudina i Slavica Rojc.
Iskreno se nadam da će ovaj pokret uspjeti u revitalizaciji književnosti i da će zainteresirati mase za knjigu. Evo pejstiram njihov manifest/program. Zanimljiva je prva točka koja eventualizmu želi dati besmrtnost. Svakome je jasna utopija takve zamisli. Možda je ipak stavljena zbog želje da se održe barem desetak godina pa se iz bojazni od brzog pada sa scene zbog bržeg tehnološkog razvoja i mjenjanja mode češće događa nego prije sto godina. Možda su ipak manifest sastavili na brzinu ili nisu sami sigurni u svoj manifest. Možda je bilo sukoba o manifestu pa su se duhovi smirili karakterizirajući manifest kao promjenjiv.Možda?
Manifest Eventualista
1. Sve točke ovog manifesta su promjenjive u skladu s protjecanjem vremena i mijenjanjem svijeta. Ova nije.
2. Naša preokupacija je slobodni književni izraz. Ne zamaramo se formom, pretpostavljamo joj sadržaj.
3. Ovo je vrijeme svedostupnosti, površnosti i nametanja filozofije pragmatičnosti. Protiv njega se možemo boriti samo našim pisanjem.
4. Držimo se razumljivosti i jednostavnosti. Želimo biti pristupačni svima.
5. Naše teme su ono što smo čuli, vidjeli, doživjeli, ali dozvoljavamo si i da pišemo i o onome o čemu ne znamo ništa.
6. Ne vjerujemo u žanrove. Smatramo ih nepotrebnim i ograničavajućim.
7. Odbijamo biti politički korektni. Politička korektnost je fašizam. Pišemo kao što mislimo, bez uljepšavanja.
8. Težimo univerzalnosti. Mogućnosti da se naše priče čitaju bez obzira na mjesto i vrijeme. Stvarnosna proza je mrtva.
9. U vremenu jeftinih senzacija za književnost nema vremena. Onima koji nam posvete svoje vrijeme pružit ćemo sve ono čega su se zbog nas odrekli.
4 Komentara | Print | # | ^
25.10.2006. 15:08
Kad odrastem biti ću tragični junak
Ne znam što ću studirati (opet ). trebao bih ovaj vikend znati hoću li dobiti knjige iz srednje medicinske. trebaju mi za medicinsko laborantski smjer na zdravstvenom veleučilištu. Traje to tri godine. Nije zapravo ni fakultet. Nije loše to, meni se ionako više ne da učiti, samo tri godine, ima posla. Kvaka je da se polažu predmeti koji se uče samo u medicinskoj. Jedna što je išla u gimnaziju prošle godine je to položila. Ona je baš to volila. Ja ne volim ništa. Ja sam odmalena maštao o poslu koji će mi biti najlakše raditi. Lijen sam i tašt. Libido akumuliram, apstiniram već četiri dana. Zato sam poblesavio ovih dana, a i inače. Ali nadam se da ću usmjeriti libido na bolje stvari od blesavosti. Kako sam se razlijenio odbijajući učiti najprije jednu banalnu stvar tako se nadam da ću početi učiti radeći jednu najmanju stvar.Idem pokušati. Sutra je dan kruha u školi i ja sam dežurni . jest ću kolača od jutra do 13:30.5 Komentara | Print | # | ^
20.10.2006. 18:35
Neki naši književnici
Ove pjesme nema nigdje na netu, bješe na jednom sajtu ali on više ne radi. Pročitajte!! Tko neće čitat njemu je na štetu.MOLITVA BLUDNICI
Blijeda u licu i trudna u stasu
U očima stidna, puna pokajanja
Ona ide sama ko što duša sanja
Mjesečina bijela na mrtvom talasu
Dobra ženo gledaj, miriše i za te
ovo bijelo cvijeće, i te tihe staze
Stvorene su da ih tvoje noge gaze
Svud prašine sunca tvoju kosu zlate
Dok ti ideš skromna, gledajuć preda se
Dobra ženo, vidi, više tvoje glave
Sve visina sunca ljeskaju i plave
I sa svih strana božje ptice glase.
O, raduj se, ženo, ovom svijetlom danu,
U očima tvojim rumen sunca bljeska
Uzmi ružu bijelu i salomi granu
Rad tebe se more prelijeva i ljeska
Skini tugu, ženo, sa čela i lica,
Mir zeleni s krošnja ćarlija i hladi,
Slušaj, kuca plavo srce ljubičica
I lije se miris bagremova mladih.
Zaboravi, ženo, na sve što je prošlo,
Pusti tamnu slutnju sviju skorih dneva,
I za tebe jednom proljeće je došlo,
I za tebe jednom cijela šuma pjeva.
A kada sunce za sve bijele dane
I nad tvojom lijepom glavom iđe,
Još će pjesnik biti, ženo kao lane
Da ti kao sestra ma gdje bilo priđe.
Vladimir Čerina
Mora li Hrvat biti katolik? Nipošto. O tome je jednom negdje pisao Starčević, a Pero Panonski ga je citirao.
Matoš je bio žestoki pravaš. U Hrvatskom pravu (novine) kritizirao je Kamova, a Kamov je njega zafrkavao u ne sjećam se sad kako se zove,ali je poslije taj časopis se preimenovao u Riječ.
Jednom su se sastali i napili i izmirili.
Kamov je bio ateist. U jednom se spisu naziva sinom Antuna Starčevića. Bio je pravaš i veliki domoljub.
Kamovljev uzor bio je Kranjčević.Kamov je umro od tubrkuloze kostiju Barceloni s 24. godine. Snimljen je kataolonski fil ''Kamov u Barceloni''
Dinko Šimunović je mrzio Srbe i mislio da je zato veći Hrvat.
Ljubo Wiesner je bio nacist i ustaša i da bi ga se moglo uvrstit u zbirku 5.stoljeća hrvatske književnosti iz 1968. na kraju studije o njemu proglasili su ga neuračunljivim.Poslije rat stvarno poludio.Umro u ludnici.
Vladimir Čerina, ime za koje mnogi nisu čuli, a uvršten u gore navedenu zbirku. Pitanje je je li on u nju uvršten samo zbog svog naglašenoga jugoslavenskog nacionalizma pa svakako nine valjao kao pjesnik ili je bio vrhunski pjesnik i zasluženo u zbirci, a danas ga se gura u zaborav jer je bio jugo-nacionalist. Bolovao od paranoje.Umro u ludnici u koju došao s 34 godine.
Ulderiko Donadini bio i u medicinskom i narodnom nazivlju luđak. Bolovao od tuberkuloze, bio u ludnici jedno vrijeme. U 29. godini jedno jutro umjesto da se obrije prerezao grkljan i sutradan umro u bolnici.
O Nikoli Poliću ću jedan poseban post.
3 Komentara | Print | # | ^
16.10.2006. 21:23
I ja sam jednom
I ja sam jednom bio dobar.Onda sam se probudio. Bio sam glup, a veći dio moje gluposti bilo je kršćanstvo. Kršćanstvo te čini intelektualnim invalidom lišavajući te lucidnosti i muževnosti. Emocionalno te uništava podsjećajući te stalno da si ništavan i za ništa sposoban, da ništa ne bi mogao bez boga. Brani jednu od osnovnih emocija-srdžbu. Tko je rekao da kršćanstvo nije štetno? Tko je rekao da je ono nadreligija? Da budeš kršćanin moraš zatvoriti oči pred istinom. Ne smiješ pomisliti da te iskorištavaju, ne smiješ misliti o glupanu da je glup. Sve misli koje nisu propisane su grešne. Grijeh je svugdje. Čovjek je slab. Samopouzdanje uništeno. Kažu da daju odgovore na pitanja koja nas muče. Gdje idemo kažu, ali ne znaju kako će tamo biti. Zašto bog dopušta patnju? Zlo je misterij. Sve je misterij. Krist je mrtav za zemaljske pojmove. Mrtav je kao moja pokojna baba. Kažu da nitko ne zna kakvo će biti to uskrsklo tijelo. Prema tome Krist nije uskrsnuo s onim tijelom. I eto dokaza da je bog nepotist. Uskrsnuo je svog sina, a za moju babu nije ga briga. Stavio je na listu ''o tom potom''. Vjernik promatra druge i sebe. Kad on pati tada je to božja kušnja, a kad ateist pati onda je to božja kazna. I ateisti i teisti pate. Pa koja je onda razlika u božjem odnosu prema svojima i onima drugima na putu koji nije njegov.Nikakva. Zašto onda biti teist kad i jedni i drugi podjednako pate. Zašto biti uz nekoga kad te on neće štititi. Zašto nekome ugađati kad se on odnosi prema tebi isto kao i prema radniku na bauštelu kojeg mlako pozdravi. Ovce zalutale s puta. Hej pope stani. Majka ti je ovca!!! Jedan je put, jedno mišljenje, svatko tko ne misli kao ja, odnosno ne sluša me je na krivom putu. Razmišljanje, razmišljanje mi branite. Ako bog postoji ja ću ga naći.Zar se toga bojite?! Misli, jer misao je jača od vas i vašeg boga!
Bog ima plan za svakoga. Taj plan sadržava patnju. Zato sam ja odbio taj plan.
4 Komentara | Print | # | ^
16.10.2006. 14:17
Fiksacija samoubojicom-Kurt Cobaine
Volim punk rock. Volim cure s čudnim očima. Volim droge (ali moje tijelo i um ne dopuštaju mi da ih uzimam). Volim strast. Volim odigrati pogrešnu kartu. Volim vinil. Volim se osjećati krivim zato što sam bijeli američki muškarac. Volim spavati. Volim izazivati male pse koji glasno laju u parkiranim autima. Volim učiniti da se ljudi osjećaju sretnima i nadmoćnima zbog svog reagiranja na moj izgled. Volim imati jaka mišljenja koja ne potkrepljuje ništa osim moje iskonske iskrenosti. Volim iskrenost. Nemam dovoljno iskrenosti. Volim se žaliti i ne činiti ništa da napravim stvari boljima. (Zapisano na početku dnevnika, krajem osamdesetih). Nekako se osjećam mračno pišući o sebi ovako kao da sam američka pop-rock ikona - polubog ili, po vlastitom priznanju, proizvod korporacijski upakiranog buntovništva, ali sam čuo toliko suludo preuveličanih priča ili izvještaja mojih prijatelja i pročitao sam toliko patetičnih drugorazrednih frojdovskih procjena iz intervjua od mog djetinjstva do sadašnjeg stanja moje osobe kako sam ja notorno sjebani herionski ovisnik, akloholičar, samouništavajući, a ipak preosjetljiv, krhak, lomljiv, tih, narkoleptičan, neurotičan mali popišanac koji će se svakog časa overdozirati skočiti s krova raznijeti si glavu ili svo troje odjednom. (Nikad objavljeno otvoreno pismo fanovima Nirvane iz 1994.).
4 Komentara | Print | # | ^
12.10.2006. 21:48
Četvrtak 12.
Sutra je petak 13. if.Kao neki dan.Pa trebalo bi snimiti i film četvrtak 12. i subota 14.Engleze smo dobili 2:0.Robinsonov kiks ćete za koji mjesec na youtube naći pod The funniest goals...to je jedan od onih golova...
Čitam Pokojni Mattia Pascal.
Evo nešto za strašni četvrtak 12.Ovo je iz Donadinijeve drame Bezdan.Vrijedi pročitat.Kratak ulomak, ali kratkost mu ne umanjuje sablasnost.
ŠUBIĆ-Umrimo onda zajedno. Jer mene je strah sutrašnjeg dana. Sutra će sve ovo što je lijepo biti ružno. Bit će! Takav je život. Opet će se otvorit ponor između nas. Da! Da! Baš tako će biti! Dan će svanuti! I bit će sve mutno i blatno i gadno. A sad je lijepo. Tako je lijepo!
NINA- Mi ćemo se stisnuti jedno uz drugo i čekat ćemo se sunce. I opet će bit lijepo kao što je sad.
ŠUBIĆ- pristupi prozoru i razmaknuvši zavjese otvori ga
-Čuješ li kako pada. U ovoj kiši nestaje moja duše.
Umire, Nina, umire. A čemu da ja živim.
NINA- Svi ljudi nose bola u svojoj duši, pa ipak žive. Ja sam često o tome razmišljala gledajući ljude, kojima je život isto takav pakao kao i nama. ''Zašto oni žive?'' pitala sam se gledajući njihove patnje i najednom mi se to, što oni žive i hoće da žive, učinilo tako veliko. Učinilo mi se kao neko pobožno čekanje jednog božanstva. Čekajmo i mi Ivo. Sunce će doći.
ŠUVIĆ-Sve to, što mi sad govoriš, sve sam ja to već odavna osjetio i proživio…Pošao sam jednog dana kao i ti, sa svim tim svetinjama u svojoj duši, dok ih život nije sve prvom zgodom brutalno pregazio. S tim …s isti tim, o kojima mi sad govoriš. Prekasno je za sve…! Prekasno je…!(sruši se na divan , posljednje njegove riječi pretvaraju se u dugi histeričan krik)
NINA-Pa zar više ništa nema?
ŠUBIĆ-Ima samo još jedan žalosni sotona, koji se smije. U užasu dana njega nestaje. Samo kad oči oslijepe, kad svuda vlada pustoš i živci zamiru u posljednjem ludilu…onda, dolazi svake noći, on!...Crni kraljević! I smije se! Tiho!...Kao violina. Tamo vidiš..kraj etagere, stane. Podboči svoju blijedu lijepu glavu na ruku. Gleda me. I tako žalosno….žalosno se smije. A ja ne mogu da podnesem….ne mogu podnesem taj njegov podsmijeh i onda pijem…pijem…i padam pred njim na koljena. I valjam se..Ali on ne prestaje da se smije. Sve tiše i sve žalosnije. A kad je već dan, onda ga nestane. Ja ostanem sam. I smijem se….smijem se…(Tužno se smije)
NINA-Mi ćemo ga čekati!....Zar ne? Svake noći. U mraku. Samo jednu malu svjetiljčicu zapalit ćemo….i doletjet će crni leptiri..veliki, lijepi, crni leptiri.
ŠUBIĆ-(u zanosu) Nina…za to se ne boj..! Toga će biti svake večeri…!Puno…puno! Čekaj! Mi ćemo odmah piti! I umirat ćemo oboje. Zajedno…tiho i…polako…(nateče čašu i kuca s njom. (Čaša se čaše takne) Kako je tužno zveknulo…! Kao podsmjeh njegov…Pst! Ja slutim..on će opet doći.(odlazi polako na prstima k prozoru i spušta zavjese)
NINA(odlazo i raskrili obje ruke na vratima):
I nikoga unutra nećemo pustiti…Bit ćemo sami…Posve sami…(poleti i padne mu u zagrljaj)
ŠUBIĆ-Da!...Sve mora biti tiho…tiho…tiho…tiho…jer to je tako opasno…Obuhvati je i pleše s njom, isprva polako, a onda sve brže i brže, jedan ludi, sablasni ples.
2 Komentara | Print | # | ^
09.10.2006. 20:59
Gdje nam je slast
Nema mene na tebi,nema mene u tebiGdje nam je slast
Pored ovakvog stanja
apstinencije bez granica
što zadire u našu intimu
i mene ostavlja žednim na izvoru
Napoji me draga mirisavim kašmirom svoga tijela
1 Komentara | Print | # | ^
05.10.2006. 15:14
Peder da, gay ne
Sve mi se više sviđa onaj Dorino Manzin, po svojim stajalištima naravno. Kad sam prije mjesec dana objavio post u kojem se zalažem za internalizaciju hrvatskih pedera, za afirmacijom riječi peder radi prihvaćanja društva, za preimenovanje Gay Pride u Pederada, za nošenje hrvatskih zastava na tim paradama, napali su me da sam homofob sa tvrdnjom da je peder pogrdna riječ.U Njemačkoj je riječ schwul (peder) bila pogrdna i svugdje se koristilo gay sve dok gradonačelnik Berlina nije izjavio -Ich bin Schwul -i otada se riječ schwul počela rabiti u medijima bez cenzure.Ne bi bila pogrdna kad bi se oni tako izjašnjavali(obrnuti diskurs).U tom postu sam bio i protiv komunstičkih parada (Internacionala Pride) tu se i Manzin pobunio.Post sam pobrisao zbog tih homofobnih konotacija.Ali evo vidite da sam bio lucidan i da se Manzin slaže sa mnom u svim mojim tvrdnjama.Zato kad govorite o političkoj korektnosti prije bi trebalo pitati ''uvrijeđene '' za mišljenje.Sa hrvatskom zastavom na paradi u Hrvatskoj
Izjavio Dorino Manzin
Riječi "peder" trebalo bi vratiti dostojanstvo. To znači da bi ona trebala postati općeprihvaćen i afirmativan izraz. Namjerno se ne koristim sintagmom "politički korektan" jer mi je nje već pun kufer. Štoviše, mit o "političkoj korektnosti" jedan je od najsuptilnijih oblika nasilja, a nismo si ni dali vremena da to osvijestimo.
7. srpnja 2006
U prošlosti je bilo raznih imenovanja. Od "sodomita" preko "uranista" do "homoseksualca". Ta se riječ rabi već 137 godina i činilo se kako je sasvim korektna i bez ikakvih drugih značenjskih primjesa.
Ona nije uvredljiva sama po sebi jer joj to nije ni cilj, ali se mnogi osjećaju uvrijeđeno jer im glavni identifikacijski element – imenovanje – proizlazi iz medicinske terminologije, budući da su tako nazivane osobe koje "boluju od homoseksualnosti". Smiješno! To je otprilike kao da nekog crnca nazovemo "negroidom" ili kada bismo umjesto "čovjek" rekli "pripadnik vrste homo sapiens". S druge strane, izvorni oblik riječi "peder" (iz grčkoga oblika Ŕ±ą´µÁ±ĂĮ [paiderasts] doslovno znači "ljubitelj (µÁ±ĂÄ®Â) dječaka (Ŕ±ą´ĚÂ)" i, usput rečeno, ne označava pedofiliju. Nažalost, dobila je ine negativne konotacije, te se u standardnom jeziku smatra vulgarizmom.
Svojedobno je Iskorak prozivao neke hrvatske televizije zato što su "gay" prevodili s "peder", a istodobno se na Pride-u nosio transparent "Ponosan sam peder". Neozbiljno je s jedne strane prozivati medije da su homofobni jer govore "peder" dok istodobno to i sami činimo, barem neki od nas. Štoviše, time ulazimo u preispitivanje tuđih motiva (dakle moraliziranje), pa ispada ovako: "Mi tako govorimo jer nam je to ’cool’ ili ’queer’, a oni zato što su homofobi koji nas žele uvrijediti".
S procesom prihvaćanja samoga sebe... a svi mi pederi to prođemo prije ili kasnije... sve manje probada uho kada izgovorimo ili čujemo tu riječ. Sram se s vremenom toliko duboko usađivao da je mnogima lakše izraziti se na engleskom: "I’m gay". A zapravo nije teško. Treba samo stati pred ogledalo i nekoliko puta reći: "Ja sam peder! Ja sam peder! Ja sam peder.
http://www.gay.hr/portal/kategorija.php?kat=2&id=3651
Izjavio P.E. Hadrijan
Usput, ja sam heteroseksualan i ništa više.
6 Komentara | Print | # | ^
04.10.2006. 21:48
Pokajnička pjesma
PobunaČovjek se neće uistinu vratiti Ocu ako religija njime gospodari, ako ga se na to prisiljava nekom jeftinom pedagogijom. Čovjek neće otkriti lice Očevo ako se ono bude prikazivalo kao posljednje žalo neke nadolazeće povijesti. Religija koja želi vladati mora još mnogo hodati do svoje zrelosti. S druge strane, religija koja se gubi povlačeći se u uopćeni sekularizam, nije u biti religija. Bog i čovjek ne mogu biti u odnosu gospodarenja, suparništva ili međusobnog podvrgavanja. Ovakva sablast od religije proizvodi kao reakciju jednu drugu sablast, njezinu naime razvodnjenu inačicu koja je u službi čovjekovih poroka. Ako je čovjek iskusio Boga gospodara, onoga koji prisiljava, prirodna je reakcija pobunjenoga čovjeka da si stvori Boga prema vlastitom ukusu. Je li sada možda sazrelo vrijeme za slobodno pristajanje među njima? Čini se da je suvremena kultura spremna za otkrivanje Boga Oca koji se baca oko vrata čovjeku koji je došao do granica svoje pobune i svojega poniženja. No stigao je također i trenutak u kojemu se čovjek diže i kreće na put da bi dopustio da ga zagrli ne bilo kakav bog, nego Bog Otac.
1 Komentara | Print | # | ^
