04.10.2006. 21:48
Pokajnička pjesma
PobunaČovjek se neće uistinu vratiti Ocu ako religija njime gospodari, ako ga se na to prisiljava nekom jeftinom pedagogijom. Čovjek neće otkriti lice Očevo ako se ono bude prikazivalo kao posljednje žalo neke nadolazeće povijesti. Religija koja želi vladati mora još mnogo hodati do svoje zrelosti. S druge strane, religija koja se gubi povlačeći se u uopćeni sekularizam, nije u biti religija. Bog i čovjek ne mogu biti u odnosu gospodarenja, suparništva ili međusobnog podvrgavanja. Ovakva sablast od religije proizvodi kao reakciju jednu drugu sablast, njezinu naime razvodnjenu inačicu koja je u službi čovjekovih poroka. Ako je čovjek iskusio Boga gospodara, onoga koji prisiljava, prirodna je reakcija pobunjenoga čovjeka da si stvori Boga prema vlastitom ukusu. Je li sada možda sazrelo vrijeme za slobodno pristajanje među njima? Čini se da je suvremena kultura spremna za otkrivanje Boga Oca koji se baca oko vrata čovjeku koji je došao do granica svoje pobune i svojega poniženja. No stigao je također i trenutak u kojemu se čovjek diže i kreće na put da bi dopustio da ga zagrli ne bilo kakav bog, nego Bog Otac.
1 Komentara | Print | # | ^
