uzaludnost truda

I onda , kada sam shvatila da mogu biti dobar zidar jer sam sve opeke

posložila kako treba

dogodilo se ono , što obično ne očekujemo:

umjesto pohvale za toliki trud , za nabrekle jagodice prstiju

i u konačnici

za ranjeno srce koje se odlučilo graditi za dvoje

vihor i to ljudski vihor , njegov, muški, surov

srušio je sve , kao da je od papira gradjeno.

A počela sam od krova namjerno . Znala sam uostalom, da

temelji nikad nisu bili naši , pa eto , da bar imamo

zajedničko krovište.

Niti to.

Nema ga i neće nikad biti....