dom, kuća, okućnica

Pregovori

U tijeku su rasprave o početku pregovora Turskom približavanju EU. Hrvatska delegacija pokušava iskamčiti početak pregovora zajedno sa Turskom. Očekuje se izvještaj tete Karle i na osnovu njenog izvještaja i mišljenja radne skupine odlučit će se hoće li ili neće početi pregovori sa RH. Turska najvjerojatnije počinje pregovore u ponedjeljak 3.10. Što će biti sa Hrvatskom vidjet će se uskoro.

EUtanazija

Stalno se priča o Europi, tj. o Europskoj uniji. Stranke na izborima kad ističu svoj program uvijek ističu da je glas za njih ujedno i glas za pregovore i ulazak u EU. Ali koliko narod to zaista želi?

Na ovim zadnjim izborima bilo je dato nekoliko obećanja. Pokretanje gospodarstva, pokretanje zaposlenosti, poboljšanje standarda, pregovori za EU i naravno ulazak u EU. I sve je to lijepo i krasno kad bi stvari išle tim redoslijedom.

Naša draga vrhuška uglavnom 99% svog vremena troši na priče o Europi, a onaj 1% troši na sebe. Ili je obrnuto. Svejedno. Gospodarstvom, zapošljavanjem i standardom nitko se ne bavi. I kad se bave to je uglavnom pričanje brojki o suficitu i deficitu koje nikom ništa ne znače.

U RH trenutno je nezaposleno 291.014 osoba (podatak za kolovoz sa stranice www.hzz.hr), prosječna neto plaća je 4330 kn (podatak sa www.biznet.hr ), a mirovina oko 1400 kn. Iliti prevedeno u europsku valutu znanao kao Euro; prosječna plaća iznosi oko 585 eura, a mirovina 190 eura!!??

I mi smo spremni za EU? Ne znam kako se u EU živi od 190 eura penzije, ali pretpostavljam da se živi 5 dana u mjesecu, a ostatak hibernira. Isto je i sa radnicima i njihovom plaćom od 585 eura.

Pozitivne stvari koje asociraju na EU su pravna država, likvidnost, društvena pravila i norme, napredak i razvoj. Sve je idilično. Kao primjeri najčešće se navodi Austrija, Njemačka i, država koja nije u EU, Švicarska.

Ali u Hrvatskoj je druga priča. Ne znam kako je u parlamentima država EU, ali ne vjerujem da zastupnici jedan drugom viču da su pijanice i budale. Ali to je tema za drugi post.
U RH ima puno seoskih domaćinstava sa jednom ili dvije krave, malim parcelama zemljišta i malom proizvodnjom mlijeka, kukuruza i pšenice. U EU je druga priča. Tamo su velike parcele, velike farme i velika proizvodnja. I ta pravila EU nameće nama. Da bi mi to uspjeli tisuće seoskih domaćinstava mora propasti. To ljudi znaju, ali im nitko ne nudi alternativu.

Što se tiče prodaje nekretnina strancima, previše se galame diže zbog prodaje vikendica strancima, a glavne firme kao što su telekom, nafta, a uskoro i osiguranje, su prodane ili će uskoro biti, strancima. I nitko se zbog toga ne uzbuđuje. A trebali bi se uzbuđivati. Hrvati će naj... ako država proda struju i vodu. Onda je kraj.

To su bili gospodarski aspekti, a za ovu državu nameću se i politički. Njih neću previše razglabati jer su svima manje više jasni. Sve se svodi na relaciju Karla – Cashman i tako u nedogled. Tim vijestima se daju udarne stranice u novinama i informativnim emisijama, a vijest stane u dvije tri rečenice. Cashmana nema i ajd bok. Ne znam zašto se neki toliko uvlače teti Karli? Žena je nebitna. Ako mi želimo biti Švicarska trebamo imati BDP od 30000 USD po stanovniku i priča sa EU bit će nebitna. Kao što i je. Referendum će pokazati jesam li u pravu ili ne. Hrvati ne žele u EU.

I jedan mali podatak: kad/ako Hrvatska uđe u EU sva obradiva zemljišta NEĆE MOĆI proširivati nego će biti onakva kakva su bila pri ulasku u EU.

Davis kup

U novinama naslovi, na televiziji svi vrište, sve neko ludilo, Hrvatska u finalu, to je povijest, to je ukazanje, bla bla bla... a ludila nigdje. Kažu da je ovo uspjeh ravan finalu nogometnog prvenstva ili osvajanju zlata na olimpijadi. Ja slušam.

Gledam vani, nema trubećih auta u koloni, nema rafala iz nelegalno držanih kaklašnjikova, nema vrištanja, nema fešte, mitinga na trgovima, izjave premijera i predsjednika na zadanu temu o pobjedi svih pobjeda. Nema ničega. Samo magla.

Ili griješim?

Druga sreća

Uvijek kad X – man najavi borbu protiv organiziranog i neorganiziranog kriminala dogodi se zajeb. Tako bijaše i ovaj put. Nekim kozmičkim centrima Riječ utječe na Događaj. U povećoj predostrožnosti nakon obračuna kod O.K. Fine sve pada u vodu ili preciznije u Passat. A počelo je tako bezazleno.

Ljudima je hitno zatrebala kešovina usred noći. I kao svi građani otišli su do bankomata. Obično se do bankomata ide sa karticom banke pa se digne love koliko ima na računu i još koliko mu banka da minusa. Ali ovi pajdaši nisu imali karticu banke nego sjekiru na žgance. I kako je praksa pokazala sa sjekirom se diže više gotovine. Smiješno, ali istinito.
I još se bankomat dobiva gratis. Samo nedostaju mažoretkinje i muzika da događaj bude potpun.

Ovo pišem jer se sličan pokušaj dizanja kešovine i bankomata dogodio na istom mjestu prije par mjeseci, ali auto je bio Škoda Octavia karavan. Bankomat je bio težak 600 kg, a sad 400 kg. Ovo je živi primjer kako ne valja stavljati bankomate u light verziji. Jerbo jednostavno postane moonlight.

Iliti kako bi naši stari rekli: ...više sreće drugi put!

I nažalost, bilo je.

bum tras pras

Prasak. Panika. Policija. Nevjerica. Jesmo li meta? Il nam netko smeta? Izjava jedna. Izjava druga. Teorija jedna. Teorija druga.

Napad Klingonaca na Zagreb?? Kad ono...

Tip je aktivirao žabicu da ne ode u buksu. Pa jebo te, nisam stigao ni post napisat.

Vrijeme me gazi. Nemilosrdno.

Oj brate joj

Hoće ili neće. Nova ekipa za nove pobjede. Za razliku od prošlogodišnjeg Big Brother-a, ovogodišnji casting bio je nalik castingu za Baywatch. Cure utegnute, rastegnute, prpošne, (što sprijeda što straga), muškarci ko od stijene Dinare odvaljeni, (neki manje neki više), spremni za kolektivno uništavanje situacije, a na kraju i međusobno, u kojem najjači ili najjača među njima dobiva milijon kuna. To već znaju i embriji skupa sa malom djecom. Ali nema veze. Repetitio est mater studiorum.

Nakon dva tjedna igrokaza ispalo je troje likova. Prvo teta Biserka koja je izletila glasovima publike bez da je bila nominirana od strane stanara. Za njom je po hitnom postupku iskočio iz bb vlaka riječki nadobudni mladac Rene. Osobno mislim da tip ima proročanske moći nakon što je izjavio «... jebo bi Brankicu, jer je prava pička!!». Ironično, baš tjedan dana nakon te izjave Brankicu je uhvatio međunožni svrbež koji je Matko the Dinara trebao neutralizirati. Ali od Matka ništa. I onda se Hrvati pitaju zašto izumiru? Pa kad su svi u celibatu!

Jebi ga Rene, ali to se zove Viša sila.

I sad zadnja ostaje Nataša. Cura koja je htjela ostati, ali da s nikim da ne priča. Inače bila je nominirana u duetu sa Kristinom (koja je moljakala pučanstvo da glasa za nju, ali očito joj se glas slabo čuo, pa je ostala), a izletila je Nataša.

U isčekivanju novog pokušaja sekscesa ostaje da veliki brat i dalje gleda, ali džabe ti je brate šta sve vidiš kad vidjet ništa nemaš.

118

Bilo je to prije par dana na jednom sajmu. Preciznije: Hrvatskom sajmu svih sajmova.
Obično se pojavi hrpa ekipe da razglabaju o vinu, janjetini, muji, hasi, pa ako šta ostane možda i o gospodarstvu. Ovo zadnje nije uvijet jer uvijek iskrsne nešto nepredviđeno, pa bolje da se šapče ili još bolje šuti. Ali ne misle uvijek svi tako. Tako je X-man započeo uvodno izlaganje da objasni naciji koja riječ bijaše u početku.

I sve super. Brojke lete. Suficiti, deficiti, uvoz, izvoz. Sve slušam, gledam, razmišljam: pa jebo te, Japan nam nije ni
do gležnja, a kamoli do koljena!!??
Samo čekam kad će najaviti prvo hrvatsko lansiranje rakete na Saturn. Ludilo brale.

I onda taman dok sam razmišljao kako PHR (prva hrvatska raketa) putuje bespućima povjesne svemirnosti prema Saturnu kad odnekud doleti pitanje X- man u: kako komentirate analizu Tamo neke banke o međunarodnoj konkurentnosti
da je Hrvatska na 118. mjestu?

X-man izraza lica kao da je upravo progutao frizbi i stao u prepeličje govno kaže: ma kako to mogu!!??
Šta oni ne znaju da mi imamo van stop šop, digitalnu gruntovnicu, digitalne fotiće, katastar i izmjeničnu struju!!??
Sad su me našli zajebavati?? Onom njihovom direktoru krvi ću se napiti, a to ću mu i napisati.

I bi tako... Od silnog straha sutradan je stigao demanti da oni nisu znali za sva naša postignuća i da će to sve uzeti u obzir. Direktor je u smrtnom strahu i moli za milost. Milost dobiva.


Jupi! I koji smo sad?



Valjda 117...

Marko Perković Thompson - Čavoglave 5.8.2007. Dan pobjede i domovinske zahvalnosti