Bilo je to prije par dana na jednom sajmu. Preciznije: Hrvatskom sajmu svih sajmova.
Obično se pojavi hrpa ekipe da razglabaju o vinu, janjetini, muji, hasi, pa ako šta ostane možda i o gospodarstvu. Ovo zadnje nije uvijet jer uvijek iskrsne nešto nepredviđeno, pa bolje da se šapče ili još bolje šuti. Ali ne misle uvijek svi tako. Tako je X-man započeo uvodno izlaganje da objasni naciji koja riječ bijaše u početku.
I sve super. Brojke lete. Suficiti, deficiti, uvoz, izvoz. Sve slušam, gledam, razmišljam: pa jebo te, Japan nam nije ni
do gležnja, a kamoli do koljena!!??
Samo čekam kad će najaviti prvo hrvatsko lansiranje rakete na Saturn. Ludilo brale.
I onda taman dok sam razmišljao kako PHR (prva hrvatska raketa) putuje bespućima povjesne svemirnosti prema Saturnu kad odnekud doleti pitanje X- man u: kako komentirate analizu Tamo neke banke o međunarodnoj konkurentnosti
da je Hrvatska na 118. mjestu?
X-man izraza lica kao da je upravo progutao frizbi i stao u prepeličje govno kaže: ma kako to mogu!!??
Šta oni ne znaju da mi imamo van stop šop, digitalnu gruntovnicu, digitalne fotiće, katastar i izmjeničnu struju!!??
Sad su me našli zajebavati?? Onom njihovom direktoru krvi ću se napiti, a to ću mu i napisati.
I bi tako... Od silnog straha sutradan je stigao demanti da oni nisu znali za sva naša postignuća i da će to sve uzeti u obzir. Direktor je u smrtnom strahu i moli za milost. Milost dobiva.
Jupi! I koji smo sad?
Valjda 117...
Post je objavljen 16.09.2005. u 13:16 sati.