Ma moj komp je za poluditi... Nikakve koristi od njega.... Skoro nikakve, ali eto...

Kako me nije bilo, umjesto da pišem po komovima ja sam to ovak napravila...

Hedonizam je grijeh jer je poputno ugađenje samome sebi, zar ne? Imaš li ti mjeru u tom ugađanju? Naravno da svaki čin koji nas zadovoljava nije grijeh… daleko od toga. Samo je pitanje što ti radiš s time. Tko zna, neki mnogo toga zloupotrebljavaju. Navela sam životinje kao primjer zato jer su one osim nas jedina poznata vrsta živih bića s mozgom, a imaju mnogo toga sličnoga s nama ili mi s njima kako kome paše! Tako da, ako sam koga povrijedila, meni je žao, doista. Nije mi bila to namjera. Niti mi je namjera nekoga osuđivati ili vrijeđati. Ja iznosim svoje stavove i razmišljanja i ako se nađe netko s drugačijim razmišljanjima i ako je spreman, ja sam voljna diskutirati. Ja to volim, mislim na razgovore s drugima. A opet mi je žao ako ispadnem prekritična, ali ne znam kako bi se drugačije izrazila. Moje iskrene isprike!

Vidiš, mnogo stvari u životu su kontradiktorne… ali to ne znači da jedna drugu isključuju! Samo te navode na razmišljanje! Sada je u petak bila svetkovina Presvetom Srcu Isusovom i u evanđelju kaže:

„U ono vrijeme reče Isus: 'Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Da, Oče, tako se tebi svidjelo. Sve je meni predao Otac moj i nitko ne pozna Sina doli Otac niti tko pozna Oca doli Sin i onaj kome Sin hoće objaviti.'

'Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje je lako.'“

Pogledaj koliko samo u ovome kratkome tekstu ima kotradikcije, a niti jedan stav ne isključuje drugi! Meni se nekako sviđa ovo o jaramu i bremenu… uistinu je Njegov jaram je sladak i to jer ga ne nosimo sami, a to lako breme nas oslobađa od nadovezanosti na naše slabosti. Jače i više ljubimo. To se ne da opisati s ljudskim riječima, sumnjam da na ovom svijetu postoji riječ koja bi opisala… tu povezanost… to se mora naprosto osjetiti, a to se ne može osjetiti ako se predaš i ne povjeriš Mu svoje povjerenje… Pa ipak ne traži puno. Zapovijedi – postat će ti jasnije… pogotovo to da one nisu zapovijedi, da te one ne ograničavaju, da ti Crkva apsolutno ništa ne nameće, ne zapovijeda ti. Te „zapovijedi“ ti onda postaju samo smjernice, ali one ti opet nisu toliko važne jer kada imaš odnos s Ocem, kad ga ljubiš i shvatiš da je On tebe ljubio puno prije nego ti njega, kad shvatiš da je puno ranije on tebi krenuo u susret negoli ti njemu… Kad shvatiš da Ga ljubiš i da ti je važan u životu nećeš ništa učiniti što će ga moći rastužiti i povrijediti. Kao i kad pokušavaš svoje voljene zaštititi od boli i patnje, tako ćeš i Njega i onda će taj jaram postati sladak jer će te On tješiti i ti ćeš osjetiti tu ljubav koja je neopisiva… Vjeruj mi, osjetila sam tek djelić, a ne mogu bez nje, a daje mi je svaki dan sve više i svakim danom ja je manje zaslužujem i shvaćam da je nisam dostojna, ali On me ljubi i to mi daje snagu da mu uzvraćam… On je moj Otac i da mnogi kažu da nije pošteno sve što mi se dogodilo u životu, ali mene je moj Otac odgajao tako da ja znam kako ljubiti, kako da ne mrzim, kako da se borim (iako to još nisam usvojila, jer je malo teško nama ljudima sve odjednom prepustiti Njemu u ruke, al napredujem, trudim se)! Nije bilo lako, ali mnoge situacije su me učinile samo još više njegovom kćerkom. Zato i kažem da je i tijelo Njegov hram i to ne samo jer je On posvetio uzevši ga, nego je i ljubav koja prebiva u meni za Njega. Nama je dato ono što nije nijednom poznatom živom biću i zato je nama puno veća odgovornost. Zašto bi se spuštali na nižu razinu? Otac nam je dao dostojanstvo, zašto bi gazila po onome što ti je darovano? To je dar, kao i naš život… nije zabranjeno voljeti nešto, samo je pitanje što radiš s tom ljubavlju? Hoćeš li dopustiti da zavlada tobom ili ćeš joj se oduprijeti i osjetiti slobodu, slobodu svoje volje ili ćeš biti podređena svojoj volji… Moja baka tvrdi da se svećenik ne smije zaljubiti, ja se ne slažem! Neka se zaljubi, bar će znati kako voljeti i opet je pitanje što će učiniti, ako prekrši zavjete – kakav je to svećenik? Da, da… čovjek je… Ali nije dao zavjete čovjeku, nego Bogu koji će pitati zašto Ga lagao? Kakva je to ljubav bila? Ali ljubav koju svećenik osjeća prema nekoj ženi i ništa ne uradi, meni samo pokazuje da on doista ljubi tu ženu, jer ne neće povrijediti, ali i da ljubi Gospodina jer Ga neće napustiti i smatram da je to jedna prekrasna i nesebična ljubav. A ako se svećenik nije nikada zaljubio kako će znati kako je to nekoga voljeti, da li on voli uopće Oca? …

I da nije bilo istočnog grijeha velika većina bi se dogodila, kao i Utjelovljenje, jer Otac nije kao mi i zato bi svejedno poslao Sina među nas, samo što bi to onda drugačije izgledalo. I ne nije nas učinio malim bogovima… Ne, ne i ne! Nije rekao: „Evo vam zemlja i budite mali bogovi.“, ne, rekao je: „I reče Bog: ' Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude GOSPODAR ribama morskim, pticama nebeskim i stoci – svoj zemlji – i gmizavcima što puze po zemlji!'“ (Post 1,26) Biti gospodar i biti bog nije ni približno isto… Dana nam je zemlja na korištenje, a mi je iskorištavamo… Dao nam je toliko toga da mi budemo sretni… zašto onda mislimo da On to ne želi? Misliš li da je sreća kad gaziš po drugima, kad se ne obazireš i na tuđe potrebe već na samo svoje, misliš li da ćeš moći uživati u sreći ako budeš zatvarala oči pred tolikom patnjom, hoćeš li moći uživati ako budeš gazila po svojem dostojanstvu? Misliš li doista da Bog to sve želi? Misliš doista da te ne ljubi? Zašto se stavljaš u isti rang s tkvim ljudima? Da, ako zazovu Njegovo Milosrđe oprostit će im se, ali neće ako samo govore prazne riječi, a ipak su rijetki takvi koji se iskreno i ponizno pokaju, a i onda oni moraju očistiti dušu u čistilištu. Zašto bi ti htjela biti kao i oni? Neće te Otac suditi… Njet… nego sama – tvoja djela za života… Sve donosi svoju posljedicu, svaka odluka… Ako je dobro, bit ćeš nagrađena – možda već za ovoga života, ako ne, ako odbijaš Ljubav kako onda možeš očekivati nešto dobro… Adam i Eva… moraš znati da je Biblija pisana u metafori… I ne treba je se shvaćati doslovno… Mi, kršćani, nismo religija knjige – mi smo religija osobe. Temelj naše objave nije knjiga, iako i untra imamo objavu, ali konačna i prava objava je u osobi Isusa Krista u kojem je objavljan i Stari i Novi zavjet…
Mala, ne očekujem da svi imaju isti stav kao i ja i to mi se sviđa jer kad bi svi bili isti kao ja… na što bi to ličilo… fuj…. I da čula sam za jedan tek slučaj i to samo zato jer nema druge iste životinje, tj. ptica (ovdje je konkretno bilo riječ o nekoj, šarenoj ptici) se zaljubila u lutku jer nisu uopće našli još jednu takvu životinju, a ptica isto ide nagonski i kad nešto nije dugo radila, baš i ne pita da li si ti muško ili žensko….. hi hi hi hi…. Ma ljubav nije nikakva bolest, al kako kaže jedan Željkec svatko ima svoje poimanje ljubavi… neću više danas ništa pisati jer sam ionako previše napisala… a moram se ići i tuširati… pa na misu…. A onda me još i čeka jako puno posla…

Neka vas prati Božja milost i ljubav, u mojim molitvama ste svi!!!

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.