< | veljača, 2008 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Dnevnik.hr Animation Miscellaneous Images
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Križ života
Cinestar
Palotinci
SKAC
Veritas
Istina
ovo je link na jednu pjesmu popraćenu glumom.....
Meni najdraži
Grgolino
mala neshvaćena
Enkin kutak
mrtva kopriva
life is...love is
Matei, mojoj najvećoj ljubavi
Svakodnevne besmislice
You are my wishing star
krizzivota
Don Branko Blog
evandjeljeumolitvama
vjera_ufanje_i_ljubav
Svašta, ali nek je uzbudljivo!
Snaga si moja dok tuga srcem vlada...
Oče naš
pri_Mladenu
Moje životne priče
Hrvatski domobran
andjel
Dijamantni dvorac
fratarske priče
blago meni
Učitelju, gdje stanuješ?
Molitveni vijenac Kraljice obitelji
triesduja
rimokatolik
ISUSE VOLIM TE
Brat magarac
Industrial_snake
masora
PROROK (!)
Apstraktna misao
Oaza mira
- Brex -
Auroraisa
MOJA NADA, SNAGA I SPASENJE
Grga, ovo je za tebe -
- navješćuješ -
"Mlado sunce s visine"
ZA SVE ONE KOJI OBOŽAVAJU MACE I PESEKE
NEKE KOJE SE MENI JAKO SVIĐAJU...
KAD BIH SVE JEZIKE
LJUDSKE GOVORIO I ANĐEOSKE,
A LJUBAVI NE BI IMAO
BIO BIH MJED ŠTO JEČI
ILI CIMBAL ŠTO ZVEČI.
KAD BIH IMAO DAR PROROKOVANJA
I ZNAO SVA OTAJSTVA
I SVE SPOZNAJE;
I KAD BIH IMAO SVU VJERU
DA BIH I GORE PREMJEŠTAO,
A LJUBAVI NE BIH IMAO - NIŠTA SAM!
I KAD BIH RAZDAO SAV SVOJ IMUTAK
I KAD BIH PREDAO TIJELO SVOJE DA SE SAŽEŽE,
A LJUBAVI NE BIH IMAO -
NIŠTA MI NE BI KORISTILO.
LJUBAV JE VELIKODUŠNA,
DOBROSTIVA JE LJUBAV,
NE ZAVIDI,
LJUBAV SE NE HVASTA,
NE NADIMA SE;
NIJE NEPRISTOJNA,
NE TRAŽI SVOJE,
NIJE RAZDRAŽLJIVA,
NE PAMTI ZLO;
NE RADUJE SE NEPRAVDI,
A RADUJE SE ISTINI;
SVE POKRIVA, SVE VJERUJE,
SVEMU SE NADA, SVE PODNOSI.
LJUBAV NIKAD NE PRESTAJE.
PROROKOVANJA? UMUKNUT ĆE.
JEZICI? UMINUT ĆE.
JER DJELOMIČNO JE NAŠE SPOZNANJE,
I DJELOMIČNO PRORKOVANJE.
A KADA DOĐE ONO SAVRŠENO,
UMINUT ĆE OVO DJELOMIČNO.
KAD BIJAH NEJAČE,
GOVORIH NEJAČE,
MIŠLJAH KAO NEJAČE,
RASUĐIVAH KAO NEJAČE.
A KAD POSTADOH ZREO ČOVJEK,
ODBACIH ONO NEJAČKO.
DOISTA, SADA GLEDAMO KROZA ZRCALO,
U ZAGONETKI,
A TADA - LICEM U LICE!
SADA SPOZNAJEM DJELOMIČNO,
A TADA ĆU SPOZNATI SAVRŠENO,
KAO ŠTO SAM I SPOZNAT!
A SADA: OSTAJU VJERA, UFANJE I LJUBAV
- TO TROJE -
ALI NAJVEĆA JE MEĐU NJIMA LJUBAV.
1 Kor 13.
MOLITVA LJUBAVI
Kad me ispuniš
postajem svijetao iznutra
i, svijetleći, obasjavam prostor
u koji te unosim
Kad te nestane
odjenom potamnim
Tvoje useljavanje i iseljavanje
preobražava me
kao što mijene preobražavaju godine
Ako sam godina koja po tebi ima svoja doba
daj
u trenutku moga djela
ostani prisutna u meni
Tek tako bih
nestvaran za život
sjao
iz krute skamenjene prošlosti
u nedodirnute zrakama tvoje nježnosti
tamne ponore duša.
Josip Pupačić
Isuse moj, kako te ostaviti
Ti si tamo, u božanskoj Euharistiji,
za nas, za mene!
Čak i beskorisno,
bez da išta osjećam,
dovoljno mi je biti gdje si Ti
i da me Ti vidiš.
O Bože, što ću ti uzvratiti
za to što si mi dopustio okusiti
malenu kap
tog beskonačnog mora koje si Ti sam?
Za to što si učinio da shvatim
nezamjetljiv dio
od onoga što ćeš mi okriti
i darovati u vječnosti!
Isuse, bogat milosrđem,
koji se me snažno vodio
ovim putem - Ti sam si
taj put - nemoj dopustiti
da se zaustavim, ni na trenutak.
Odavno se oslanjam
na tvoju ruku, o božanski Zaručniče,
i ona je moja snaga.
Daj da uvijek napredujem
u hodu za tobom,
sve dok ne prispijem
u nebesku Domovinu,
u vječno Kraljevstvo.
Bl. s. Marija Candida od Euharistije
GLASU U PUSTINJI
O Glasu u pustinji želim biti tebi slična
Da se tijelom i srcem predam našem Gospodinu.
Pokaži kako da budem kao i ti
Glas u pustinji koji viče: "Pripravite staze Gospodinu!"
Iako nemam tvoju veličinu, pokaži kako da i ja budem
Glas u pustinji , iako znam da ću biti tek mali Glasić,
Ali moli da se svi naši mali Glasići stope u jedan, da zemljom ore
Glas koji upozorava da je vrijeme Gospodnjeg blizu.
DRAGI MOJ OČE
Ti koji si bio, budi i sada!
Dopusti da Te ljubi srce moje i sutra!
Da Te moje usne hvale, a moja djela slave.
Bijedna i slaba sam zato Te molim da
pošalješ Duha Sveoga.
Pomozi mi da se okrenem oko sebe,
da uočim nepravdu i da je pokušam
u ime Tvoje ispraviti.
Ne gledaj na grijehe moje, već pogledaj
koliko se trudim da ne uzimam za zlo
tuđe grijehe.
Molim Te iskušaj srce moje,
ali ga zaštiti od tame!
HVALA
Divnu ljubav nam daješ i velikom pažnjom obraćaš
Ti koji si toliko veliki i svemoguć.
Kako da Ti na tome uzvratim nego da te ljubim,
Da budem tu gdje jesam i da kažem Ti riječ
za koju ljudi kažu da je jedna od najljepših:" HVALA!“
BLIŽI SE ČAS
O ludih nas ljudi!!!
Što trčimo u zemaljskom životu,
Ne pazeći na čistinu naše duše.
Brzo na ispovijed, brzo pokoru,
Al' samo ako se kaješ,
Sreću Gospodin ti daje
Zašto prljaš bjelinu svoju?
Zašto onda spuštaš pogled svoj?
Zašto kad ti kucne čas ovdje,
Ti shvatiš da to vodilo nigdje nije?
Vjeruj sada, ljubi i vrši Zakon Njegov
Jer bliži se čas kad On opet
Će doći među nas!
VJERA U SNAGU
Molim te pošalji mi Snagu
Da se mognem oduprijeti
Silama koje me žele Tebe u mom
Srcu uništiti i isjerati.
Znaš da moje srce je
maljušno i slabo bez Tebe.
Molim Te čuvaj ga!
Molim Te pošalji mi Snagu!
Srce moje i duša moja su
Velika praznina bez Tebe, stan tvoj su.
Molim te ne dopusti da ostanem sama!
Ljubav tvoja je bezgranična je!
Pouzdajem se u Nju
i znam da me ostaviti nećeš.
ZAŠTITNIK
Oče podari mi ljubavi da mogu
Činiti Tvoju volju.
Dopusti mi da budem tek
Neki mali instrument u tvojim rukama
Oče ti me svojom ljubavlju štitiš,
Dopusti da i ja ljubim kao i Ti,
Da mogu drugima pomoći da
Te upoznaju, osjete i privrnu u svoj zagrljaj!
BOJIM SE
Što si mi namijenio Oče?
Ljudi me zbunjuju, ne znam
Što mi je činiti!
Da li je moja zadaća
Da im objasnim?
Kako ja to mogu bez Tebe?
Ne, ne ja nisam bez Tebe!
Ti si tu u srcu mom i osjećam
Da trebam pokušati.
Oče!
Molim te da mi dopustiš da budem tvoj
Instrument, voljela bi Ti
Od koristi biti, ako želiš
djeluj po meni kako
Ti se najviše sviđa!
POMOZI
Rekla sam nešto što nisam razumijela!
Život je bol koju kad naučiš
Živjeti nešto najljepše što ti je darovano!
Nisam ni znala zašto ni kako sam to
Napisala, ali osjećala sam da je od
Tebe.
Iako sam se bojala da
Li će me ljudi shvatiti, jedan jest!
Pokrenuo je lavinu, uzdrmao me do
Temelja pitavši da li imam snage
da pokrenem to, da im objasnim to!
Oče!
Uradi po meni ono što želiš!
Uradi ono što je srcu Tvom drago
Jer ako si Ti sretan i ja ću biti!
Molitva je urođena čovjeku. I to ne samo zato što je on stvorenje i kao takav po sebi ovisno o Stvoritelju; nego zato što je stvoren na sliku Božju i stoga sposoban ući u razgovor i zajedništvo s Bogom. Zajedništvo je najveći izraz čovjekova dostojanstva i njegovo ispunjenje.
Ruski monah Teofan Zatvornik smatra da se čovjek sastoji od tri dimenzije: tijelo, duša i Duh Sveti. Svaka ima svoje potrebe i svoj način kako ih živi:
tijelo se kreće, hrani, diše;
duša razmišlja, odlučuje, osjeća;
Duh Sveti moli. – Molitva se dakle može nazvati disanjem Duha.
Molitva je još potrebnija kršćaninu kao potreba života milosti. Naime posredstvom milosti, kršćanin je uzdignut u red dublje intimnosti i „familijarnosti“ s Bogom. Što pobuđuje u kršćanskoj duši potrebu da uzdiže u molitvi srce i pamet Ocu koji je na nebesima i čiji je on postao „sin“ (po milosti). Stoga je očito da će molitva rasti u svom intezintetu u onoj mjeri u kojoj će duša rasti u životu milosti. U tom bitno kršćanskom i milosnom ozračju treba shvatiti radikalnu izreku sv. Alfonza De Liguorija: „…tko moli sigurno se spašava; tko ne moli sigurno se osuđuje“. Spasenje se ne bi trebalo shvatiti tek kao izbjegavanje najvećeg zla – pakla; nego cijelovito, to jest, i kao ispunjenje i ostvarenje čovjekova poziva na svetost. Kršćanski poziv i život nužno pretpostavlja milost i bez nje neostvariv. Uz sakramente, molitva je najjače sredstvo za prodor milosti, onda je nužno za rast u kršćanskom životu, koji je poziv na svetost.
Isus je sam svojim primjerom i svojom porukom istaknuo važnost i potrebu molitve. Naš Učitelj često inzistira na upornosti i ustrajnosti u molitvi. Treba moliti, tražiti, uporno kucati na vrata, jer će nam Otac nebeski dati što tražimo, a nadasve onaj najizvrsniji dar, što je njegov Duh. Ta nauka je potvrđena u prispodobi o upornom prijatelju (Lk 11, 5-13) i sucu, koji premda bezbožan, popustio pred udovičinom upornošću te pristao da se zauzme za nju u sporu. „Kaza im prispodobu kako valja svagda moliti i nikada posustati.“ (Lk 18, 1)
Postoje i psihološki i sociološki razlozi za potrebu molitve danas, a praksa potvrđuje.
Sve se više čuju ozbiljni glasovi kako je molitva potrebna i sa stavnovišta zdrava života. Medicina nas sve više upozorava da čovjek ne može živjeti samo prema vani nego i prema unutra – kažu da novovjekovi čovjek sve više i više gubi unutarnje središte koje ustrojstvu osobnosti daje uporište i životnom tijeku pravac. Odlazak u prirodu, izleti, umjetnost, glazba, poezija su korisni, ali su nedovoljni, brzo se troše i ne zahvaćaju najdublju jezgru našega bića. Ni liječnici ne znaju što bi to trebalo biti, no najčešće zaključuju sa savjetom da „obavljamo makar kakvu religioznu zasnovanu sabranost, produbljivanje, meditaciju“ – a to znači neku vrstu molitve.
No, može li se govoriti o molitvi bez vjerskog uvjerenja? Zar molitva nema plodonosni učinak tek ukoliko proizlazi iz unutarnjeg odnosa s Bogom, a ne tek radi korisna učinka?
Suvremena antroplogija i medicina, dokazala je i naglasila duboku povezanost i međuovisnost duha i tijela, te suvremena medicina upućuje na alarmatno stanje, s obzirom na sve rašireniji broj bolesti na bazi nervnog (živčanog) sustava. Te bolesti su prouzročene pretjeranim strasnim stanjima, kojima pak pogoduje brzi tehnički razvoj i aktivizam suvremenog društva. Tehnički napredak ulači čovjeka u spiralu razvoja koji stvara uvijek nove poticaje, a čovjek ne uspijeva pripremiti dovoljno energije da bi mogao prikladno odgovoriti. Zato on traži izlaz iz te spirale.
S obzirom na odnos tijela i molitve iskustveno je potvrđeno da molitva, ukoliko je djelo čitave osobe i svakodnevni događaj, pozitivno djeluje na uspostavljanje ravnoteže između trošenja i obnove energije. Čini se da je tomu jer molitvena aktivnost zahvača najdublje čovjekove dimenzije , čime ga distancira od mnoštva površnih stimulacija, omogućavajući mu tako uštedu energije, iskustvo normalnog životnog ritma, otkriće vlastite slobode i transcendentnosti.
Suvremena laboratorijska istraživanja, učinjena nad osobama u stanju nekakve meditativne koncetracije su pokazala mnoštvo zadovoljavajućih rezultata s obzirom na one koji nisu bili u meditativnoj koncetraciji.
Kod kršćana molitva je usredočena na odnos s Bogom i sve ostalo je sporedno, mada se rezultati ne mogu samo tako odbaciti. Za kršćanina zdravlje nikada nije konačan cilj. Tu postoji paradoksalna zakonitost: što je čovjek više i isključivo traži samo zajedništvo s Bogom, to će dublje ući u svoju nutrinu i jače se odijeliti od vanjskih utisaka.
„Molitva nam diže pamet k božanskoj jasnoći i svjetlosti, a volju grije žarom nebeske ljubavi. Stoga i nema ništa, što bi očistilo naš razum od neznanja, a našu volju od neurednih požuda, kao molitva. Ona je blagoslovljena voda, koja svojom rosom natapa bilje naših dobrih želja, te zeleni i cvate, pere nam duševene nesavršenosti, gasi žeđ strasti u našem srcu“ – sv. Franjo Saleški