post bez sprdačine i sforsirane zajebancije
 znam da sam već trubio o kraju studiranja al ovo danas mi je bilo skroz drugačije...
za početak, da se pohvalim, riješio sam dva ispita (s odličnim, naravno) i zaputili smo se u našu birtiju (na labose, kak mi to volimo reč) da se popiju nekakve pive... već se skupilo puno naše ekipe i počelo se cugat lagano... ja sam bio sa autom, tak da sam pive u sebe nalijevao pod kočnicom, al bilo mi je skroz oke. kao i uvijek, pojavila se i gitara, al se ovog puta konobaru to nije svidjelo, pa je slijedilo prebacivanje u druge birceve...
iskoristio sam priliku i krenuo prema autu jer sam imao dogovor s frendom koji ima rođendan... i tak ja odlučim krenut kroz svoj fax. uđem na ulaz na vukovarskoj i krenem šetat kroz polumračne hodnike. budući da je bilo pol 9 (nedavno) fax je bio brutalno prazan (ako ne brojimo vječne entuzijaste koji nemaju život pa sjede s laptopima u krilu i griju si jaja gledajući nepotrebne filmiće)... sve je bilo mirno. sve mi je bilo nekak ful lijepo i u tom trenutku sam se sjetio svih trenutaka koje sam tam proveo. svih 5 godina prostrujilo mi je kroz glavu, svih milijardu puta kolko sam prošo tim putem, sve te pločice, vrata, prozori, ispiti, učenja, živciranja, smijanje.... sve...
i baš mi je nekek zatitralo oko srca i osjećao sam se ponosno, nostalgično i tužno. al u isto vrijeme i totalno sretno i dobro! uživao sam... i hodam ja dalje po hodnicima i kad sam se približavao izlazu da napustim svoju instituciju, začujem glasove! u jednoj od velikih dvorana, neki zbor ima probu (ja mislim I.G. Kovačić zbor)... pjesma me totalno obuzela, pjevali su neku ponosnu tužaljku, opće ne znam na kojem jeziku, al pjevali su predobro.... stao sam nasred predvorja, prošli su me oni žmarci i prosturjala me hladnoča kroz cijelo tijelo.... i tak sam si sjeo na stepenice i mantrao nekih 20 minuta... bilo mi je prejebeno! mislio sam da tak mogu danima ostat.... često ni droge ne djeluju tak dobro...
razmišljao sam o svemu i sve mi se činilo tak dobro i sve je bilo tolko logično, da sam imao osjećaj da bi u tom trenutku prebolio sve što se u životu događa. nit su me leđa boljela. nit sam bio tužan jer završavam fax i krećem u onaj podmukli život, nit me bilo briga kaj sam popio par pivi, a moram vozit do doma.... sve je bilo u NAJBOLJEM REDU! baš je bilo onak savršeno...
studij je super stvar i mislim da sam ja svoj proživio na super način... vi koji studirate, nek vam bude jebeno. i meni je bilo... a sad idem dalje i vidim da će mi bit prejebeno... možda i bolje... nije ni važno... zbor mi još pjeva u glavi... AMEN!
n.p. ZBOR - u mojoj glavi
|
