domijeve nacije

home is where the heart is...

i tak. ko pravi balkanac, na koncert koji je bio u ponedjeljak ja sam se u Ljubljanu zaputio u subotu. nakon obavljenog intervjua s Bodalcem u mamurno subotnje jutro, čovjek se tolko raspričo da sam zakasnio na podnevni vlak. na onom oko 6 popodne sam zasjeo u birtiju u vlaku i zapričo se s konobarom. majstor mi je nakon par pivi pričo kak mora nekog "sredit" ženi kad on ide na put. "niko ti više neće ševit za džabe" (il se piše đabe?)... zanimljiv razgovor završio je kad me ženska na graničnoj kontroli sumnjivo gledala i provjeravala mi pasoš. otišla mi je s pasošem van, pokazivala me kolegama, oni me pregledavali i zvali s toki-vokijima (kaj to još postoji?) nadležne da ih pitaju za podatke. na kraju su me pustili al je zbog mene vlak kasnio par minuta... mutavo skroz

u ljubljani se subota s Petrom i Ninom pretvorila u pijani kaos (o kojem neću pred nepoznatima:) ) i na triježnjenje u nedjelju uz najbolju pizzu. ponedjeljak je ličio na moje uživanje i spavanje do podne dok su domaćice već dugo na radnim mjestima... šetnjica do centra (cijelu ljubljanu možeš prehodat), sunčanje po cičoj zimi, piva s curom s totalne desete strane i vraćanje doma. koncert na večer je bio jako čudan, al o tome pročitajte ovdje (ja pis'o, pa nek bude iz prve ruke)...
ALI! na večer je plan da moram stić na zadnji bus (u ponoć, čovječe) prema doma. broj 6! i pričekam ja broj 6! dođe on i vozač mi veči "Broj 6. Al ide samo v garažo". reko, "a dobro, glavno da je broj 6, idem". i sad on mene ostavi na zadnjoj stanici. izlazim ja van i sjetim se da su mi rekli da skrenem s glavne ceste kod one crkvice. hodam ja tak malo, i eto crkvice. uletim ja u kvart i lunjam nekih čuku vremena. nemrem nać ulicu da ga jebeš! pitam taxista da mi na mojoj improviziranoj karti pokaže di je ta ulica koju tražim. on se zabrinuto primi za glavu i veli "pa ti skroz na drugom kraju grada"... "e majstore, nemoj me jebat zato kaj sam hrvat!", mislim si ja. i već da ću mu počet srat, on napravi najumiljatiju facu i pokaže mi na karti di sam ja. e, ljudi moji, isto ko da te netko iz dubrave busom otfura u garažu na žitnjak, a ne na remizu, kak si mislio... i kaj sad?! hodaj još čuku vremena i doma si. "opće" nije bed, a-a... a onak miljon stupnjeva pod nulom!!!

na kraju je ispalo da tim danom taj zadnji bus fura u garažu na drugi kraj grada i da "nisam smio na njega ić"... i da su te ceste na kojima su te crkvice totalno slične (za nekog ko ih prvi put vidi) i obje imaju crkvicu na sličnim mjestima.... a jebiga sad :) preživio sam...

iz europe sam se drugo jutro zaputio prema doma i odmah skužio jad i bijedu nas siroćeka. na granici se na vlaku inače mijenjaju lokomotive (stave našu umjesto njihove).. i krenemo mi i gasi se grijanje u vagonima! :) nemamo mi za takav luksuz, kaj je vama?! samo kaj sam si zaboravio pofurat Vjesnik da se pokrijem...