domijeve nacije

ili padaj ili odlaziiiii!!!

MRZIM KIŠOBRANE i počinje mi se smanjivat ljubav prema snijegu u Zagrebu! kao sad bi majstor malo pado, pa se malo ulijeni, pa čeka gore do nekog preglupog dana kad ga ni Janica ne treba i onda dođe Božić i sva ona kvazi dobra raspoloženja i "ljubav koja vlada među svima" (makar su polovici njih prve riječi koje izgovore poslije ponoći "...bog mater") padnu u vodu jer onak pada kiša il je miljardu stupnjeva i sve je u blatu. E PA GO FUCK YOURSELF!!

I onda ipak majstor padne (pred nekih tjedan dana, kaj ne?) i svi sretni. Zadrži se majstor taman tolko da ljudi nauče nove psovke sjedeći u autima i čekajući da se krkljanac raščisti. Bljuzga svima uđe u cipele (pa makar imali gojzerice koje furaju u nuklearkama) i svi su živčani jer nije isto kad snijeg proživljavaš u mirnoj noći kroz prozor i bezbrižno se šetajući vani ili ga proživljavat kad moraš na poso il na fax... il na štajgu... i onda još i majstorica kiša sve otopi i nastavi padat sto dana...

E, onda ti fakat treba kišobran. e pa njih sam mrzio oduvijek! mrzim ga nosit jer ga svaki put strgam. 16 ulaženja u tramvaje, 25 puta u vlak, otvori ga, zatvori ga, spremi ga, odloži ga, osuši ga, istresi ga... pa dobro jebogapas, jel to neko krhko dijete puno ljubavi il jebeni kišobran?! i onda uvijek moram ko bogec hodat po kiši s minimalno dvije one strgane žbice kak vise (jer ih živčan još više sjebem) i, naravno, one probuše glupo platno (jel to opće platno?) na par mjesta i onda i ja zmišljam psovke... a da ne pričam o tome kak nemrem vjerovat kolko su nam nogostupi neravni jer većinu vremena moram preskakat lokve i zaobilazit jezera umjesto mirnog hodanja. jasno je da se često preračunam oko lokve "ma možeš ti to, samo napravi zalet od dva dobra koraka"... kad u letu skužim da mi je odraz bio ravan idijotu i da ću sletit nasred jebene lokve kažem si "e pa fakat si kontaminirani debil!", onda bi najradije okrivio babu pored sebe kaj joj je kišobran prevelik..

i to je još jedna tema! svi stoje ispod nadstrešnice na stanici i onda se pametni izrod od starudije sjeti uletit nutra s kišobranom (ma to je jebeni suncobran!), iskopat mi oči i zašpricat svud naokolo dok se bori s reumom, dvije torbe, cekerom, zatvaranjem kišobrana i razočaranošću nad našom vladom... i da stvar SLUUUUUČAJNO ne bi tu završila, mora se nać idijot u nekom Meganu koji valjda u životu nije bio pješak a u auto je sjeo pred punih 16 minuta i na povratku doma proleti kroz lokvu veličine Žak Houdeka na udaljenosti 11 cm od mene i zalije mi i hlače, i jaknu, i dušu, i nokte, i oči, i mandule (koje sam davno izvadio)... kišobran nije obavio dužnost... da mu pas mater...

nek padne snijeg kad budu praznici i kad se nikome ne bude žurilo i kad ću bit daleko od ceste! il nek padne kak spada pa nek se primi tak da ga ni crnci ne uspiju sastrugat (i nemojte mi sad srat o rasizmu! to je samo izraz!)