P.L.K.
da... krenuo sam u 6 ujutro nakon burne oproštajne večeri u kvartu. nagibni vlak o kojem se zadnje vrijeme puno priča ima svoje dobre, al i puno loših strana...o tome si radije pročitajte u novinama.
walkman, muzikica, buljenje kroz prozor (puno ljepši okoliš neg ono kaj vidite iz busa) i u 12 sam u splitu... mobitel, frend, cuga, još jedna cuga... i, na redu je trajekt prema totalnoj pučini... i to veeeliki trajekt. bio sam neinformirana panjina (o tome kasnije, jer ipak sam se s istim trajektom i vraćo na kopno), pa sam se posjeo na vrh te grdosije, uzo knjigu, stavio slušalice i gledo fakat jebene prizore... sunce zalazi, more, nigdje kopna, umoran ko svinja... fora, al 4 i pol sata.... eeeeej!
ipak - stigoh.... LASTOVO! devet na večer, neki mali bus u kojem sjedi vozač nalik baltazaru i piči 70 – 80 km/h kroz ulice kroz koje ja ne bi ni romobil ispeljo... stižem u lastovo (preciznije Lučicu) i čeka me legenda s faxa Ana, njen frend ljubo i jedna od najblesavijih osoba, slovenka Maja...
odmah, pizza, pivica i šaljivo najjavljivanje onoga kaj me čeka. ipak, te šale nisu bile tolko daleko od istine. ustvari, nisu bile opće udaljene od istine.. pričalo se o neizmjernom cuganju loze i svega kaj ide uz to (ipak se neke stvari moraju cenzurirat)... tak je fakat i bilo...
jedna jedina simpatična birtijica, zanimljiv vlasnik, fora konobarice koje se ni u 6 ujutro ne štede i miljon (mojoj domaćici) poznate ekipe... urlici, čaganje, bljuvanje (o da, i ja sam taj), cuganje, pljuga, cuganje, sprdanje, cuganje, pljuga.... spavanje. buđenje, "doručak", vožnja žutom strijelom (čamac na (is)pumpavanje), doživljavanje avantura i brodoloma o kojima se upravo snima film, izvlačenje slamki ko će uzbrdo do dućana, kuhanje svega i svačega (kaj da vam velim, zdebljo sam se tam dolje), "ručak" u pol 10, točenje vesele tekućine u sebe, kretanje van i opet i opet i opet.
dan, dva je prošo, i mi smo se taman uhodali ko neki cimeri i njihovi svakodnevni gosti... ja i ljubo se počinjemo sprdat jedan nad drugim, ana me zajebava za moj sinoćnji povraćot, ja nju zajebavam za "palestinku", maja komentira kak se jučer "nasekala", andreja čaga i veselo se smije... i tak je sve išlo... neki režu luk i ostale brijice, neko slaže, peče, kuha, a ja perem suđe i sramežljivo ispod oka škicam i amaterski si mislim "pa kaj i to ide nutra?".
love je ponestalo... bankomata nema.. pošta radi do 12 (preeerano)..
ekipu, ipak, niš ne sprečava... zajebancija se nastavlja, al nema smisla da sve opisujem. ima toga previše, al još više ima prilika da se u sve uvjerim ponovo...
dolazi kraj... jedini trajekt ide u pol 4 ujutro, ljubo me nesvjesno tjera da se osjećam ko idiot jer nisam opće znao da ona grdosija od trajekta ima unutrašnjost ko bolji hotel u španjolskoj.. spavanje ko bebe, makar nas je jedan iritantno nesparivi par splićanke i nijemca (ona ne zna njemački, on ne zna hrvatski, niko ne zna engleski) budio i maltene zguro s naše ugodne fotelje... povratak na kopno. split je pred nama. kratka cugica, ljubo nastavlja za šoltu, a ja opet sjedam u nagibni. nagibam se do zagreba, bivam steran sa sjedala jer nisam sredio rezervaciju, slušam mjuzu i nakon 5 sati na ulazu u zagrebački kolodvor ljudi zbog jedne pedesetogodišnjakinje počinju povraćat po vlaku... tih tjedan dana mi se sa smješkom prevrtilo po glavi, digo sam torbu, prekoračio nimalo fizički primamljivu klečeču gospođu s vrećicom pred facom i lijevu nogu stavljam na zagrebačko tlo... lijep prizor za kraj... POST LASTOVSKI KAOS
|
