Crkva sv. Filipa Nerija
Crkva svetog Filipa nalazi se u neposrednoj blizini katedrale sv. Duje
(Poljana Grgura Ninskog 5)
...
Početna
...
...
upravitelj crkve
don Josip Mužić
Na osobit način slavi se
* sv. Filip Neri (26.5.)
* Bezgrešno začeće (8.12.)
* Sv. Josip (19.3.)
* Sv. arkanđeo Mihael (29.9.)
Crkva svetog Filipa nalazi se u neposrednoj blizini katedrale sv. Duje
(Poljana Grgura Ninskog 5)
...
Početna
...
...
upravitelj crkve
don Josip Mužić
Na osobit način slavi se
* sv. Filip Neri (26.5.)
* Bezgrešno začeće (8.12.)
* Sv. Josip (19.3.)
* Sv. arkanđeo Mihael (29.9.)
...
napomene:
1. ovaj je blog nastao osobnom inicijativom
2. postoji i svfilipneri.hr -
stranica crkve sv. F. N.
(trenutno se ne otvara?!)
kao i facebook stranica crkve
sv. Filip Neri,
(by Zdravko Ćurić &
Maria Panajiotopoulu)
....
Molitvena inicijativa - (volonterki Ivane V. i Magde K.)
molitveni susreti u Klerikatu,
nastala nakon 9.og bolesničkog hodočašća u LURD
za volontere i invalide nastavlja se:
- na blagdan sv. Stjepana, 26.12
(sv. misu predvodio don Carlos)
- na Blagovijest. 25.3.
(sv.misu predvodio vlč J.Ćirko)
....
Dom Gospodnji
nedjelja, 21.06.2015.
S POUZDANJEM U BOGA!
|
(zahvala za bolesničko hodočašće) ... /par misli iz današnje propovijedi/  ... Učenici su u lađi i nastala je oluja. Svi su na okupu, ... Oni tu nisu u bilo kakvom strahu nego su u strahu - za vlastiti ŽIVOT. A Isus mirno spava. Zar ne mari što tonu? Oni imaju Isusa uza se, a ipak se brinu i zovu ga. Možda ne očekuju da će napraviti neko čudo, možda žele tek da suosjeća s njima, da se solidarizira. Da oni nisu Isusa probudili – Isus bi možda našao rješenje onda kad bi se dotakli sa vodom, ali evo – zovu ga i On umiruje valove. Isus nam pokazuje da se ne trebamo tjeskobno brinut, a čuli smo to i u jučerašnjem evanđelju (''Ne brinite tjeskobno za sutra...''). Učenici nisu imali sa sobom neko osiguranje – zdravstveno osiguranje, mobitel... i sl. Znaju da je ISUS S NJIMA I TO JE DOVOLJNO – što se dogodi Isusu – dogodit će se i njima. Iz nebeske perspektive što bi oni tu mogli izgubit? Ali zabrinuti su za ono zemaljsko... Mogli su umrijet – ali SMRT je zapravo samo – DOBITAK. Nema većeg dobitka nego nakon ovog života - preselit se u raj. A tako isto nema veće nesreće nego otići se u vječnu propast – u pakao! Ta slika lađe na moru je i SLIKA CRKVE danas. Okolo su valovi... i tko tu može ponuditi riješenje. Krivo je stavljat svoje pouzdanje u politiku i političare, u znanost i znanstvenike... ! Naše pouzdanje trebamo staviti u Isusa jer - On ima riješenje. Mi možda još nismo dotakli dno, da bi zavapili iz dubine Isusu da nas spasi. Ali On je onaj koji to može... Neka to POUZDANJE U BOGA ispunja naša srca i naše živote! |
- 13:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #
fotografije Filipljana s hodočašća
|
... ... ... |
- 08:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #
UČIMO OD ONIH KOJI SU PRIHVATILI SVOJ KRIŽ!
|
(...) KRALJEVSTVO BOŽJE je nešto što nas nadilazi, nešto nadnaravno, nešto posve Božje i zato je našim osjetilima nedostupno. I da bi Gospodin približio nama tu nadnaravnu stvarnost on koristi slike iz našeg svakodnevnog života, posebno iz zemljoradničkog života, da ljudi mogu shvatit nešto od onog Otajstva o kojem im govori. Oni znaju što je sjeme, ... znaju da čovjek mora surađivat da sjeme donese plod, da mora u pravo vrijeme posadit sjeme, da mora izabrat dobru zemlju, da mora izabrat zemlju koja će biti pripremljena za sjeme, da mora zalijevat, okopavat, pratit rast tog sjemena dok se ne razvije, dok ne postane stabljika i dok ne donese plod,... i kad donese plod da mora u nekom kratkom vremenu ubrati plod da ne bi propao. Vidimo da SVE PRAKTIČKI ČINI BOG, On je stavio zakone u sjeme, stvorio je zemlju, stvorio je sjeme, stvorio je vodu, stvorio je i sve drugo, i samog čovjeka, al OD ČOVJEKA OČEKUJE DA SURAĐUJE S NJIME. Ono ŠTO ČOVJEK ČINI JE NEZNATNO i vrlo malo u odnosu na ono što čini Bog, ali Bog to od čovjeka očekuje. I tako je sa našom dušom - kao s Kraljevstvom Nebeskim. Kraljevstvo Nebesko nam Bog daje potpuno nezasluženo, ali očekuje od nas da surađujemo jednom kad smo ga dobili, da taj dar milosni na prikladan način primimo, da ga razvijamo i da donesemo ploda – urod, da jednostavno budemo svijetlo i svjedočanstvo drugima, da pomognemo da se i druge duše približe Bogu. Moramo se pitati što mi na tome planu činimo?! Evo na ovom četvrtom hodočašću osoba sa potrebama i invaliditetom – susrećemo se sa jednom drugom stvarnošću koja je često skrivena i ne zapažena u našem životu – stvarnošću da imamo među nama ljudi koji imaju određena oštećenja, određene bolesti, određene zdravstvene probleme i da se već dugo vremena nose s time. ZAŠTO Bog to dopušta? – možemo se često pitat i možemo čuti to pitanje od drugih. Nemamo odgovora na pitanje patnje. KRIST nije dao posebne poduke, nije nam ostavio o tom neko posebno učenje nego je POSVJEDOČIO SVOJIM PRIMJEROM – ON JE PRIGRLIO SVOJ KRIŽ, prigrlio patnju i PRETVORIO KRIŽ U BLAGOSLOV ZA SVE NAS. Dakle, postavlja se pitanje za sve nas: kako se mi postavljamo pred tim križem patnje kojeg imamo pred sobom? Kako se postavljaju oni koji pate? Kako se postavljaju oni koji su im blizu? Kako se postavljaju oni koji su dalje? Od svih nas se traži jedno prihvaćanje – da bi ta patnja doista bila blagoslov. Ono što mene posebno oduševljava je da svaki put kad se sretnem s vama na ovakvim susretima i hodočašćima jest SVJEDOČANSTVO – posebno ONIH KOJI SU POGOĐENI PATNJOM i njihovih RODITELJA koji to NOSE HEROJSKI! I možemo reći da su to oni NEZNANI SVECI danas – sveci koji većina od njih neće možda nikad biti podignuti na čast oltara, ali koji su SVECI U BOŽJI OČIMA. Oni koji drže ovaj svijet kao što su ga držali sveci kroz cijelu povijest čovječanstva, koji ga drže i onda odvraćaju Božju srdžbu, Božju kaznu od ovoga svijeta – jer kako kaže i 1.čitanje koje govori o sudu Božjem – SUD BOŽJI NE MOŽEMO PRESKOČIT, sud spada u Božju Pravednost, Bog je sebi pridržao sud – mi ne možemo sudit nikoga, al smo POZVANI DA ZNAMO PROSUĐIVAT ŠTO JE DOBRO, A ŠTO ZLO, da se znamo BORIT PROTIV ZLA, da ne bi na koncu upali u grijeh, upropastili svoju dušu, svoj život. To se od nas traži. Načelo koje smo učili za vrijeme komunizma – da ljubimo ateiste, a mrzimo bezboštvo i ateizam ostaje i danas: moramo LJUBIT GREŠNIKE, A MRZITI GRIJEH, moramo se BORIT PROTIV GRIJEHA SVIM SVOJIM SILAMA, protiv grijeha onoga kojeg činimo mi sami i protiv grijeha drugih. Ova naša BEZBOŽNA KULTURA, koja se izvozi po cijelome svijetu sa Zapada, to je 'KULTURA' KOJA SE ODRIČE BOGA i zato kažem da je BEZBOŽNA, jer je to jedno novo POGANSTVO – i u širenju te kulture ono što se događa jest da se veliča grijeh – GRIJEH SE PREDSTAVLJA KAO VRIJEDNOST, KAO KREPOST, A KREPOST SE PREDSTAVLJA KAO – SRAMOTA. Izokrenute su stvari! I ako mi izgubimo sposobnost da se koristimo zdravim razumom tj. Ako se toga odrečemo, ako mi sami ne znamo uz pomoć Božje Riječi koja nam daje JASNE SMJERNICE, ako ne znamo sami RAZLUČIVAT GDJE JE DOBRO, A GDJE JE ZLO – onda smo JEDNOSTAVNO IZGUBLJENI... Zato je potrebno da u današnjoj ne-kulturi grijeha i ne-kulturi bezboštva znamo pronać Boga... Zato su ovakve prigode i susreti dobrodošli i potrebni svima nama – i da znamo PREPOZNAT DOBRO, ako što moramo znat prepoznat i ZLO. Imamo DOBRA U IZOBILJU. Imamo toliko onih koji GODINAMA HEROJSKI NOSE SVOJ KRIŽ i koji onima zdravima omogućavaju da im BOG I DALJE DAJE ŠANSU da se mogu VRATIT I POMIRIT S BOGOM. Njihova patnja je BLAGOSLOV ZA SVE NAS. Njihova patnja KOJA JE PRIHVAĆENA, koja je BOGU PRIKAZANA. Oni tako postaju su-otkupitelji ovoga svijeta. Danas smo slavili i BEZGREŠNO SRCE MARIJINO. Srce Marijino nam stavlja u prvi plan Majku Božju i kako je Ona proživljavala otajstva Božja koja je Bog učinio u njoj i koja je činio pred njenim očima. Ona je pohranjivala i prebirala stvari u svom srcu. Božje tajne koje razum nije mogao do kraja razumijeti, ona je pohranjivala, zadržavala u svojoj memoriji, navraćala se na njih i prebirala; puno se puta vraćala i o njima razmišljala i zahvaljujući tome je sve dublje ulazila u Božju tajnu. Kad mi živjeli u svjetlu Božje ljubavi – naši bi dani bili sasvim drugačiji, naš bi život bio sasvim drugačiji. Eto, pa neka i ovo hodočašće koje smo poduzeli pod zaštitom Majke Božje, pod zaštitom ova Dva Srca – Srca Isusova koje smo slavili jučer i Srca Marijina koje smo slavili danas – neka ovo hodočašće bude jedan POTICAJ DA UČIMO OD ONIH KOJI SU PRIHVATILI SVOJ KRIŽ, DA BOGU ZAHVALJUJEMO NA NJIMA i DA MOLIMO DA IH MOŽEMO NASLJEDOVAT U SVOM ŽIVOTU, DA BUDEMO DOSTOJNI SVOG KRŠĆANSKOG POZIVA. Amen. don Jozo, propovijed .... |
- 08:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #
petak, 19.06.2015.
U ŠKOLI KRŠĆANSKE LJUBAVI – prema bližnjem u potrebi
|
Ovih dana se na četvrtom međunarodnom hodočašću za osobe s invaliditetom okupilo više od 1700 sudionika. Među njima su bile i mnoge mame kojima je Bog iz nekog razloga darovao baš takvu djecu – djecu s invaliditetom. Mame koje, unatoč teškim trenucima u kojima su se i opirale takvom križu, nisu svoj križ ostavile negdje, odbacile..., u želji za nekim boljim i lakšim životom. Mame koje su ih naučile prihvaćati onakvima kakvi jesu. Mame koje dokazuju da ova skupina ljudi nisu tek ljudi s posebnim potrebama, nego i ljudi sa posebnim srcem, srcem koje u najviše slučajeva i ne zna što je to zlo, što je to grijeh. Njihova prisutnost je ujedno i tiha prisutnost Isusa koji nam poručuje: ''Što učinite jednom od njih – isto je kao da ste i meni učinili!''.  Citirat ću (otprilike) jednog volontera koji je nosio invalide iz autobusa van i obrnuto, obavljao njegu (kupanje, presvlačenje, prenošenje...) i sl. ''Ljudi moji, mi nismo svjesni šta njihove mame svaki dan rade! Mi smo tu s njima par dana. A one dvadeset četiri sata! I tako dvadeset, trideset, četrdeset godina... Koja je to ljubav i žrtva!'' Mame invalidnih momaka su tih dana mogle malo odahnuti od ustaljenih obaveza, zahvaljujući upravo takvim muškim volonterima. Volonterkama je bilo lakše, ali i njihovo druženje sa hendikepiranima (cure i momci, djeca s downovim sindromom, ...) također je mamama bilo od velike pomoći kako bi mogle imati malo slobodnog vremena za sebe, za molitvu, ispovijed i sl.  Citirat ću (otprilike) i jednog vozača autobusa, koji je malo zbunjeno promatrao tolike bolesnike koji su, unatoč svojim hendikepima – radosni. ''Ma gledam ih i sve mi se nešto skupilo u prsima, ne znam kako su tako veseli, a ja kod kuće imam zdravu dicu...(...) I gledam i ove curice, (srednjoškolke) koje im pomažu i mislim se blago onom ko ih ima... Ne znam... sidim ovde i ne znam šta da radim... da im pomognem nekako... ne znam kako... Oni su veseli... i svi su veseli... ''  Citirat ću (otprilike) i jednog nekadašnjeg polaznika ustanove za osobe s posebnim potrebama ''Juraj Bonaći''. (Zna pojedine riječi na engleskom, al to mu nije smetalo da se pokuša sporazumjeti sa američkim svećenikom.) Između ostalog rekao je: 'People POTREBITY are DISKRIMINATION' (...) Od srca smo se nasmijali ovom razgovoru, ali – razumijemo ono bitno. Ne treba nam savršena gramatika da se razumijemo: ''Ljudi s posebnim potrebama su diskriminirani!'' Da, to je bitno. Djeca, ljudi... s posebnim potrebama su diskriminirani. Vidi se to i u bolnicama kod naručivanja za operacije. Oni ''mogu čekati''. ''Zašto da kirurg npr. uloži sav svoj trud u operaciju noge jedne takve osobe?'' Zato jer je i to – čovjek. Zato jer su i oni – ljudi. Bog ih je, iz nekog razloga, stavio u naše živote. Možda zato da nas uče nesebičnoj ljubavi, koja ne traži ništa zauzvrat. Vjerujemo i zato da nam daju priliku u-činiti nešto za Isusa. Jer kršćanin koji dobije priliku pomoći takvim, posebnim osobama - nije tek socijalni radnik. Jer on to ne čini iz tek iz humanosti, već – za Isusa! Oni su posebni – i zato tako potrebni ovom svijetu u kojem se vrednuju uspješni, lijepi, pametni,... a ne bolesni. Kao da nismo svijesni da se svaki zdrav čovjek može vrlo lako pretvoriti u bolesnog. Dovoljna je jedna automobilska nezgoda nekad, nekad samo jedan virus... I što onda? Hoćemo li tada biti manje ljudi? Oni su posebni – i zato tako potrebni ovom svijetu. Oni su Božja prisutnost među nama preko koje nam On otkriva nas same: naše propuste, naše mane, naše slabosti, našu sebičnost, našu čestu zabrinutost oko nepotrebnih stvari... ... Bogu hvala za ove dane zajedništva s Isusom - prisutnom u onima koji su potrebni naše pomoći. U onima koje svijet drži manje vrijednima. Bogu hvala za njihove mame i sve članove obitelji koji nas uče kako se strpljivo nosi križ svakodnevnice. Za njihovu ljubav u njihovoj žrtvi. Bogu hvala za sve volontere koji su izabrali ove dane biti uz bolesne, uz Isusa u onima koji su hendikepirani, umjesto da su vrijeme proveli (možda i uzalud potrošili) negdje drugo. Bogu hvala za sve one koji su omogućili da se i ovaj (4.-i) susret dogodi, kako organizatorima, tako i onim Međugorcima koji su sve nas hodočasnike besplatno (!) ugostili. Bogu hvala za sve koji su na bilo koji način doprinijeli da osobe s invaliditetom ove dane pamte kao posebno lijepe dane. Svima hvala i nadasve - Bogu hvala za ovu školu ljubavi prema bližnjem u potrebi!  tekst, fotografije: Marija Gašpar p.s. Razlog više za pisanje o ovakvim osobama jest taj što MEDIJI o ovakvim ljudima i ovakvim susretima baš i NE GOVORE... ... ... |
- 18:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Prosinac 2017 (1) Studeni 2017 (2) Lipanj 2017 (4) Travanj 2017 (1) Ožujak 2017 (8) Studeni 2016 (4) Listopad 2016 (3) Listopad 2015 (5) Lipanj 2015 (4) Listopad 2014 (4) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
 ...   na svetkovinu Presvetog Trojstva 2017 svečano je proslavljena 25.-a obljetnica don Jozina svećeništva  ... autor stranice-bloga: M.G. svakodnevna sveta misa (osim nedjeljom, jer ovo nije župna crkva): u 20.15 h  ... Prije svete mise postoji mogućnost ISPOVIJEDI ili duhovnog razgovora ... Također prije svete mise moli se KRUNICA od 19.45-20.15. ... Molitvene nakane krunice: *pon: za nerođene *uto: za mlade *sri: za obitelji *čet: za duhovna zvanja *pet: za bolesnike i one koji se za njih brinu *sub: za one koji su daleko od Boga ... U ovoj crkvi (i mojih studentskih dana) okupljaju se studenti (zbog čega se i naziva "akademska") ali naravno i svi drugi ************** Proslava sv. Josipa, 2017 & IN MEMORIAM - nadbiskup Ante Jurić  .... Proslava Jozine srebrene sv. mise |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||