doma report

već dugo nisam pisala niš...
ni sad nebi da mi nije tolko dosadno kao što je...
i da mi se ne sere...
al obožavam taj osjećaj dok ti se onak sere...
i osjetiš govno da ti je već blizu "otvora"...
i onak uzbudjenje...
trpiš kak bi ti kasnije bilo ljepše...
mučiš se, savijaš....
misliš da nebuš više mogo izdržat al i dalje pišeš...
pišeš...
pišeš...
a onda,
ustaneš hrabro sa stolice,
glasno prdneš kako bi svim štakorima naznačil da krečeš u borbu...
uzimaš bilježnicu sa stola kako bi pročitao što su radili tvoji u školi jer si bio bolestan...
i ponosno dignute glave uđeš u sobicu zvanu klozet,vece,tojlet,zahod,praznilište,drekaona il vec nes...
otkopčaš hlače...
neki to netrebaju...primjerice kao drugarica belo ciganče...za što se pobrinuo MiČoo
dakle otkopčaš hlače....
one onak sexy padnu...
ko u amerićkim filmovima
pridruže im se i neke jeftine, nekad bijele, sad već žućkasto sive gače...
one kaj se kupe na placu po tri komada za 5kn...
otvaraš bilježnicu...
sjedneš na dasku...
i shvatiš da je netko zapišo dasku...
u glavi smišljaš što češ toj osobi napravit...
već biraš alat...
mjesto...
vrijeme...
napraviš si u glavi cijeli plan...
basiš bilježnicu na pod...
želiš se diči i obrisat dasku ali....
baš u tom trenutku osjetiš bol u anusu i nesvjesno naprezanje mišiča...
sva se zacrveniš...
postane ti izrazito vruče...
isprekidano dišeš...
stiščeš mišiče...
pokušavaš izgurat govno iz sebe...
al ono nikako da izađe...
čmar ti se počne širiti...
sve jače stiščeš...
počneš stenjati...
još malo...
još...
malo...
ae...
butovi ti postaju ljepljivi od pišoline na koju si sjeo...
ae...
osječaš vrh govna kako se umorno provlači kroz tebe i širi otvor...
čmar...
ae...
kapljice znoja cure ti niz lice...
ae...
zatvaraš oči...
jako ih stiščeš...
vidiš žute točkice...
ae...
stiščeš i šake...
znojiš se...
ae...
a onda ti se svi mišiči počnu opuštati...
osjetiš nešto veliko...
teško...
vlažno...
široko...
kruto...
kako izlazi iz tebe...
izlazi i zauvijek se oprašta od anusne cijevi...
obuzme te neizmjerna sreća...
vručina se pretvori u ugodnu hladnoču od koje ti se svaki dio tela ježi...
potpuno opušten sjediš tako...
i uživaš...
postane ti malo zagušljivo te otvoriš vrata...
totalno se prepustiš ispuštanju govna iz sebe...
meditiraš...
listaš novine...
zapališ pljugu...
govno i dalje izlazi...
odjednom zazvoni zvonce na vratima i sjetiš se da si se dogovoril s osobom do koje ti je full stalo da dojde danas po biljeznicu...
sav si napet.
kak da dojdeš sad do vrata kad ti je govno na pola puta???
stiščeš čmar...
pokušavaš prepoloviti govno pa nastavit nakon što joj daš bilježnice...
ali neide...
zvonce i dalje nervozno zvoni...
zvoni...
zvoni...
što češ učiniti?

a)potrčat do vrata gurnut joj bilježnice u ruku pa što bude bude...možda niš ni ne skuži ak to napraviš dovoljno brzo...

b)prepolovit govno rukama...dio koji ostane u anusu, povuč natrag u crijeva, a ovaj pustit da slobodno padne u vece školjku...uzet bilježnice čistom rukom...otvorit vrata, dat joj bilježnice, te ponudit joj da uđe i raskomoti se...ali i dalje stajat močno na vratima ko da se nikad nečeš maknuti s njih i pustit ju unutra...nadajuči se da če zbog tog odustati od ulaska u tvoje carstvo...

c)povuč govno rukama...odnosno povuč pola govna koje ti viri iz čmara te izvuči i ostatak...a onda se požurit da sve središ da ona nebi shvatila tvoje prethodne radnje...

d)nastavit sjedit na veceu...ignorirajuči zvono i praveči se da nema nikog doma