Treba «puno trpit»
Ne znam kako vi, ali ja čitam novine od posljednje prema prvoj stranici. Ne znam točno kad je to počelo, ali nekako mi je lakše prići svim problemima i lošim vijestima «odostraga». Počnem sa zanimljivostima, tv programom, rasporedom kino predstava, sportom, regionalnim stranicama, kolumnama i onda sam već spremna suočiti se sa naslovima gigantskih fontova, bombastičnim vijestima i senzacionalnim saznanjima hrvatskog nacionalnog novinarstva.
Nekako mi lakše «sjedne» pad životnog standarda ili propast neke velike tvornice, nakon što pročitam da je neko selo dobilo 2 km asfaltiranog puta ili da su Štef i Marica proslavili 50 godina braka sa svojih 150 suseljana i da se vole «isto kao i prvi dan». Tako sam danas uzela Jutarnji i počela sa zadnje stranice i nakon stotinu godina naišla sam na vijesti sa posljednje stranice koje su mi izmamile osmijeh na lice. Znate, obično se na toj zadnjoj strani nađu svakakve bljuvotine, od Amerikanaca koji su seksualno zlostavljali svoje 2 godišnje dijete do neke Kineskinje koja mjesecima živi sa 200 škorpiona. I onda danas... pun pogodak. Pročitala sam dvije vijesti koje su mi, moram vam polucmizdravo i patetično priznati, vratile malo vjere u nas ljude.
Prva vijest je da je jedna simpatična bakica po imenu Kata Božić koja živi u selu Rašpor na Ćićariji dobila struju. Kata inače 1. ožujka slavi 100-ti rođendan i kaže da je tajna dugovječnosti jednostavna: «treba puno trpit'». U svojih sto godina proživjela je puno toga što nije trebala, a boravak u Aushwitzu je samo jedna od tih stvari. I eto, baka je dobila struju i kaže da sad «i previše toga vidi». Piše još da je dobroga zdravlja, dobro vidi, čuje i super je služi pamćenje, a samo je ponekad bole noge jer je «puno plesala u mladosti». Druga vijest je bila o tome kako su u Imotskoj krajini u mjestu Sebišina mještani ranjenu vučicu odveli veterinaru. Vučica možda neće preživjeti jer su rane teške, ali i sam čin mještana u meni budi optimizam da još ima ljudi u ovoj Hrvatskoj.
E, a onda sam krenula prema naslovnici i vijesti nisu bile nimalo lijepe niti optimistične. Zato ozbiljno razmišljam da ubuduće čitam samo do kolumni, ali onda se sjetim riječi 100-godišnje Kate i shvatim da ipak «treba puno trpit'».
Bez brige, ravnoteža nije narušena
Čitam da se umrežene ženke (Ženska mreža Hrvatske) brinu da je povratkom Hebija i Žukija u saborske klupe narušena «ženska kvota» u Saboru gdje ionako ima premalo žena. Njih su, naime, do sada «izvrsno» zamjenjivale kolegice Fuček i Nakić (nemrem se sjetit' prezimena nakon udaje...). Stoga želim umiriti sve umrežene i neumrežene žemske da je sve kako je i bilo jer su nam nebrojeno puta i Hebi i Žuki dokazali da su prave pi**e, da ne kažem pi**ice... Jer da imaju muda (ups, zaboravila sam zvjezdice...), a dozvolite da dodam, i mozga, onda bi shvatili da ako si bolestan, nesposoban, nemoćan, lopov, varalica, lažov, korumpiran, iskompromitiran... i još koječega... dakle, ako te sve to spr(j)ečava da obavljaš dužnost ministra iili pod(t)predsjednika Vlade, e onda to sve isto vrijedi za obavljanje dužnosti saborskog zastupnika. Ili ne? Možda nisam u pravu, možda saborski zastupnik/ca ne mora biti časna, nekorumpirana, nelažljiva, nelopovska i zdrava (po mogućnosti fizički i psihički) osoba? U tom slučaju...Žuki, Hebi...primite moje najdublje isprike...ne.
A moram priznati da me cijela «riječka talačka kriza» «žacnula» i više nego što sam htjela dozvoliti. Ne zbog budale koji sa dvije ručne bombe te tri «šaržera» metaka i puškom traži «pravdu». Ma reakcije ljudi su me najviše razočarale, a i reakcije novinara. Prilozi na Novoj i RTL-u prikazali su tog čovjeka kao žrtvu, a reakcije ljudi su bile tipa «pa tko mu može zamjeriti, pa nije on jadan kriv, pa normalno je da čovjek prolupa nakon svega što mu se desilo...». Počnimo dakle redom... Najnormalniji, najpravedniji, najpametniji i sve «naj» čovjek na svijetu, za mene postaje kreten i idiot kada šeće okolo s ručnim bombama i puškom (sa rezervnom municijom, ako mu ponestane!). Sjećam se dovoljno slučajeva stradavanja nevinih ljudi i djece od majmuna koji su «malo pucali» iz dosade ili na nekoj svadbi. Za slučaj da nekome još nije došlo do mozga... od metaka, bombi i eksploziva se umire ili ostaje invalidom do kraja života.
Čovjek je kupio nešto zemlje za nešto eura od ljudi koji mu nisu rekli da za mjesec dana zemljište postaje zona zabranjena za gradnju. Svi koji živite u urbanim sredinama morali ste kad-tad čuti za urbanistički plan. To je jedan dokument koji se donosi ne preko noći već mjesecima jer se prije samog donošenja uvijek (baš uvijek) stavlja na javnu raspravu. Stoga i ako mu bivši vlasnici nisu rekli ništa o prenamjeni zemljišta, mogao je saznati iz brojnih drugih izvora. Kad je skužio da su ga zeznuli okrenuo je svoju frustraciju prema Gradu traživši kompenzaciju ili u obliku kuće, stana, lokala, drugog zemljišta ili da ga se otkupi po današnjoj cijeni. Ali Grad Rijeka ne treba otkupiti to zemljište. Ne treba i ne mora. Njihova je dobra volja što su mu ponudili otkup po cijeni nešto višoj od one koju je on platio, kako bi mu se ipak nadoknadili troškovi poreza na promet nekretnina.
I tako... nakon jučerašnje priče mediji su ot(d)škrinuli vrata svim psihički neuravnoteženim osobama s problemima koji samo trebaju uzeti oružje u ruke i postat će heroji. Moj savjet svima onima koji rade u javnim ustanovama... nabavite pancirke... jer nitko vas neće zaštititi od «gnjeva pravednika» koji su sve samo ne to.
O svemu (po)malo...
Već cijeli tjedan ne blogarim, a da budem iskrena, nemam ni o čemu. Pred(t)kampanjska mašinerija opasno se zahuktava i oduzima mi sve više i više slobodnog vremena kojeg mi ionako nedostaje. Vidim u vijestima da je Kanader postao krajnje očajan jer kako inače objasniti potrebu sastanka sa papom koji jedva sjedi i govori u isto vrijeme, a kamoli još da sluša sa razumijevanjem o problemima Nabusadera sa Đonijem Kešom.
Sjedi sada miš-general na nekoj terasi i pijucka svoje pićence sa kišobrančićem dok ga prolaze str(j)elice gr(j)ešnog zadovoljstva. I živo ga boli zadnjica što mi grcamo u nanosima snijega i balkanoidnosti i što je gospođa Dragica Mostić već promukla vičući «ili Keš ili ne'š!». Stoga se Nabusaderov potez može samo shvatiti kao potez uistinu, nadasve i jamačno očajnog čovjeka (ma znam da je očajan, ali on još i očajava) kojemu još samo Bog i njegov izaslanik na zemlji mogu pomoći.
Ali nažalost, nama ni «intervencija odozgo» ne može pomoći nakon 17-tog jer kako ja gledam na stvari, usrali smo motku kako god okreneš. Ako ne predamo generala-miša neće biti ništa od pregovora. A ako ga predamo ili se on (u nekoj paralelnoj dimenziji svemira) sam preda? Pa onda će ispasti da smo cijelo vrijeme znali gdje je on samo to nismo htjeli reći. Iako mi se ovih dana po glavi motaju znatno lokalnije priče i boljke jer, kao što rekoh, pred(t)kampanja samo što nije počela. U mojem selu već 15 godina «drmaju» isti šerifi. I sada je trenutak da se u svibnju svi pogledamo u oči i pitamo se, hoćemo li držati gaće na štapu još 4 godine ili ćemo ih skinuti sa štapa, zakrpati i obući? Bojim se da u mojem selu predugo vlada «gologuza» moda i da ljudi ne znaju za bolje.
A sve ostalo je po starome... neki pošten i pametan čovjek opljačkao požešku biskupiju, neki trogloditi prodali maloljetnicu, istina o generalu-mišu polako izlazi na vidjelo i da, dobili smo nove članove vesele družine s Markova trga. Glupka i Tupka. Glupko je zadužen za zdravstvo i ima prekrasan manijakalan pogled sa stalnim cerekom oko usana, a Tupko svima okolo priča kako je pametan iako svi znaju da je sve u životu (pa i položaj u Podravci) dobio isključivo zahvaljujući hadezeju. Živjele lopate za snijeg! Dolje s lopatama u foteljama!
Nazovi P zbog pederskog popisa
Gospodin Ugledniković: Dobar dan, da li sam dobio Udrugu pedera?
Mladi nadobudni gay dobrovoljac: Ne, dobili ste udrugu osoba gay orijentacije.
Gospodin Ugledniković: Ma dobro mali, nemoj mi sad tu pametovat', bolje ti meni pročitaj tu pedersku listu.
Mladi nadobudni gay dobrovoljac: Ne mogu vam pročitati popis osoba homoseksualne orijentacije gospodine, ovaj popis je tajan i nitko osim nas ne zna za njegov sadržaj.
Gospodin Ugledniković: Ma sve ja to razumijem, ali znaš mali, kako ja mogu znati da nisam na tom popisu? Već tri noći ne spavam, svi me u firmi čudno pogledavaju i... siguran sam da znaju!
Mladi nadobudni gay dobrovoljac: Što znaju? Gospodine ukoliko trebate psihološku pomoć ili pravni savjet naša udruga stoji vam na raspolaganju, ali...
Gospodin Ugledniković: Ne trebam ništa pa ja sam odvjetnik! Ovaj, zaboravite da sam to rekao... A jesi siguran da ja ne bi mogao barem malo škicnuti na tu pedersku listu, a?
Mladi nadobudni gay dobrovoljac: Siguran sam gospodine Kanader...
Ne, gore navedeni razgovor nije se dogodio (barem ne između mojih izmišljenih likova), ali mi je beskrajno fascinantno što su se svi uzbudili zbog takve gluposti. Netko je neka imena zbog nekog razloga stavio na neku listu. Možda se čak i radi o popisu osoba koje seksualno privlače osobe suprotnog spola, ali čak ni to nije razlog za svu strku i pompu koju su mediji podigli oko svega. Po meni je od činjenice da je netko možda popisao «pedere» i «pederke» (valjda) puno gora i alarmantnija činjenica što su sada osobe koje su gay seksualne orijentacije uplašene... Uplašeni su čak i vrli nezavisni mediji jer kako inače objasniti bombastične naslove «Na popisu gay populacije nalazi se i ime sportaša koji nas je predstavljao na OI!». Zamislite vi to, rvacke boje je na olimpijskim igrama možda branio «jedan obični peder»! Pa to je sramota koju ćemo teško isprati sa listova svijetle hrvatske «straight» sportske povijesti! Umjesto brige oko sramote koja nam je nanijeta Vrdoljakovim članstvom u Međ. olimpijskom odboru, Kostelićevih provala oko spremnosti nacističkih vojnika/sportaša... mi se bojimo da u reprezentaciji (i među trenerima čak!) imamo osobu koja «više voli pišu nego kokicu» (pardon my French!).
Stoga predlažem akciju širih blogerskih razmjera. Neka oni koji inače rade bannere i sl. naprave bedž s natpisom «svi smo mi pederi-želimo na pedersku listu!». Ja osobno prva hrabro ustajem i izjavljujem da sam peder koji voli muškarca (kao što mi je muž pederka koja voli svoju ženu) i da me se slobodno stavi na «pedersku listu». Sad mi je tek palo na pamet da će svi bolesnici koji u pretraživače upišu «gay imenik», «pederska lista» i tome slično...doći na moj blog i razočarati se...hi,hi,hi,hi,hi... I na kraju, riječima Ljube Ćesića Neponovljivog: stvorimo društvo gdje će svi biti hrabri i ustati se te priznati «Ja sam peder!». I ne bojati se za svoj posao, život i sigurnost.
Anbilivbl
Prošli tjedan smo imali čast saznati koliko je novaca prikupljeno na «kulturno-humanitarno-najelitnijoj manifestaciji sezone» iliti opernom balu kako su ga nazvali. Znate li koliko su prikupili ili da vam ja kažem? Ma reći ću vam jer je podatak predobar da ostane neprokomentiran. Prikupili su punih 311.000 kuna. Da, dobro sam napisala, nije mi niti jedna nula promaknula niti sam krivo stavila zarez. Na «eventu» koji su svi reklamirali na sva zvona i gdje je najjeftinija ulaznica bila oko 300 eura, prikupljeno je bijednih 311.000 kuna. Mislim da bi ovo trebao biti jasan mig organizatoru da sljedeće godine jednostavno pošalje prazne uplatnice na nekoliko adresa i spriječi ponavljanje ovogodišnje sramote.
I još nešto. Ponovo smo imali priliku uživo gledati efikasnost hrvatskog pravosudnog sustava na djelu. U četvrtak je stanoviti 30-godišnji monstrum pretukao svojeg jednomjesečnog sinčića jer je plakao. Ništa manje oslobođena krivnje, djetetova majka, odvela je dijete na liječnički pregled tek 1 dan kasnije. Liječnik iz manjeg mjesta smatrao je zbog djetetove dobi da je bolje da ga pregledaju «stručnjaci iz Zagreba». Veliki «stručnjaci iz Zagreba» poslali su dijete nazad doma ne vidjevši razloge za zadržavanje i pomnije pretrage. Liječnik iz manjeg mjesta priznaje da je dijete, beba imao vidljive tragove prijašnjih tjelesnih ozljeda...beba je imala stare modrice, a majka je samo rekla da ga je otac «prešamarao». Bebu se ponovo vraća «stručnjacima u Zagreb» koji ovaj put svojom ekspertizom uočavaju da dijete ima frakturu lubanje na nekoliko mjesta i da mu je netko britvom brijao glavu (iz još nepoznatih razloga). Maleni je konačno u bolnici, a posljedice će se znati tek nakon nekoliko mjeseci jer je teško procijeniti stupanj oštećenja kod tako malenog djeteta.
Sigurno vas zanima kakva će teška kazna dostići monstruma koji je tukao svoje jednomjesečno dijete. Kazna predviđena hrvatskim zakonima doseže do «teških» 60 dana zatvora i do «teške» novčane kazne od 7.000 kuna. Ne, nitko ga neće zatvoriti u neku najmračniju rupu ovog suludog svemira i pustiti ga da trune razmišljajući o svojim postupcima. On će dragi moji (baš kao i velečasni Ćućek) za par mjeseci slobodno hodati cestom. Kažu susjedi da je i bivšu ženu tukao, a sumnjam i da je ovo prvi put da je tukao sadašnju ženu. Tukao bi on i malenoga prije, ali nije svinja imao priliku jer se beba tek prije mjesec dana rodila. A zašto liječnik iz malenoga mjesta nije pozvao socijalnu službu i oduzeo dijete neodgovornoj majci koja i sada izgleda štiti svog supruga? Što će se desiti sa liječnicima u ovoj priči i da li će itko snositi odgovornost? Može li itko jamčiti malenome da neće zaostati u razvoju, imati oštećenja sluha ili neku drugu tešku posljedicu iživljavanja na njemu? Zašto me ne iznenađuje činjenica da nema odgovora na ova pitanja?
Kako saznati da li ste protudržavni element?
Jednostavno, nudim vam nekoliko upita koji će vas dovesti do odgovora na gore navedeno pitanje... Počnimo dakle...
2. Jeste li na izborima glasali za bilo koju drugu stranku osim za HDZ?
3. Komunicirate li s drugim ljudima govorom, pismom, elektronskom poštom?
4. Izražavate li jasno svoje stavove o političko-ekonomsko-socijalnoj situaciji u Hrvatskoj?
5. Znate li kako se zovu predsjednik RH, Vlade i Sabora?
6. Možete li nabrojati od čega se sastoji trodioba vlasti?
7. Znate li tko je Ante Gotovina?
8. Razlikujete li pljačku od privatizacije?
9. Smatrate li da su i pripadnici ostalih etničkih, nacionalnih, seksualnih skupina također ljudi poput vas?
10. Razgovarate li putem telefona?
11. Čitate li osim naslova u novinama i članke?
12. Smatrate li da su 2 + 2 = 4?
Evo dragi moji:
Ukoliko ste imali 5 i više potvrdnih odgovora na ova pitanja dijagnoza je sljedeća: ne samo da ste protudržavni element, vi ste i protuustavni, protuhrvatski i općenito protu-element ovoga napaćenog rvackog društva! Hitno se sami prijavite u najbliži ured POA-e jer vam inače nema spasa. Ovako, ukoliko se odmah prijavite, možda još ima spasa i možda se nećete morati odseliti u Turkmenistan. Nemojte misliti da ne znamo što takvi kao vi mislite i da vam je jedino na pameti rušenje ove naše hrvatske države!
Ukoliko ste imali 2-3 potvrdna odgovora situacija je ozbiljna, ali može se riješiti ukoliko hitno odete u najbližu knjižaru i kupite sva izdanja dr. Franje Tuđmana, biografiju Gojka Šuška te ukoliko ispred kuće postavite jumbo plakat: «Gotovina, heroj, a ne zločinac».
Ukoliko ste imali 1 ili 0 potvrdnih odgovora možete se smatrati slobodnim samostalnim nezavisnim hrvatskim građaninom koji se ne mora brinuti ni o čemu osim da ne obraća pažnju na ljude u crnom koji vas ponekad prate ili na čudno škljocanje u telefonu. Isto tako, recite susjedima da nema ničeg neobičnog u tome što se neki čovjek u crnom baloneru raspitivao o vašim dolascima i odlascima doma te ljudima s kojima se družite. Živjeli vi nama i cijela protuobavještajna zajednica!
11.02.2005. u 15:27 | 16 Komentara | Print | # | ^
Nakon nekog vremena...
Ne znam kako vama, ali meni su neke stvari stvarno već dosadile. Dosadilo mi je gledati Račana kako objašnjava ljudima da SDP nije u koaliciji s HDZ-om. Pa znamo da nisu u koaliciji! Cijela «obstojnost», cijela politička filozofija hrvatske političke zbiljnosti (sad brijem Tuđmanovu spiku, pardon...) temelji se na oprijeci HDZ-a i SDP-a. Smisao postojanja jednih i drugih te njihov kredibilitet, većim se dijelom oslanja na kritiku «onih drugih», «one druge zločeste strane». Koalicijom bi se izgubio smisao postojanja SDP-a kao stranke socijaldemokratskog predznaka isto kao i HDZ-a kao stranke koja promiče politiku «u se, na se i poda se». To bi otprilike bilo istoznačno koaliciji HSP-a i SDSS-a (iako na nekim lokalnim razinama oni koaliraju) jer se cijela doktrina HSP-a temelji na hrvatstvu i prihvaćanju svih onih nacionalnih manjina «koje nisu okrvavile ruke u ratu protiv Hrvatske», a u tu skupinu manjina po HSP-ovoj tezi spadaju svi osim Srba.
I još me je nešto naročito povrijedilo kao ljudsko biće, kao ženu, kao slobodnog čovjeka i kao (barem tako volim vjerovati) osobu koja misli svojom glavom. Pisala sam do sada često o različitim marifetlucima crkvene kaste u Rvata. Ma oprostila bi im krađu, oprostila bi im obmane nevinog puka i lažna ukazanja (kao da postoje ona koja nisu lažna!), ali ovu posljednju svinjariju teško... Nakon neuspjelog (srećom) pokušaja da se pokrene zabrana abortusa, okomili su se na umjetnu oplodnju. Netko vrlo poremećen i ograničen, napisao je crkveni pamflet u kojem je djecu začetu umjetnom oplodnjom nazvao «stvarima». Prema toj «knjižici mudrosti» djeca začeta umjetnom oplodnjom imaju traume tijekom života jer nisu začeta prirodnim putem pa im se javljaju noćne more sa bijelim kutama (liječničkim) i slične nebuloze. Sramite se crkvenjaci. Jedno je potkradati i ucjenjivati odrasle ljude, prljavo je zlostavljati školsku djecu, ali napadati djecu i davati im etikete «stvari» u trenutku rođenja...nadilazi sve dosadašnje «pothvate» hrvatske katoličke crkve kao moralnog autoriteta. Sram vas bilo.
A malo sam i žalosna nakon današnjeg Dnevnika. Inače sam imuna na gluposti političara, novinara, lažnih moralnih autoriteta i tome sl. Ali pogodilo me nešto što je jedan mladić iz Kaštela rekao u današnjem Dnevniku. Postavili su «vrijedni ljudi» koji nemaju pametnijeg posla, a novca očito imaju, još jedan plakat generalu-mišu. Utrošili su u to 25.000 kuna. I onda su hateveovci zaustavili nekog dečka od 20-ak godina koji se vozio na biciklu i tražili ga komentar cijelog događaja. Rekao je sljedeće: «Ma Gotovina je meni zakon, on je tako cool, pa znate on vam je bija u Legiji, neće njega tako lako uvatit, a bolje da ga ni ne vataju.» I onda pročitam u Nacionalu da je tamo neki Kapetanović pisao generalu-mišu ljubavna pisam u kojima ga poziva da mu se javi i da mu dozvolu da angažira najbolje britanske odvjetnike i da ništa ne brine da će «naši u Vladi» sve platit', šta god on 'oće... Ali maglovita je budućnost zemlje u kojoj 20-godišnjaci misle da je jedan general-miš zakon, cool i uzor. Jer da citiram generala Davida Leakeya, zapovjednika mirovnih snaga EU u BiH: « Dužnost je svakog generala da služi svojoj zemlji. On je nelojalan svojoj naciji i čini medvjeđu uslugu Hrvatskoj.»
Selektivno pamćenje
Nedavni post o generalu-mišu i ljudima koji mu postavljaju plakate i hodočaste oko istih, uzburkao je strasti «istinskih domoljuba i Hrvata» koji «znaju» što je najbolje za ovu zemlju i u kojem smjeru ona treba ići. U mojem kraju postoji jedna specifična vrsta ljudi (ne znam da li takvi rastu i u vašem kraju...). Ova podvrsta homo sapiensa prepoznaje se po kratko ošišanoj kosi sa obiljem briljantina, kožnoj jakni koja se nosi 365 dana u godini, krunici oko retrovizora u autu i vječnom nošenju trenirke u ama baš svim prilikama. Primjerci ove vrste najčešće se mogu vidjeti na prosvjedima i političkim skupovima kako nose hrvatsku zastavu i mašu pištoljima te u svim ugostiteljskim lokalima u ovom kraju koji puštaju, kako bi Super Silva rekla, folk glazbu. Narodski rečeno, popu pop, bobu bob, a folk nije folk nego narodnjaci iliti «kuruza».
Takav tip homo sapiensa zna sve riječi Cecinih i Karleušinih pjesama, ali je baš taj i takav tip bio najglasniji u mojem kraju (a vjerujem i ostatku Hrvatske) kada je Vlahov krenuo u Beograd da obavi famozni intervju sa Cecom Veličković Ražnjatović. I glavonje sa Nove TV se ustrtarile i stopirale intervju, a ja se baš veselila da vidim jel' ima ta žena srama i uopće pojma što ime Arkan znači u Hrvatskoj. Zašto se intervju nije mogao prikazati? Pa zato jer bi se time (ma već pogađate...) uvrijedili hrvatski branitelji i narušio bi se «dignitet Domovinskog rata».
Čovjek sa PTSP-om živi od 1300 kuna i uzdržava nezaposlenu ženu i troje djece, ubije se motornom pilom, neshvaćen i nesaslušan. Gospoda iz Super Jacinog ministarstva tvrde da im se nikada nije obratio, da nije zatražio status VRI-a i da im nije poznat njegov «slučaj». I to nije uvreda dignitetu Domovinskog rata. Ali ako neki novinar odluči napraviti intervju sa pjevačicom koja prodaje tisuće i tisuće CD-a u Hrvatskoj, njezine pjesme trešte iz birtija, pjevaju se na svadbama i pjevaju ih isti oni koji brane taj intervju, onda je to skandal. Jer je ona Arkanova udovica, a svi koji poštuju «dignitet Domovinskog rata» znaju da kad se radi o četničkim udovicama, čovjek smije samo pjevati njezine pjesme i kupovati piratski CD, a nikako raditi nekakav intervju. Raditi intervju sa Cecom je ravno veleizdaji! Ali slušati i pjevati njezine pjesme je sasvim prihvatljivo. Što dokazuje i ogroman uspjeh i posjećenost onih kvazi folk-festivala koje Borbaš organizira u Slavoniji. Ma mora da sam ja opet sve krivo shvatila...
Prokleta je Amerikaaaa...
Toliko smiješnih stvari se izdešavalo ovih dana da jednostavno ne znam na što da se prije «osvrnem». Uz najbolju volju da prestanem pisati pretežno o političkoj svakodnevici, dobar «materijal» koji DrIvo i vesela družina s Markova trga proizvode, primorava me da na neko vrijeme odustanem od pisanja o pčelama, cvijeću, leptirićima i novim sjenilima u prodaji (kao da bih znala pisati o tome, hi,hi,hi...).
Budući da je Hrvatska, citirat ću Super Jacu, «samostalna nezavisna demokratska država», ali je nitko osim nas ne vidi takvom (baš u potpunosti), Nabusader mora kao i njegovi prethodnici, napisati izvješće o stanju ljudskih prava (čak i ženskih) u Rvackoj. Onda neki njegov pametnjaković ide pred UN-ov odbor koji se bavi takvim tricama i kučinama kao što su ljudska prava i slobode te «brani» i obrazlaže DrIvino izvješće. Ove godine taj nezahvalni posao zapao je čovjeka koji je živući oksimoron i nevezano uz to državni tajnik za osnovno obrazovanje. Nevio Šetić mu je ime, a zašto je on živući oksimoron, pitate se... jamačno... Pa zato jer je «zadrti» hadezeovac «par exscelance», a dolazi iz Istre. Tamo su vam hadezeovci endemska vrsta, valjda jer ljudima mozak bolje radi od silnih tartufa i šparoga…
I tako je Nevio krenuo na put u daleku Ameriku (u pozadini svira Zabranjeno pušenje «prokleta je Amerika i sve zlato koje sjaaaa… »), nadajući se dobrim dnevnicama, poklonu za ženicu i možda turističkom obilasku Velike Jabuke. Sve je trebala biti formalnost, ali baš su njega morali zapasti neki nadobudni članovi UN-ovog odbora koji ozbiljno shvaćaju svoju dužnost i koji su odlučili zaista, pazite ovo…pročitati… da, da, pročitati izvješće i postavljati pitanja. I što sad da nepatvoreni hadezeovac poput Nevia radi ? Vi biste se možda znojili, bili biste nervozni, oklijevali biste u odgovorima, ali ne i naš Nevio (kojeg ću od sada zvati Nevidio). Nevidio je dakle, hrabro odgovorio na sva pitanja i još je stigao obaviti nešto šopinga.
Što je dakle hrabri Nevidio rekao « strašnim » članovima UN-ovog odbora ?
Pitali ga ljudi kakav je sistem spolnog odgoja u Hrvatskoj, kako se i putem kojih programa provodi… Nevidio (i Neznao) je kao iz topa ispalio da se spolni odgoj u Hrvatskoj uči u okviru tjelesnog odgoja. ( ! »#$%&?!!!?) Sada je možda pravi trenutak da vam kažem da Nevidio kao državni tajnik ima plaću oko 13.500 kuna…
Što su ga još pitali ti (pre)radoznali Amerikanci ? Pitali ga zašto u Hrvatskoj ima tako puno « odraslih » ljudi (najviše žena) koji nemaju niti završenu osnovnu školu. Nevidio je opet ispalio… Vlada RH će to na čelu da DrIvom riješiti do 2012. godine ! Sad su se članovi odbora već počeli malo pogledavati i osvrtati po prostoriji za « skrivenim kamerama »… Ma dobro, mislili su oni, možda je Nevidio još ošamućen od napornog leta avionom… pa dati ćemo mu još jednu priliku da osvjetla obraz svojoj naciji.
I pitaju oni njega zašto romska djeca ne ostaju dugo u sustavu obrazovanja te zašto se kasno uključuju u isti ? A Nevidio I Neznao Ništa će na to… « ma Romi su vam takvi, oni ne mogu dugo biti na jednom mjestu…oni vam se znate sele i teško ih je uhvatiti… ». Majkemiprekogroba, bilo je tako i nikako drugačije, dabogda se Čobankovićev vinograd osušio ako lažem ! A ne lažem (nažalost)… I neka se sada netko usudi reći da u Hrvatskoj nema dovoljno ljudskih prava i sloboda ! Pa tko bi drugi takve (oksi)morone puštao da žive u njihovoj zemlji i imaju plaću 13. 500 kuna (morala sam to ponoviti…).
P.S. na slici je dr. Brko, pardon, dr. Sanader...hi,hi,hi,hi,hi...