Čitam da se umrežene ženke (Ženska mreža Hrvatske) brinu da je povratkom Hebija i Žukija u saborske klupe narušena «ženska kvota» u Saboru gdje ionako ima premalo žena. Njih su, naime, do sada «izvrsno» zamjenjivale kolegice Fuček i Nakić (nemrem se sjetit' prezimena nakon udaje...). Stoga želim umiriti sve umrežene i neumrežene žemske da je sve kako je i bilo jer su nam nebrojeno puta i Hebi i Žuki dokazali da su prave pi**e, da ne kažem pi**ice... Jer da imaju muda (ups, zaboravila sam zvjezdice...), a dozvolite da dodam, i mozga, onda bi shvatili da ako si bolestan, nesposoban, nemoćan, lopov, varalica, lažov, korumpiran, iskompromitiran... i još koječega... dakle, ako te sve to spr(j)ečava da obavljaš dužnost ministra iili pod(t)predsjednika Vlade, e onda to sve isto vrijedi za obavljanje dužnosti saborskog zastupnika. Ili ne? Možda nisam u pravu, možda saborski zastupnik/ca ne mora biti časna, nekorumpirana, nelažljiva, nelopovska i zdrava (po mogućnosti fizički i psihički) osoba? U tom slučaju...Žuki, Hebi...primite moje najdublje isprike...ne.
A moram priznati da me cijela «riječka talačka kriza» «žacnula» i više nego što sam htjela dozvoliti. Ne zbog budale koji sa dvije ručne bombe te tri «šaržera» metaka i puškom traži «pravdu». Ma reakcije ljudi su me najviše razočarale, a i reakcije novinara. Prilozi na Novoj i RTL-u prikazali su tog čovjeka kao žrtvu, a reakcije ljudi su bile tipa «pa tko mu može zamjeriti, pa nije on jadan kriv, pa normalno je da čovjek prolupa nakon svega što mu se desilo...». Počnimo dakle redom... Najnormalniji, najpravedniji, najpametniji i sve «naj» čovjek na svijetu, za mene postaje kreten i idiot kada šeće okolo s ručnim bombama i puškom (sa rezervnom municijom, ako mu ponestane!). Sjećam se dovoljno slučajeva stradavanja nevinih ljudi i djece od majmuna koji su «malo pucali» iz dosade ili na nekoj svadbi. Za slučaj da nekome još nije došlo do mozga... od metaka, bombi i eksploziva se umire ili ostaje invalidom do kraja života.
Čovjek je kupio nešto zemlje za nešto eura od ljudi koji mu nisu rekli da za mjesec dana zemljište postaje zona zabranjena za gradnju. Svi koji živite u urbanim sredinama morali ste kad-tad čuti za urbanistički plan. To je jedan dokument koji se donosi ne preko noći već mjesecima jer se prije samog donošenja uvijek (baš uvijek) stavlja na javnu raspravu. Stoga i ako mu bivši vlasnici nisu rekli ništa o prenamjeni zemljišta, mogao je saznati iz brojnih drugih izvora. Kad je skužio da su ga zeznuli okrenuo je svoju frustraciju prema Gradu traživši kompenzaciju ili u obliku kuće, stana, lokala, drugog zemljišta ili da ga se otkupi po današnjoj cijeni. Ali Grad Rijeka ne treba otkupiti to zemljište. Ne treba i ne mora. Njihova je dobra volja što su mu ponudili otkup po cijeni nešto višoj od one koju je on platio, kako bi mu se ipak nadoknadili troškovi poreza na promet nekretnina.
I tako... nakon jučerašnje priče mediji su ot(d)škrinuli vrata svim psihički neuravnoteženim osobama s problemima koji samo trebaju uzeti oružje u ruke i postat će heroji. Moj savjet svima onima koji rade u javnim ustanovama... nabavite pancirke... jer nitko vas neće zaštititi od «gnjeva pravednika» koji su sve samo ne to.
Post je objavljen 23.02.2005. u 14:18 sati.