Danas
Danas sam se opet aktivno bavila društveno-političkim radom. Pokušavala sam objasniti vozačima u firmi gdje radim, zašto Miomir Žužul neće biti smijenjen nakon što je mrknuo, zamračio iliti otuđmanio više od 250.000 kuna (za toliko barem znamo) te zašto će oni završiti s one strane rešetaka ako maznu ili zdipe nekoliko šteka nasušno im potrebnih cigara. Takav vam je život, objašnjavam ja njima, veliki lopovi imaju velike zaštitnike, a vi «mali» ljudi plaćate 500 kuna kazne zbog nevezivanja pojasa na stražnjem sjedalu osobnog vozila ili 300 kuna zbog neprelaženja ceste na «zebri».
Pa šta onda pošten čovjek može napraviti da se zaštiti od tih lopovluka sa 6 i više nulskim ciframa, pitaju se oni. Pa slušajte ljudi, recept je vrlo jednostavan. Ako ste zadovoljni sadašnjim stanjem, svakako nastavite zatvarati oči i okretati drugi obraz. Naravno da onda morate glasati za Super Jacu i njezinih sedam patuljaka (Kanader, Hebi, Žuky, Šeky, Batinaš, Kalmac i Čobi). I život će vam ostati bajka. E, a ako ste jedan od onih prokletnika koji se tobože bore za pravo i pravicu, dosta vam je plaćanja tuđih pogrešaka i općenito, hvata vas meka stolica prilikom izvještaja sa sjednice Vlade... onda vam nema druge nego pričekati izbore i odaslati svoju poruku.
Ma svi su ti gadovi isti, kažu meni vozači, bolje da ne glasamo za nikoga. Pa i to je opcija, nastavljam ja dnevnu društveno-političku lekciju, ali onda kada Jacini birači koji uvijek izađu u velikom broju nadglasaju vas «poštene, a jebene», onda morate začepit gubec sljedeće četiri godine jer niste dupetom mrdnuli da promijenite situaciju. Zaključak je bio da će još o svemu razmisliti i raspraviti tijekom gableca sa njihovom dnevnom dozom «jegera i četvrt bijelog». Ne znam, možda nisam ništa promijenila, a možda je ipak urodilo plodom pa su počeli posuđivat novine i pratiti sa zanimanjem što se dešava u našoj banana-kivi državi... kome je kokos pao na glavu i tko se opasno njiše na grani...skoro da će pasti...