Na obalu GOK-a sjela sam i plakala (by Paula Koeljić, poznatija kao Domaćica)
Marica je bila tip žene koju biste inače zvali razumnom i staloženom. Ali ponekad niti najstaloženiji i najrazumniji ne mogu izdržati pod pritiscima svakodnevice. Prošlo je tjedan dana od «čudesnog ukazanja» Gospe u vitrini sa salamama gdje je Marica radila. Šef je bio presretan jer su sve bakice izdaleka dolazile kupovati «gospin parizer i šunkericu». Marica je taj dan kao i svaki drugi došla na posao, presvukla se u kutu, prebrisala vitrinu sa «Mister muscolom» i stala iza pulta sa salamama očekujući mušterije. A onda, negdje oko 10 i 30, do pulta joj je došla neka žena i gledajući vitrinu počela se «križati» zapomagajući «gospe moja, smiluj mi se». Marici isprva nije bilo jasno o čemu se radi, bilo je vruće toga dana, misli si ona, možebit je ženi pozlilo pa ne zna šta priča. Kad eto ti druge bakice koja se jednako tako stala zaklinjati na vjernost Bogorodici, a ova je čak i kleknula, odmah ispod «gavrilovićke».
Sljedećih dana, novinari su opsjedali trgovinu mješovite robe, svaki dan su naslovnice nudile nova svjedočanstva o viđenjima Djevice (Marije, a koje druge), a Pero iz skladišta se zaklinjao davajući izjavu televiziji da je Djevici suza kanula. Marica nije znala što da misli o svemu tome, nastojala je raditi svoj posao kao i do tada, a ona osobno Gospu nije vidjela niti među salamama niti niže, kod Zdravke, među sirevima. Pa zašto je onda Marica sjedila na obali Glavnog odvodnog kanala i plakala? Jučer ju nazvao šef i rekao da danas ne mora doći na posao. Možemo i bez tebe, rekao joj je i poklopio slušalicu. Danas je utorak i Marica je ujutro krenula na posao kao i svaki dan, samo što nije imala hrabrosti reći mužu da ne ide na posao jer ga više nema. A jučer pred kraj radnog vremena, dok je još imala posao, nije niti slutila kakva će ju nesreća sutradan snaći. Mirno je kao i svakog ponedjeljka prala vitrinu sa salamama s «Mister muscolom». A onda je šef došao u inspekciju pred zatvaranje, pogledao vitrinu, pogledao Maricu i zaprepašteno viknuo: «Pa gdje je Gospa? Što si to napravila, jesi ti normalna!» Događaji koji su uslijedili ostali su Marici samo u maglovitom sjećanju. I što da sada radi? A ništa, pomisli Marica, idem u crkvu zapalit svijeću Gospi, možda mi ona pomogne...
