We have nothing to fear but the fear itself...
Neki dan smo ja i moj hrabar muž gledali «Šesto čulo» po drugi put. I opet se desila ista stvar. Moj hrabri muž nije mogao zaspati od straha jer je cijelo vrijeme očekivao da će vidjeti mrtve ljude. Uvijek tako završi, on gleda nešto strašno (npr. dokumentarac o tropskim parazitima koji vam žive pod kožom i vidite ih kako se kreću...), ja mu kažem nemoj gledati bit će te strah, a on će meni da ne blesavim jer da nije on malo dijete. I tako se on poslije filma stisne uz mene kao da me jaaako voli, a ja u smijeh. A najsmješnije je što se obično ja bojim svega i svačega (velikih dlakavih buba, neuspjeha, gubitka...), a on je taj glas razuma, on mi uvijek govori da će sve biti u redu i da ne šizim bez veze. Na kraju smo pričali do pola noći o strahovima iz djetinjstva i sadašnjim strahovima. Ja sam recimo do 12 godine spavala uz svjetlo zapaljeno u hodniku do moje sobe. I kada sam provodila cijeli dan vani u igri i kada bi me mama zvala oko 22 sata da dođem doma, obavezno mi je morala upaliti svjetlo u ulazu prije nego uđem u njega. Ne znam otkud je potekao taj strah prema mraku, vjerojatno zbog strašnih filmova koje sam skrivećki gledala, a nisam trebala. Postoji razlog zašto djeca ne trebaju gledati hororce, ali to shvatite tek kada odrastete i shvatite da nisu svi spavali s upaljenim svjetlom i pokriveni dekom preko glave (jer naime, kada ste ispod deke, čudovište vam ništa ne može...to je općepoznata stvar). Ono što je meni zanimljivo jest da se svi ljudi nečega boje, to nam je valjda u prirodi, samo neki to priznaju, a neki ne. Moja mama se panično boji pauka i liftova, muž mi umire kad vidi miša ili štakora, a tata se pretvara u malo dijete kad vidi zmije. To su sve uobičajene fobije. Stvari postaju puno gore kada imate strah koji vas sprječava u normalnom odvijanju života. Moji «odrasli» strahovi puno su neopipljiviji i apstraktniji od fobija od neke životinje. I žao mi je što više ne mogu ostaviti upaljeno svjetlo u hodniku i time odagnati sve crne misli i strahove.
20.06.2004. u 15:35 | 5 Komentara | Print | # | ^