Unaprijed upozoravam sve ljubitelje Marka Perkovića Thompsona da ne čitaju ovaj blog jer bi mogli doživjeti prosvijetljenje...
«Ne znam tko su ti ljudi s ustaškim znakovljem. Ne ulazim u to i ne bavim se tim stvarima.»
«Ja nikoga ne mrzim i moja namjera je plemenita, nemam prema nikome lošu namjeru, a to što se pjevalo.Eh, pjevalo se pa što?Je li sad bitno što je netko prije osam godina pjevao i negdje snimio?»
«Nisam pjevao “Juru i Bobana” na cijeloj turneji, a u društvu i na nekim koncertima jesam, lagao bih kad bi rekao da nisam. Nemam ništa protiv tih pjesama i ako ih ljudi pjevaju, nemam ništa protiv toga da ih pjevaju. Ja ih pjevam kad je meni to ćeif i to je to.»
«Ja nikoga ne mrzim i moja namjera je plemenita, nemam prema nikome lošu namjeru, a to što se pjevalo.Eh, pjevalo se pa što?Je li sad bitno što je netko prije osam godina pjevao i negdje snimio?»
«Nisam pjevao “Juru i Bobana” na cijeloj turneji, a u društvu i na nekim koncertima jesam, lagao bih kad bi rekao da nisam. Nemam ništa protiv tih pjesama i ako ih ljudi pjevaju, nemam ništa protiv toga da ih pjevaju. Ja ih pjevam kad je meni to ćeif i to je to.»
Sjeća li se itko od vas pjesme «Čavoglave» i onog krezubog tipa sa krivim nosom, dugom, masnom kosom i lošim tenom ? U međuvremenu se čovjek, štono bi se reklo, «uljudio», pošišao se, posjetio zubara, kozmetičara i kupio par skupljih krpica. Marko Perković je za mene predstavnik tzv. «hrvatskog čuda». Ne poštujem njegovu glazbu i pjesme niti stil nastupa kao niti ono što predstavlja ljudima koji ga slušaju. Ali poštujem to što je 10 godina uspio napraviti «od» sebe i «za» sebe. Ispalo je da je dobro kada te «zmija ujede za srce», dobro je osluškivati «vjetrove s Dinare», proširiti si prezime s nazivom oružja, dobro je mahati kalašnjikovim u maskirnom odijelu. Jer ako to radiš dovoljno uporno i dugo, za 10 godina ćeš postati uspješan poslovni čovjek, cijenjen u društvu i što je najvažnije, vrlo dobro financijski situiran. Na početku sam izdvojila par njegovih izjava koje je dao u istom interview-u, isti dan, istom novinaru. Ne znam tko mu radi PR, ali mogao bi proći osnove davanja izjava. Očito ima problema s dosljednošću jer prvo negira bilo kakvu vezu s ustaštvom, zatim negira da je pjevao «Jasenovac i Gradiška Stara», a onda ipak priznaje da pjeva takve pjesme kada mu je «ćeif». Ćeif znači užitak, merak, i teško je povjerovati da osoba tako snažnih kršćanskih uvjerenja doživljava zadovoljstvo pjevajući pjesme koje veličaju fašističku-čovjekomrzačku filozofiju. To je čovjek koji je čak tvrdio da će se ženiti drugi put samo ako ga Papa rastavi od Martinovićke, pa mu je zaručnica zatrudnjela (valjda po Duhu Svetom jer prije braka pravi vjernici ne prakticiraju sex) pa čovjek nije više mogao čekati da mu Ivan Pavao II. odgovori na pozive. Ovo sve pišem jer prezirem, ponavljam, prezirem sve fašističke ideologije koje imaju za cilj istrebljenje i podjarmljenje «različitih» ljudi (bilo po rasi, naciji, političkom uvjerenju, vjeri, spolnoj orijentaciji...). Zato ću u cijelosti objaviti tekst koji sam dobila emajlom i koji da nije smiješan, bio bi žalostan. Oni koji ne vole čitati dugačke blogove sada će nas napustiti...
«Posljednjih dana postali smo svjedoci učestalih napada na Marka Perkovića Thompsona zbog pjesme veoma bolesna sadržaja koju je on navodno pjevao. U svemu ovome istina je samo to da je Marko uistinu pjevao tu pjesmu, a ljudi koji mu žele zlo pokušali su tekst pjesme prikazati kao bolestan, ustašoidan i kojekakav. Tekst ove pjesme zapravo je veoma pozitivan i lijep. Thompson je došao na ideju da pokupi neke stare stihove iz raznih krajeva naše domovine (Imotski, Čapljina, Jasenovac, Metković...) i spoji ih u jednu pjesmu, te da kraju uputi pozdrav svome prijatelju iz Metkovića. Ideja je uistinu bila odlična, ali zli ljudi su tekst pokušali prikazati na sasvim drugačiji način. Da bih konačno razjasnio tekst ove pjesme, odlučio sam uz pomoć tima stručnjaka saznati o čemu govori koji stih i dokazati da je jedina krivica Marka Perkovića Thompsona to što je krivo posložio stihove u pjesmi (npr. u istom stihu se spominju klaonica i Srbi) i time dao povod zlobnicima da ga napadnu. Nadam se da će nakon ovog objašnjenja biti odbačene sve optužbe protiv njega. Pa, krenimo redom: Jasenovac i Gradiška Stara, to je kuća Maksovih mesara. Stvarno mi nije jasno što je u ovome stihu sporno. Ovdje se jasno vidi da je postojao (a možda još uvijek i postoji) izvjesni mesar Maks koji ima svoje mesnice u Jasenovcu i u Staroj Gradiški. Kako su ljudi došli na ideju da ime Maks povežu sa Maksom Luburićem, uistinu je teško za razumjeti. Pravi mesar Maks vjerojatno je veoma dobar čovjek i omiljen u puku. Uvijek ima najbolje komade mesa i nikada neće zajebati mušteriju. Zbog toga ga svi cijene i da bi mu izrazili svoju zavalnost ljudi su odlučili napisati pjesmu o njemu. Kroz Imotski kamioni žure, voze crnce Francetića Jure. E sad, budite iskreni i recite koja vam je prva asocijacija na rijec crnac: a) tamnoputi čovjek (afrikanac ili neki slični) b) dimnjačar c) čovjek koji je izgorio u požaru (valjda niste toliko bolesni...) d) član Crne Legije. Vjerujem da je 99% vas normalnih ljudi odgovorilo a). Onih 1 % vjerojatno je kao odgovor ponudilo b), ali to nije toliko strašno, vjerojatno imaju samo malo bujniju maštu. Ono u što sam siguran je da nitko nije pomislio da je odgovor d). Takvo nešto mogu pomisliti samo oni bolesnici koji našega Marka žele optužiti za ustašluke i slične pizdarije. No, vratimo se mi na analiziranje stiha. Nakon što smo se uvjerili da riječ crnci u ovome stihu označava upravo to - crnce, možemo doći do zaključka da je Jure Francetić zapravo bio jedna veoma pozitivna osoba. U vrijeme dok su jebeni američki kapitalisti u autobusima još imali dio za bijelce i dio za crnce, Jure Francetić odlučno se borio protiv rasne diskriminacije vozeći se u istome kamionu sa crncima. Čak štoviše, on je s njima nastupao diljem NDH, jerbo su gore spomenuti crnci bili skupina crnih jazz glazbenika koji su iz rasizmom zatrovane Amerike došli u novonastalu liberalnu državicu NDH. Odmah su prepoznali Juru kao vrlo talentiranog pjevača i on im se odlučio pridružiti.Gore spomenuti stih nastao je kao rezultat razočaranja mještana Imotskog, jer je njihovo mjesto bilo nepravedno zapostavljeno na koncertnoj turneji Jure Francetića i njegovog jazz orkestra, pa su oni samo kamionima projurili kroz Imotski ne održavši koncert. I zato treba zapamtiti da je Jure Francetić bio prvi svjetski borac protiv rasizma i rasne diskriminacije i u potpunosti je zaslužio da mu se digne onaj spomenik u Sinju. U Čapljini klaonica bila, puno Srba Neretva nosila. U ovome stihu takoder ništa nije sporno, osim za one čiji bolesni um može doći na ideju da je klaonica bila namijenjena ljudima, a da su Srbi u Neretvi zapravo leševi, a ne kupači. No, krenimo redom; U Čapljini klaonica bila... Pa dobro jebemu mater, jel' Čapljina ne smije imati svoju klaonicu? Pa ima u Hrvatskoj pun kurac klaonica u raznim mjestima, pa nitko ne diže prašinu oko toga! Nego sad treba raditi sranja samo zato sto je čapljinska klaonica bila najčistija i uvijek imala najhigijenskije uvjete, pa je zbog toga zaslužila da ju mještani Čapljine opjevaju u pjesmi i time odaju počast svim onim vrijednim ljudima koji su radili u toj klaonici. Pa mislim stvarno za popizdit, više ni o klaonicama ne smiješ pjevati... Puno Srba Neretva nosila. Neoprezan čitatelj gore navedenoga stiha mogao bi pomisliti da se ovdje radi o srpskim leševima. Još ako ga se na krivi način poveže sa prvim dijelom stiha, može doći do velike zabune. Istina je zapravo potpuno drugačija; prvi dio stiha slavi poznatu čapljinsku klaonicu i njezine vrijedne djelatnike, a drugi dio stiha opisuje stari narodni običaj Srba iz čapljine i okolnih sela i ta dva dijela uopće nisu tematski povezana. Pošto smo prvi dio objasnili nekoliko redaka iznad, vrijeme je da objasnimo i drugi dio. Naime, Srbi iz čapljine i ostalih sela na Neretvi imali su običaj da se u pol zime kad je Neretva najhladnija spuste niz rijeku do susjednoga sela i tamo nađu nekog momka, pa ga ispizde. Nije se zbog toga nitko ljutio, jer jednostavno takav je bio običaj. Tu su uvijek najbolje prolazili Srbi iz Čapljine, jerbo su oni bili prvo u nizu sela, pa se njima nitko nije mogao spustiti niz rijeku. Jednom su mladići iz susjednoga sela doplivali uzvodno, ali to ih je toliko umorilo da su na kraju oni bili ti koji su dobili po pički. U ovom stihu namjerno je prešućena činjenica da su Hrvati bili prevelike pičke da se spuštaju niz rijeku, jer im je bila prehladna. Oni su uglavnom radili u klaonici... Oj Neretvo teci niza stranu, nosi Srbe plavome Jadranu. Ovaj stih zapravo se nadovezuje na onaj prethodni, a opisuje jedan događaj iz tih vremena koji se kasnije puno prepričavao i na kraju postao svojevrstan mit. Naime, jednoga dana mladićima iz Čapljine dopizdilo je da se stalno spuštaju Neretvom do prvog, drugog ili trećeg sela, jer tamo su ionako vec isprebijali sve momke i više im to nije bilo zanimljivo. I tako se oni odlučiše na pothvat da se spuste Neretvom skroooz do Ploča i da tamo naprave neku pizdariju. Legenda kaže da su krenuli rano ujutro i da su u Ploče stigli u popodnevnim satima. Bili su promrzli i umorni, ali ipak su našli nekog momka Srbina kojeg su prebili na mrtvo ime. Nakon toga su još odgledali koncert Jure Francetića i njegovog jazz orkestra i pješke se zaputili kući u Čapljinu stigavši taman na večeru. A gore navedeni stih bio je mantra koju su praznovjerne čapljinske babe izgovarale cijeli dan ne bi li time barem malo pomogle svojim hrabrim mladim sumještanima. Ko je moga zamisliti lani, da ce Božić slavit partizani. Ovaj stih do dana današnjeg nitko nije uspio do kraja objasniti. Vjeruje se da je stih nastao nakon završetka II. Svjetskog rata i da su ga smislili sami partizani. Oni naime nisu mogli vjerovati da te godine slave Božić, jer je samo godinu dana ranije (lani) situacija bila tako jebena da nisu stigli otići sa položaja u neko grmlje da se iseru ko' ljudi, a kamoli da slave blagdane. A ove godine je sve drugačije, i rat je završio, i oni su sretni, pa pjevaju tu pjesmicu... Tko je reka jeba li ga ćaća, da se Crna Legija ne vraća. Ovo je zapravo jedini stih u cijeloj pjesmi gdje se eksplicitno spominje ozloglašena Crna Legija. Neki neupućeni čitatelj mogao bi pomisliti da je naziv crnci sinonim za tu istu Crnu Legiju, ali to smo razjasnili u jednome od prethodnih stihova i nećemo opet o tome. Ovaj stih zapravo je nastao sasvim slučajno nakon jednog od mnogih pohoda Crne Legije kroz neko neznano selo u Dalmatinskoj Zagori (u spisima se ne spominje ime sela). Naime, jednoga dana Crna Legija proharačila je kroz selo uzimajući ljudima svu hranu i novac. Nakon što su otišli iz sela izvjesni čiča Mato otišao se posrati u kamenjar. Dok je on tako srao skonta iza brda vojnike Crne Legije kako idu natrag prema selu i da bi obavijestio svoje suseljane o tome događaju on se izdere sa brda: Ko je reka jeba li ga ćaća, da se Crna Legija ne vraća? U tom trenu nastade panika u selu, ali ljudi su se brzo smirili, jer se ispostavilo da je jedan vojnik Crne Legije zaboravio pušku, pa su se zato svi vratili s njime. Cijelo selo je zbog toga bilo sretno i svi su se smijali skupa sa vojnicima. Tek kasnije ljudi su shvatili da se rijeci ćaća i vraća rimuju i tako je ta čiča Matina rečenica postala rado pjevan stih u tim krajevima. Gospe Sinjska ako si u stanju, uzmi Stipu, a vrati nam Franju. Ovaj stih je također kao i onaj o partizanima i Božiću još uvijek pomalo nejasan. Ipak, postoji stara narodna predaja koja donekle objašnjava ovaj stih. Stipe i Franjo su navodno bili dva brata i živjeli su sa roditeljima u Sinju. Franjo je bio jak i kršan momak, a uz to i vrlo inteligentan i neizmjerno lijep, pa su se sve pičke u selu palile na njega. Stipe je pak bio blago retardiran i ružan ko' govno. Nije imao lijevu nogu i desnu ruku i pišao je u krevet do desete godine života. Jednoga dana išao je Franjo kroz Sinj i odnese ga bura u tri pizde materine na pučinu i on krepa. Sjetio se on usput dok je letio zrakom da je zapravo senjska bura jebena, a ne Sinjska, al bilo je već prekasno. I tako ostadoše roditelji sami sa poluretardiranim mu bratom Stipom. Plakali su roditelji dugo za Franjom i kontali su si koji kurac nije Stipe umro, a Franjo ostao živ. I sjete se oni tako da bi se mogli obratiti za pomoć Sinjskoj Gospi. I smisliše oni ovaj stih i utuviše si u glavu da će ako ga ponove 1000000 puta za redom klečeći pred Gospom, Franjo oživjeti, a Stipe umrijeti. I ponavljali oni stih i umrli na 43215. ponavljanju... Kao što sam i rekao ova predaja samo donekle objašnjava stih, jer mnoge stvari su i nadalje ostale nejasne, kao naprimjer što se dogodilo sa Stipom na kraju cijele priče i otkuda baš brojka 43215. Ali, pošto nemamo drugog objašnjenja, zadovoljiti ćemo se i sa ovim. Jedino što je u cijeloj priči bitno je to da ovaj stih nikoga ne vrijeđa i da se ne odnosi (kao što su to neki mislili) na Franju Tuđmana i Stipu Mesića. Oj, Račane jeba ti pas mater, i onome ko' je glasa za te! Ovaj stih nam samo dokazuje koliko nisko mogu ići zlobnici koji žele nauditi Thompsonu. Zar stvarno mislite da bi jedan Thompson u svojoj pjesmi upotrijebio riječ jebat? On kojemu je Crkva jedna od tri Temeljne vrijednosti u životu! Ovaj stih je na prijevaru ubačen u pjesmu i svojim prostaklukom vrijeđa sve ono lijepo pto nam ova pjesma donosi. Ovaj stih uopće ne zaslužuje niti da ga se komentira, on neka bude sramota za one koji su ga u ovu lijepu pjesmu podmetnuli. Jebli mater svoju crvenu... Sjajna zvijezdo iznad Metkovića, pozdravi nam Antu Pavelića. Vjerojatno ste do sada već shvatili da je svaka sličnost sa stvarnim ljudima i događajima potpuno slučajna. E, pa tako i ovaj Ante Pavelić nije onaj kojega ste se svi vjerojatno odmah sjetili, nego jedan sasvim drugi čovjek.A sad se sigurno svi pitate: Pa koji je to onda Ante Pavelić? Pa zar nije očito što čovjek radi ako živi u Metkoviću? Pa mora da uzgaja jebene mandarine. A svi znamo koliko Thompson voli jesti mandarine. I šta onda svi rade pizdariju oko toga? Da je netko rekao: ...pozdravi nam Rafu to nitko ne bi jebo ni 5%. A on isto uzgaja mandarine! Nego samo zato što se taj čovjek zove Ante, a preziva Pavelić treba sad raditi pizdariju od cijele pjesme i Thompsona nazivati ustašom, fašistom i sličnim pogrdnim imenima. U ovom posljednjem stihu jedino nije jasno što predstavlja ova sjajna zvijezda, ali to i nije toliko bitno, jer sigurno ne predstavlja ništa loše (možda neki avion ili neku sličnu pizdariju)...»
16.06.2004. u 11:48 | 12 Komentara | Print | # | ^