Genetika je gadna stvar
Fuck what I said it dont mean shit now
Fuck the presents might as well throw em out
Fuck all those kisses, they didn't mean jack
Fuck you, you hoe, I dont want you back…
Ne zvuče baš kao stihovi ljubavne pjesme, ali oni upravo to i jesu. Slušam jučer na radiju ovu pjesmu ("Fuck It, I Don't Want You Back", Eamon) isprva slušajući samo nježnu, ljubavnu melodiju, a onda tek skužim riječi i pojačam ton... Istina, ljubavne izjave i dokazi dolaze u različitim oblicima, a ova pjesma je samo dio te priče... Muškarci u mlađim danima (da ne bude zabune, to su oni do 10 godina starosti) najčešće izjavljuju ljubav fizičkim «nasiljem», čupanjem kose, podmetanjem nogu i sl. Kasnije to postaje suptilnije pa se fizičko «nasilje» pretvara u fizičku sveprisutnost kada u dobi 10-13 godina prate svoje «simpatije» u stopu i obasipaju ih pažnjom. Tada nastupa (od 13. do 18,19. godine) razdoblje tobožnje nezainteresiranosti kada se ženski rod promatra kroz wertherovsku prizmu isprekidanu maštarijama i masturbacijom. Onda valjda svi dečki postaju (ili pokušavaju postati) turbo cool, iznad tih prizemnih stvari kao što su zanimanje za suprotni spol, a iza te faze...Dolaze u svijet rata spolova gdje svi nastoje voljeti i biti voljen, pronaći srodnu dušu, tijelo... Imam osjećaj da žene ipak cijelu priču rješavaju sa samo jednom fazom koja traje od rane mladosti do unedogled. To je faza emotivne involviranosti koju prati i ranije shvaćanje cijele te priče oko «ptica i pčela na cvjetovima». To su nas valjda sjebali geni koji su nas isprogramirali da beremo bobice i provjetravamo pećinu dok se «veliki lovac» ne vrati. Vidim to već kod malih klinaca, recimo sin od moje poznanice koji ima (punih) 5 godina, skrušeno nam je objavio da ima ženu. Naime, susjeda koja ima (punih) 6 godina rekla mu je da će oni kada narastu biti muž i žena i on je to bezpogovorno prihvatio... «Veliki lovac» je pokoren...barem do prve prilike kada pobjegne iz pećine...