moji događaji
28.05.2007., ponedjeljak
Iskreno
|
U zadnje vrijeme sam malo obilazio i pregledavao, te naravno ostavio koji i pokoji komentar, blogove gay ljudi. Moram priznati da su blogovi dosta inovativni, kreativni i puni različitih slika. No, primjetio sam kako se na skoro svakome blogu govori o problemima gay ljudi i opće gay zajednice u Hrvatskoj. Dosta se govori i o gay paradama, a takvi su događaji izgleda jedini trenutci kada naša, sveopća zajednica u Hrvatskoj, je svjesna za postojanje jedne druge zajednice, gay zajednice. Zar ne? Gay zajednica se može nazvati i underground zajednica, jer nema skoro nikakva prava. Recimo, gay dečko izađe u grad (ajd recimo da ode do Zrinjevca) kako bi se našao sa svojim dečkom. Naravno sjedi on tamo na klupi i lijepo čeka svoga intimnog partnera (  ). I dolazi njegov dečko, prilazi mu, poljube se u usta, ostanu još malo sjediti te pričaju. Odu se dalje prošetati po parku i kasnije odu na neko drugo mjesto.  Hm, je li je ovakvo nešto moguće u Hrvatskoj ? Evo ja ću vam lijepo i lagano odgovoriti sa jednostavnom riječju: „ NE „ ! A zašto ne? Jer smo takvo društvo. No ajmo malo analizirati ovu hipotetsku situaciju, sa dečkom. Dečko A lijepo sjedi, ljudi ga gledaju,vidi puno mladih parova, ali vidi i jednu grupicu dečkiju obrijanih glava kako stoje malo dalje od njega. I čeka on svoga dečka, dečko B dolazi (je li je sada pametno da ga poljubi pred svima? Nije!) i kako mu je bliže to napetost među njima raste. Dolazi do njega i poljubi ga ! Sjednu zajedno na klupu i usput vide ljude kako ih sa prijezirom gledaju te ih komentiraju. Pogleda dečko A na mjesto gdje je bila grupica dečkiju i vidi kako ih više nema. Misli si u sebi koje smo sreće. I tako njih dvoje pričaju. Kad nakon nekoliko sekundi čuju iza sebe rečenicu „Jeb.. vam mater ped…..!“ i dobiju oboje udarac u glavu. Padnu sa klupe i skupina dečkiju (nazovimo ih „Skinheadsima“) počne ih cipelariti. Naravno njih dvojica su potpuno bespomoćni. Gledaju druge ljude hoće li im pomoći, ali nitko ne želi pomoći nego se lijepo ti ljudi, obiteljski ljudi pokupe sa svojih klupa i odlaze. Dečko A i dečko B leže na podu i drže se za ruke te se gledaju u oči. Oči su im pune boli, ali i ljubavi jedno prema drugome. Te si misle u sebi je li je ovo bilo potrebno ?  Napokon Skinheadsi ih napuštaju, dolazi hitna pomoć. Te na kraju završavaju u bolnici sa različitim frakturama i masnicama. Baš je bio lijepi izlazak u grad, nema šta. Zar ne?! Ovo se je moglo dogoditi i kad bi otišli izvan parka, u nekoj manjoj ulićici. Ali se je moglo dogoditi i na ovakvom javnom mjestu. E, ljudi ovo je hrvatska stvarnost ! A sad je pitanje, šta je dovelo do takvog ne prihvaćanja. Gay Pride ? ili jednostavno postojanje gay ljudi. Mislim da je ipak ovo drugo. Tako da se slobodno može reći kako je gay zajednica underground zajednica. To se može obrazložiti sa time što se moraju sakrivati ako misle pokazivati ikakve emocije između sebe i partnera. Nemaju nekakva prava. Kako se to može riješiti, sa gay prideom ? Ne ! To se može riješiti samo velikim kaznama za bilokakvo napostovanje, pravednom policijom i naravno edukacijom ljudi. Jer mi, hrvati smo dosta tupa zajednica. Mislim da su rekli kako imamo oko 5 % visoko obrazovanih ljudi. Iako to nije toliko važno, ne moraš završiti fakultet da bi znao ljudska prava. A to je pravo na život i iskazivanja ljubavi ! |
20.05.2007., nedjelja
Pretty boring
|
Baš sam se probudio u svom malom stančiću, nije mi se dalo ustati iz kreveta a opet mi se nije niti spavalo. Čujem susjede kako viču, tak mi idu na živce da ću poluditi. A tek je bilo 10 sati. Mislim, to bi bilo normalno vrijeme za ustajanje, ali legao sam u 3 sata tako da se baš i nisam nešto jako naspavao, ali je bilo dovoljno. Rekao sam sam sebi, aaaajde! Tako da sam se „morao“ ustati iz kreveta. Polako idem upaliti televizor da vidim šta ima novoga. Mislim si u sebi danas je nedjelja, totalno neće biti ništa na telki. No, idem nešto pojesti i popiti. Uvijek budem žedan kad se probudim, hehe. I naravno gledam telku i jedem, to je luksuz koji si mogu priuštiti jer živim saaam u svom malom stančiću.  No svejedno, jedem ja tako i šaltam po programima, ali ništa nema ma koliko god puta ja prešao tih 5 programa koliko ih imam. Evo nećega, inspektor Morse. Ju pi ,barem nešto. Pogledam to, reko idem malo surfati možda je na netu nešto zanimljivo. Pogledam poštu, pogledam MSN, čitam šta ima novoga i tako dalje i tako dalje. Usput slušam muziku, naravno jučer sam bio budan do 3 tako da sam uspo izaći malo u grad i kad sam se vratio skinuo sam nešto nove muzike, kako bih nadopunio kućni glazbeni folder.  I to je bilo to. Danas mi se ne da nigdje ići, ništa mi se na da raditi. Nemam pojma šta ću gledati na telki, a niti nemam pojma šta ću raditi na netu. Na MSN-u su bili neki ljudi sa kojima mi se ne da toliko razgovarati i tak da sam pao u depru misleći šta da raaadim ostatak dana. Onda sam si odlučio napraviti kavu, i tako ja grijem vodu na štednjaku kad mi poćne zvoniti mobitel. Naravno ostavio sam vodu da se kuha, reko baš me briga ne prelije ! Javim se na mob, kad ono frendovi me zovu: Ajde s nama na kavu! Joj, a tak mi se ne da nigdje ići već je bilo oko 13 sati, usput, još se nisam obukao, tj. bio sam u kratkim hlaćama i majcu (ovdje je dosta toplo). Odgovorio sam im da ću doći za pola sata, rekli su da će biti na rivi i naravno na kraju rive u najdaljem kafiću (moš' mislit kak mi se da ići tamo).  No dobro, ugasim štednjak, idem se obući i naravno počešljati da nekoga ne bih uplašio kad se pojavim na rivi. Mislim, svi će biti skockani i naravno nositi sunčane naočale iako od sunca nema ni s, a kamoli u. I uspijem se ja obući, čak sam se i požurio kako ne bih kasnio (inače uvijek kasnim, ali ne želim kasniti. Mislim, pokušavam ne kasniti, ali šta se može). Izađem iz stana, zaključam vrata i polako krenem ja (veselo!) na kavu. No tamo sam bio nekih 45 minuta, naravno konobari su ljubazni ubi bože, samo očekuješ da će ti tu kavu baciti u glavu, a još ako ga podsjetiš da ti je zaboravio donesti vodu vidiš onaj njihov prijezir u očima te se konobar veselo požuri (10 min)da ti donese čašu vode. Ono, mislim šta očekuješ za 8 kuna. (prava sitnica za kavu sa mlijekom, a usput još dobiš i vodu, naravno ako konobari nisu nabrijani do bola) A i tako je lijepi pogled na smrdljivu rivu (voda je doslovce zelenožuta, a negdje se nađe i komadić morskog krastavca), punu brodica.  Ajd i to je završilo i odlazim polako doma, još više umoran i putem izbjegavam kineze i francuze koji su okupirali grad. Uđem u svoj stančić, nešto pojedem, upalim komp, upalim muziku i to je to. Opet nemam pojma šta da radim. I onda si počinjem misliti šta drugi ljudi rade kad im je dosadno? Pa… Vjerojatno imaju neke hobije ili se jednostavno odmaraju. To mi se ne da! Hm, hobi. Pa imam li ja neki hobi? Toliko mi je dosadno, a nemam niti hobi. Onda se sjetim, pa imam hobi. Kada negdje odem uvijek pokupim neko kamenje koje mi se svidi. Ali šta mi to vrijedi sada. Evo nekih mojih kamenčića.    I onda odem ja malo na net prosurfati i vidjeti kakve hobije imaju ljudi. Moj Bože ljudi nisu normalni. Evo vam malo slika pa da vidite sa čime se ljudi bave u slobodno vrijeme.  Ovaj je čovjek dosta zanimljiv, lijepo skuplja puške i baš ga briga. Svatko ima svoj hobi i sasvim je normalan   Dobro, ovo je sasvim normalno. Čovjek crta layout-e za blogove. Čist' praktično.  Oooooo, ovo je inače čovjek iz Francuske, koji jednostavno uživa namazati se nekakvom jestivom smjesom. Čist' normalan čovjek. Mislim, pa tko to još ne radi stvarno zaostaje.   Ovoga, ovo je isto tako jedan čovjek (čisto normalan, svakodnevno čovjek). On se namaže isto jednom smjesom i na nju stavi ništa mane negoli pera. Da zalijepi pera na sebe. Jako zanimljivo. Ovo su čist' normalni ljudi.I tak, na kraju sam zaključio kako imam normalan hobi, kolko' tolko'. Ljudi, ako se još ne mažete sa nekakvom tekućinom ili smjesom, pa šta čekate vidite da je to u trendu. Mislim, ono.    Napišite ako imate nekakav hobi, jer sigurno neću više tražiti na internetu, hehe. Pozdrav od mene ! |
11.05.2007., petak
Otvorenje Nove splitske rive
|
Napokon smo i to dočekali, nova splitska riva. Moram reći da je arhitektonski dobro osmišljena i koliko jedan laik kao što sam ja može reći, lijepo izgleda. Malo izgleda futuristički, ali ipak će potrajati za naraštaje i naraštaje. Nadam se da se neće ponovno graditi. Sijećam se kako je puno ljudi bilo protiv te gradnje te da se ostavi „stara“ riva, a sada ih se baš i ne čuje. No nema veze, nadam se da su svi sretni, mislim, trebali bi biti. To smo svi i očekivali, otvorenje novouređenog splitskog dnevnog boravka. Bilo je sigurno teško živjeti ovih mjeseci bez našeg i vašeg boravka. Sjećam se da je uvijek bila rutina, barem većini splićana, prošetati se u nedjeljno poslijepodne po rivi te sjesti i popiti kavu na „štekatu“. To je sigurno splitska „špica“. No bilo kako bilo, i ja sam bio na otvorenju. Moj Bože…  Al' je bilo ljudi. Izgleda kao da je cijeli Split bio na nogama i hodao po rivi. Sva sreća što se nije urušila od te silne težine. To je bilo nemoguće. Htio sam malo proći duž nje, ali kad sam zapeo u tu gomilu ljudi nisam se mogao nikuda pomaknuti, a kamoli prohodati duž nje. No svejedno, uhvatio sam ritam sa gomilom i polako, ali skoro sigurno, sam koračao prema drugoj strani. Naime u to je vrijeme bila tombola pa se cijelo jato ljudi sjatilo i jednostavno je bilo nemoguće bilo gdje otići, ljudi su se tiskali, djeca su plakali,  stari dedeki i bakice su se gurali… i tako dalje i tako dalje. Na kraju smo svi ipak prežvjeli. Tako da sam od rive vidio samo kamen.Ali svejedno, čekao sam koncert Gotan Project-a i oduševio sam se. Obožavam taj stil glazbe, ritma i plesa . Nešto predivno, zato sam najviše i otišao u Split. Najbolje su mi ove dvije pjesme: Diferente i Lunatico.  Nadam se da će ponovno gostovati. Ljudi su se dosta zabavljali i plesali, jer ta vas glazba i ritam jednostavno vuku na ples, tjeraju vas da zaplešete. Nadam se da će i dalje biti sličnih dogašaja, te da nećemo morati čekati toliko mjeseci za neko novo događanje. Barem koje se meni sviđa. |