moji događaji
31.01.2007., srijeda
|
Hm.... Već dugo nisam ništa pisao. Tako sam lijeeeen, ništa mi se neda a toliko toga moram raditi. Počinje drugi mjesec što znači da počinju ispiti. Tako mi se neda ništa, a još moram i učiti. Mislim da shvaćate kako je to... Danas je brucošijada, ali nisam otišao. Nigdje mi se neda ići... Ali šta ćemo, šta se mora mora jel tako? Ništa, nema ništa novoga kod mene. Sve je po starom.. Napisati ću nešto sutra, kako je kod vas? |
15.01.2007., ponedjeljak
Norveška
|
Odlučio sam sa vama podijeliti moje doživljaje iz putovanja u Norvešku. Malo ću opisati kako stvari tamo stoje (hehe) te da vam malo pobliže objesnim kako izgleda provesti neko vrijeme tamo. Možda se netko i odluči posjetiti tu divnu zemlju. Bio sam tamo tri puta, a mislim da ću i nastaviti odlaziti tamo. Prvo za sve one koji ne znaju gdje se nalazi Norveška. Norveška je skandinavska zemlja te se nalazi u sjevernoj Europi. Susjedne su joj zemlje Švedska na istoku, Danska na jugu, Finska na sjeveroistoku te s Engleskom na zapadu ima granicu preko mora. Norveška je jedna velika zemlja, ali je slabo naseljena te po broju stanovništva je slična Hrvatskoj. Klima je dosta hladna, hladnija negoli smo mi navikli, a pogotovo u zimskim mjesecima kada je preplavljena bijelim snijegom. Po ljeti temperatura varira između 25 stupnjeva celzija na jugu, preko 10 do 5 stupnjeva celzija u središnjem i brdskom djelu pa do ništice i niže na sjeveru. U Norveškoj ćete uvijek naći snijega ma u koje god doba došli. Tako mi se je dogodilo prošle godine da dok je u večini Europe bilo malo niže od 40 stupnjeva, u Norveškoj je na jednom djelu bilo 5.5 stupnjeva i snijeg je bio svugdje okolo nas. Zato ovu zemlju mogu posjetiti ljudi koji vole hladnoću ili vole biti na hladnom (kao ja), i ljudi koji vole umjerenu toplinu od nekih 24 stupnjeva. Kako bi došli do Norveške, morate putovati. A to dosta traje. Koliko znamo ona je dosta daleko od Hrvatske. Zato put pod noge i planirajte. A ja vam mogu pomoći u tome. Važno je doći do Danske, a onda je lakše. Naime od Danske možete jedino ići trajektom ili ako želite ići drugim putem tj. alternativom slobodno možete ići preko Švedske. Ali za mene je to complete waste of time, a objasnit ću vam zašto. Trajekt od Danske prema Norveškoj je dosta skup i mnogi će odustati čim kažem cijenu. Naime košta oko 250 eura, sa kabinama za spavanje. Ako želite bez kabina za spavanje onda je nešto jeftinije. Ali vam preporučam da uzmete sa kabinama jer ćete se barem malo odmoriti i naspavati. Put traje od 4 do 6 sati, ovisno u koji grad želite otići, a tako ovisi i cijena. E sad se pitate, a zašto onda ne bi otišli Švedskom ? Zato što je vrijeme putovanja isto i kad si zbrojite potrošeno gorivo doći ćete na neznatno manju cifru koju ste potrošili. Tako da se više „isplati“ putovati sa trajektom, osim ako dok ste već na sjeveru ne bi željeli posjetiti što više zemalja pa tako ste odlučili posjetiti i Švedsku. No putuje se stalno preko autoputa, doduše možete stati kada god hoćete. (Autoput se ne plaća)  Ako se odlučite putovati sa trajektom, putovati ćete sa nečim ovakvim. Većina ih ima 6 katova, nekoliko barova, restorana, dosco klubova, tax free dućana i naravno puuuuno casina. Naime sjevernjaci su ludi za kockanjem, obožavaju igrati slot machine –e, karte i sl. To je kod njih uobičajeno ! I nitko ne priča o ovisnosti, kao kod nas. Znači ako odlučite putovati sa trajektom možete izabrati u koji grad želite doći. Samo da upozorim kako je Norveška skupa zemlje, a i sve ostale sjeverne zemlje. To je jednostavno tako jer oni zarađuju više od nas, a valuta kruna ima je slična kao i kuni. Tako da recimo mlijeko, kruh ćete platiti oko 15 – 20 kr ili tako nešto slično kuna. Tako da one stvari koje mislite jesti nosite sa sobom, naravno osim mlijeka, kruha i sl. proizvoda. Ostale stvari koštaju slično kako i kod nas, tako da se ne trebate brinuti oko toga. Ne morate se sramiti nositi stvari za jelo sa sobom, jer tako rade večina, pa skoro i svi ljudi koji odlaze tamo na odmore jer je jednostavno tako jeftinije. Za odsjesti negdje možete izabrati hotele, kampove (ako nosite sa sobom kampprikolicu ili šatore), hostele (za mlade), a možete i drvene kućice. Drvene su kućice pravi sjeverni doživljaj. Prekrivene su sa travom na krovovima, drvene su ali jako tople, neke imaju kamine, veš mašine, perilice za suđe, televizore i sl. Sve to košta. Na jugu su skuplje i nisu toliko uređene, tako da se tamo trebate potruditi da nađete dobru kućicu za razumnu cijenu. Dok što sve idete na sjever to su kućice jeftinije i sve ljepše uređenije. Cijene se vrte od oko 20 – 80 eura po danu.  Ovako izgleda kuća u kojoj sam ja odsjeo, a ovo naprijed je moj tetak. Kažem ima različitih kuća, morate naći dobru. Ali to je kao i u Hrvatskoj sa apartmanima. Ni cijene nisu toliko različite. Ali jedno morate znati, a to je da je priroda predivna. Vodopadi svuda oko vas, trava, čista voda, fjordovi, životinje… Što se idete sjevernije to će priroda biti ljepša i očuvanija. Evo nekih slika…           A ostatak slijedi malo kasnije….. Pisati ću o svemu ostalome i kako potrošiti što manje novaca, a uživati. Navratite!  |
13.01.2007., subota
Dan kao i svaki drugi
|
Baš sam bio sretan pomislio sam si prekoračeći lokvu vode. Jedva čekam da dođem doma i da im kažem da sam dobio pet iz matematike. Ne mogu vjerovati da sam uspio. Sve sam brže hodao, to mi je bila prva petica iz ovog predmeta otkad sam išao na instrukcije. Nikoga nisam primjetio oko sebe, samo sam brzim korakom išao prema kući u kojoj živim. Leđa su me malo boljela od tereta knjiga, ali sada mi to nije bilo važno. Samo da stignem što prije doma. Evo ga, stigao sam! – uzviknuo sam u sebi. Otvorio sam ulazna vrata od dvorišta, a moje je veselje doživljavalo vrhunac. Ali …. Naglo sam zastao i odjedno moje je veselje prestalo. Kao da ga je netko isključio. Pritisnuo crveno dugme i sve je stalo. Sada me je prešla hladnoća, znojenje, hladan znoj. Noge su mi se zabetonirale za stazu. Nisam se mogao pomaknuti. Bez misli u glavi samo sam stajao i slušao. Slušao sam viku koja je dolazila iz moje kuće, znao sam o čemu je riječ. Ovaj put je bilo žestoko. Nisam mogao dobro razaznati riječi, ali sam znao tko ih je izgovarao. Nisam ih niti htio znati. Trenutno sam se jako bojao. Stajao sam vani nekoliko minuta, kada sam čuo kao da je nešto udarilo o zid. Mogao sam si i misliti šta je to bilo. Opet ju je udario – pomislio sam u sebi. Zatim sam opet čuo vikanje i plač. Krenuo sam prema ulaznim vratima kako bih ušao u kuću. Nisam mogao cijelo vrijeme stajati vani. Iako bi mi to najviše odgovaralo. Polako sam se približavao vratima, kada su se ona naglo otvorila i moja je mama istrčala van, pogledala me letimično. Sva je bila uplakana, crvena oko očiju, imala je crvenu i krvavu masnicu na licu. Samo je nastavila kroz dvorišna vrata prema cesti. Nije me niti pozdravila. Srce mi se okamenilo, nisam mogao disati. Samo sam gledao za njom kako je sve više odlazila. Na to je izašao moj očuh kroz ulazna vrata i rekao da odmah upadam. Sada mi je žao što i ja nisam otišao, više ništa nisam osjećao, nikakvu bol u ležima, ništa. Potpuno sam bio prazan i očekivao sam nešto loše. Ponovno je uzviknuo – Ulazi ! I krenuo sam unutra, on je stajao na vratima. Bojao sam se proći pokraj njega ! Ali sam morao, pomislio sam si u sebi kako bih sada najradije pobjegao. Kada sam mu se približio, naglo sam usporio i puževim koracima sam prolazio pokraj njega. Bojao sam ga se kao samoga Vraga. Nisam znao šta će mi napraviti. Zatim me je snažno uhvatio za zatiljak i gurnuo u hodnik. Tamo je sve bilo puno stakla. Ali nije ovo prvi put da sam takvo nešto doživio. Viknuo je - Gdje si do sada bio ?! Zašto ne dolaziš poslije škole ravno doma ? Ne znaš poštivati starije. I dignuo je svoju desnu ruku, te ju snažno zamahuo i udario me u lijevi obraz. Udarac je bio tako snažan da sam lupio o zid. Suze su mi same počele teći. Počeo sam se tresti. A on je samo stajao i pomahnitalo me gledao kako mi suze cure niz obraze. Te je rekao – Muškarci ne plaču. A ja sam u sebi molio Boga da nestanem i da vidim svoju mamu. Stisnuo sam se uza zid, još sam imao torbu na sebi. A on mi je rekao da se dignem sa tog glupog zida i ne izmišljam kako me boli inače ću dobiti još. Ja sam samo sjedio stisnut, nisam se htio pomaknuti. Pružio je ruku prema meni i podignuo me te me udario u zatiljak i rekao - Ulazi u svoju sobu dok ti ja ne kažem da izađeš. Krenuo sam u svoju sobu, a on je otišao u dnevnu sobu. Kada sam ušao htio sam zatvoriti vrata, ali nisam, čekao sam jer sam znao da još nije gotovo. Zatim je došao. U ruci je imao dva velika papira i jednu šibu. Zatim mi je rekao - Ovo su zadaci iz matematike koje ćeš riješiti, a ako ne budu točnu dobit ćeš sa ovom šibom po koljenima. Znaš kakav je to osječaj, zato bolje sve to riješi. Bacio ih je na moj krevet i okrenuo se, zatvorio vrata te ih zaključao. Ponovno sam počeo plakati, i mislio u sebi kako bi htio nestati odavjde. Ali sam se morao požuriti, nisam si smio dopustiti da ponovno dobijem sa šibom po koljenima. Skinio sam torbu i stavio ju pokraj stola. Uzeo sam zadatke, bilo ih je oko pedesetak. Uzeo knjigu iz matematike i počeo riješavati. Obrisao sam suze jer nisu smjele padati na papire inače ću morati ih prepisati na novi papir. Lice me je jako boljelo, ali sam znao da nesmijem plakati nego se moram požuriti. Svaki tren može ući i pogledati pišem li. A baš sam danas bio sretan. Nisam mislio da će mi današnji dan biti takav. Barem sam bio sretan neko vrijeme, pomislio sam u sebi. Sigurno postoji još djece kojima je lošije nego meni. I krenuo riješavati. |
11.01.2007., četvrtak
.....
Hm? |
Takvo je to
|
Šta se događa ovome svijetu !? Trebamo li doista ovakav život, nije li nam dosta pretvaranja i šutnje. Trebamo napokon dići svoj glas i držati se svojih stavova. Hoćemo li dopustiti da nas drugi gaze? Naravno da hoćemo jer i sami sebe gazimo. Iz dana u dan, pretvaranja da smo netko i nešto što uistinu nismo. Želimo li preživljavati ili živjeti?  Recimo da življenu, ali kvalitetnom življenju! Pobunimo se, vratimo se u život. Zašto ne bi danas ili sutra napravili nešto što smo oduvijek željeli napraviti ili posjetiti. Ovako, neka sutra ili danas svatko napravi nešto za sebe, pa bila ti cura, mama, žena ili bio tata, brat, dečko... Napravimo nešto za sebe, poklonimo si jedan dan. Život je kratak i trebamo ga iskoristiti i koristiti svaki trenutak. Dane treba koristiti, a ne prolaziti kroz njih. |
09.01.2007., utorak
Hm...hm...
|
Ne znam niti odakle da počnem! Toliko razočaranja sam doživio do sada, a još nisam dovoljno star da počnem živjeti pravim životom. Koliko ću tek razočaranja nastaviti doživljavati. Zna li netko da li je tako uvijek u životu, ili samo postoje faze kada se takve stvari događaju? Mogu samo reći da je ovakav život sranje. Htio bih nešto više u životu, nešto bolje, nešto! Možda sam ja takav, možda se takve stvari događaju samo meni, jer sam jednostavno takav - magnet za takve stvari. Ljudi mi kažu kako sam dosta hladna osoba. Znam da sam hladan, ali baš nisam uvijek takav. To me i vrijeđa!  Ali kad si bolje promislim, pa i jesam takav. U životu me je briga što drugi misle o meni (do neke granice), nemam puno osjećaja, hladan sam prema drugim ljudima i osjećajima drugih ljudi. Pa čemu se onda tužim. Sve je istina što drugi kažu o meni, naravno, iako sam rekao da me nije briga što drugi kažu o meni ipak me je donekle briga. Volim kada netko lijepo misli o meni. Ne volimo li to svi mi? Ali, ali …. Neću biti takav, hoću biti svoj. A kako biti svoj u ovom svijetu, svi su različiti koliko i isti. Samo pokušaj biti drugačiji i vidjet ćeš kako će to završiti. Ja tu trabunjam o tome kako želim biti drugačiji, a kupujem stvari koji svi kupuju, oblačim se kako se svi oblače. Koji licimjer! Ali važno je pokušavati i probati. Pa makar se opekao, ali moći ću reći barem sam pokušao. A ništa idem dalje doživljavati ista razočaranja iznova, možda mi kasnije ni ona ne budu važna. Bilo kako bilo! Ovako, želim: Da se ljudi prestanu baviti mojim problemima Da me ljudi ostave na miru Da radim ono što ja hoću Da uživam u onome što ja hoću Hoću uživati u životu Želim biti dio života Želim...... |
Fakultet
|
Pozdrav! Danas mi je bilo, totalno glupo na faksu. Imao sam prezentaciju, kako to ne volim. Moram pred cijelom učionom govoriti o nekoj glupoj temi. Još te nitko ne sluša, svi nešto pričaju, a ti pokušavaš što prije završiti. I onda, gle vraga, prekine te profesorica i počne postavljati pitanja. Baš je bilo zanimljivo. Onda opet nastaviš i tako sve dok, napokon, ne završiš. A šta se može, dobili smo Bolonjski sustav, "kolko-tolki" bolonjski Sustav. Iako baš i ne djeluje ali pokušavamo ga pratiti. Zar ne? Mislim, sve što dobijemo, moramo to slijepo pratiti inače ne valja. A na kraju nam se sve to obije o glavu. I tko se onda zadnji smije, nitko jer smo svi nasamareni. Ali šta ćemo takav je sustav, sustav koji smo mi izabrali tako da se ne bi smjeli buniti. No šta nam preostaje osim buniti se. Šteta što nismo rođeni u nekoj drugoj zemlji u kojoj ne moramo biti pokusni kunići. |
08.01.2007., ponedjeljak
Upoznavanje
|
Prvo da me malo upoznate. Ja sam student, rođen sam 1987. godine. I iz Hrvatske sam. Mislim da je to dovoljno. Na ovom blogu ću pisati o događajima u svome životu. Danas ne vjerujem da ću išta napisati, ali tko zna možda i hoću. Pa ako nekoga zanima neka slobodno navrati.  |