Ne znam niti odakle da počnem!
Toliko razočaranja sam doživio do sada, a još nisam dovoljno star da počnem živjeti pravim životom. Koliko ću tek razočaranja nastaviti doživljavati. Zna li netko da li je tako uvijek u životu, ili samo postoje faze kada se takve stvari događaju? Mogu samo reći da je ovakav život sranje.
Htio bih nešto više u životu, nešto bolje, nešto! Možda sam ja takav, možda se takve stvari događaju samo meni, jer sam jednostavno takav - magnet za takve stvari. Ljudi mi kažu kako sam dosta hladna osoba. Znam da sam hladan, ali baš nisam uvijek takav. To me i vrijeđa!
Ali kad si bolje promislim, pa i jesam takav. U životu me je briga što drugi misle o meni (do neke granice), nemam puno osjećaja, hladan sam prema drugim ljudima i osjećajima drugih ljudi. Pa čemu se onda tužim. Sve je istina što drugi kažu o meni, naravno, iako sam rekao da me nije briga što drugi kažu o meni ipak me je donekle briga. Volim kada netko lijepo misli o meni. Ne volimo li to svi mi?
Ali, ali …. Neću biti takav, hoću biti svoj. A kako biti svoj u ovom svijetu, svi su različiti koliko i isti. Samo pokušaj biti drugačiji i vidjet ćeš kako će to završiti. Ja tu trabunjam o tome kako želim biti drugačiji, a kupujem stvari koji svi kupuju, oblačim se kako se svi oblače. Koji licimjer!
Ali važno je pokušavati i probati. Pa makar se opekao, ali moći ću reći barem sam pokušao. A ništa idem dalje doživljavati ista razočaranja iznova, možda mi kasnije ni ona ne budu važna. Bilo kako bilo!
Ovako, želim:
Da se ljudi prestanu baviti mojim problemima
Da me ljudi ostave na miru
Da radim ono što ja hoću
Da uživam u onome što ja hoću
Hoću uživati u životu
Želim biti dio života
Želim......
Post je objavljen 09.01.2007. u 21:23 sati.