Kad ljudi misle da si lud ma baš te zaboli za ljudske obzire. Reć ćeš istinu i nećeš mariti što ljudske tikve razmišljaju. Zapravo kad dođeš do te granice, postaješ ono što jesi. Nema pretvaranja, maski, glume.

Sjećam se kad sam bio na duhovnoj obnovi kod Dražena Marije, držao je govor, Bog te je stisnuo u kut da kažeš: Isus će doć! To si izustio pred svima, napustio predavanje i pošao na Srđ, slobodan kao ptica. A prvi put, prije ovoga, Isus mi je pomoću znakova koje je malo teško objasnit riječima poručio poruku: Dolazim! I još mi je jednom najavio svoj Dolazak. Znači 3 puta.

Vjerujem da će doći za naših života i pripremam se na to. Želim mu prirediti lijepu dobrodošlicu, ne znam kako će to ispasti, ali od srca je i to Bog gleda.

Možda sam u krivu. Možda ne dođe. Ali priprava nije uzaludna. Svejedno mu se trebam pojavit pred lijepim licem kad umrem. Nikako nije uzalud.

Imao sam priliku razgovarati s Gospodinom Isusom nakon moga obraćenja.
Pitao sam ga 3 meni ključna pitanja.
Prvo pitanje sam se pitao u sebi: Voli li mene Isus. Tu mi je glasno kao grom upao u razmišljanje i rekao volim. Tu je sad uspostavljena dvosmjerna komunikacija. Pitao sam se tko sam ja uopće da mi se Bog obraća? Bog hoće imat posla sa mnom, a ne da pričam o Njemu kao nekom dalekom prijatelju koji i ne odgovara na moje SMSove nego je interakcija uspostavljena. Malo sam se i preplašio. Alo e, pa s Bogom pričam i Bog želi imat posla sa mnom. Nije to mala stvar.
Drugo pitanje je bilo da li ću biti spašen? Na to mi je pitanje jasno i glasno odgovorio da ću biti spašen.
Treće pitanje je bilo da li ću Ga izdat? Rekao je da Ga neću nikad izdat. Otkrio mi je i to da je svim svojim Vjernim usadio u srce strah od izdaje. Upravo zato da Ga ne izdaju. Koja je to Božja mudrost utkana u srce prije postojanja vremena!
https://youtu.be/L_8yYWiSBI0