Moja priča

Rođen sam u Zagrebu 8. srpnja godine Gospodnje 1982. od oca Šimuna i majke Kate rođene Gelemanović. Tata kaže da je taj dan nakon ručka jednostavno s mamom otišao u šetnju do bolnice Sveti Duh gdje me ona ubrzo rodila. Ta bolnica je na pola puta od naše obiteljske kuće do crkve „Sv. Antuna Padovanskog“ u kojoj sam 1. kolovoza iste godine Gospodnje 1982. kršten.
Djetinjstvo sam proveo igrajući se s prijateljima na Livadi, pohađajući OŠ „Medvedgrad“ na Strmoj cesti, i otkrivajući za mene posebne čari ministriranja. Sakrament krizme primio sam 11. svibnja godine Gospodnje 1997., a iste godine sam završio osnovu školu i ujesen sam primljen u malo sjemenište Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca koje se nalazi u ovom našem samostanu Sveti Duh. Tada sam krenuo u Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju na Šalati.
Po završetku gimnazije proveo sam godinu dana u creskom samostanu sv. Frane gdje se nalazi naš franjevački novicijat ili kako se u narodu kaže – godina kušnje. To je prošlo vrlo brzo i lijepo, a i kako će drugačije za jednog Zagrepčanina na moru. Doduše bilo je i nekoliko dana s burom. Tamo sam 8. rujna godine Gospodnje 1998. na blagdan Rođenja Blažene Djevice Marije u ruke provincijala fra Ilije Miškića položio privremene redovničke zavjete.
Vrativši se u Zagreb studirao sam na Katoličkom bogoslovnom fakultetu, na kojem sam diplomirao u listopadu godine Gospodnje 2007. Tih dana su se počeli redati i drugi veliku događaji u mom životu. Na blagdan sv. Franje, 4. listopada, položio sam svečane doživotne redovničke zavjete u ruke provincijala fra Đure Hontića. Potom sam otišao u samostanu Njemačke provincije sv. Elizabete u gradu Würzburgu gdje sam nastavio poslijediplomski studije pastoralne teologije sa temom „Molitva u obitelji“. Ondje sam zaređen za đakona 17. studenog godine Gospodnje 2007. po rukama biskupa u miru Paul-Verner Scheele.
Prije dva tjedna, da budem točniji 21. lipnja godine Gospodnje 2008. zaređen sam za svećenika u zagrebačkoj katedrali po rukama nadbiskupa Josipa kardinala Bozanića.
Sve ovo do sada spomenuto su samo šturi podaci koji uokviruju moju priču. Sam sadržaj je puno životniji i dinamičniji. Još kao ministrant zavolio sam služenje kod oltara i svete mise, ali uz to su uvijek bili vezani i druženje, izleti, hodočašća, duhovne vježbe i ljetovanja koja sam provodio u društvu s mnogim prijateljima, ministrantima, framašima, članovima molitvenih zajednica i drugih župnih zajednica, a sve pod vodstvom naših fratara na Svetome Duhu.
Mnogi moji gore spomenuti prijatelji su već primili ili sakrament ženidbe ili sakrament svetoga reda. Ova dva sakramenta ne samo da osobu još više sjedinjuju s Bogom, nego ju još čvršće povezuju s drugim ljudima. Mladoženja dobiva novu životnu suputnicu i upoznaje njezinu obitelj, a svećenik vjernike koji mu se obraćaju za pomoć.
Stoga ovo slavlje mlade mise u našoj župi držim plodom cjelokupnog duhovnog i društvenog života naše župe sv. Antuna Padovanskog. Sa željom da ono još više poveže ne samo nas vjernike nego i sve naše sugrađane volio bih da mi se priključite u proslavi moje mlade mise koja će biti sljedeće nedjelje 6. srpnja godine Gospodnje 2008.

o. Ivan Penava