diem mortum

Pojam svetogrđa-lat. riječ sacrilegium, koju na hrvatski obično prevodimo kao svetogrđe, izvedenica je od sacrum legere, u smislu sacrum arripere, što bi doslovce značilo nasilno "prisvajanje svetoga", "pograbiti" ili "dočepati se" svetoga na neprijateljski način, tj. nagrditi nešto što je sveto. Mnogi veliki jezici nemaju vlastiti pojam za ovu stvarnost već redovito preuzimaju spomenutu latinsku riječ i koriste je kao vlastitu izvedenicu koja ima korijen u sacrilegium (npr. engl. sacrilege, tal. sacrilegio, franc. sacrilčge). S druge strane, hrvatski prijevod toga latinskoga pojma kao "svetogrđe" vrlo je uspješan i pogođen jer značenje sakrilegnoga čina izražava bolje negoli latinski pojam. Isti je slučaj i s njemačkom riječi Heiligtumsschändung (obeščašćenje ili oskvrnuće svetoga) koja dobro opisuje ovu tešku pojavu. No Nijemci, poznati kao oni koji na svoj jezik prevode strane pojmove kad god je to moguće, imaju i riječ Gottesraub, koja bi bila gotovo doslovni prijevod pojma sacrilegium.
"Peccata contra religionem" su grijesi protiv bogoštovlja





Anarhija -od grčkog ±˝±ÁÇŻ± (anarchia), što znači 'bez vladara' (prefiks an- znači 'bez', korijen arch- se prevodi kao 'vlada ili vlast').
Anarhija je oblik društva u kojem bi se nastojalo poništiti svaki oblik nametnutog autoriteta; anarhisti vjeruju u čovjekovu prirodnu sposobnost autokontrole u društvu. Postojanje društvenih pravila i ugovora nije a priori isključeno u anarhiji, bitno je samo da je ta pravila i te ugovore slobodno odredila i prihvatila zajednica koje se ona i tiču i da nisu nametnuta odozgo, kao što se događa tamo gdje jedni ljudi imaju veću moć od drugih.


Anarhokapitalizam je filozofija utemeljena na ideji individualnog suvereniteta i protivljenju iniciranju prisile i prijevare. Anarhokapitalizam odbacuje državu kao proizvoljnog monopolista i agresora protiv individualnog suvereniteta te zastupa anti-državni laissez-faire kapitalizam. Anarhokapitalisti vjeruju da bi sva dobra i usluge trebale biti osigurane putem slobodnog tržišta te bi zamijenili državni monopol sile s privatnim organizacijama koje bi koristile fizičku silu samo protiv agresora u obrani slobode i posjeda.
Filozofija anarhokapitalizma prihvaća bezdržavni kapitalizam kao jedan od svojih osnovnih principa.


antisemitizam prvi je put upotrijebio Wilhelm Marr, 1870-tih da bi napravio razliku između starog antijudaizma i moderne, političke, etničke, ili rasne opozicije prema Židovima. Pojam je ubrzo usao u uporabu i u druge jezike te postao sinonim, ne samo za neprijateljstvo prema Židovima u modernom razdoblju, već se počeo retroaktivno primjenjivati i za svaku vrstu animoziteta prema Židovima u povijesti.Židovi (pretvaranjem semitizma u definiciju rase, što se, u ovom kontekstu, nisu rasa: ono što Židove ujedinjuje su tradicija, povijest, kultura, možda sudbina, ali ne i genetika. Inače, iako je i arapski jezik dio semitske jezične obitelji, kad antisemit govori protiv Semita, on misli - Židov. Antisemitzam je antižidovska ideologija Tako je antisemitizam generički pojam, koji definira negativan odnos prema određenoj skupini ljudi; ili, parafrazirajući filozofa Zvi Diesendrucka: teško ćemo pronaći još jedan pojam, koji je skovan samo kao negativan prema ijednom drugom narodu.
Postoje 3 glavna oblika antisemitizma (ovdje je prihvaćena definicija antisemitizma, koja pokriva i religijski antijudaizam i rasni antisemitizam):
- klasični (poganski);
- kršćanski;
- moderni.


Bojni otrovi su toksične ili otrovne tvari koje se primjenjuju u ratu. Iako je njihova uporaba u ratne svrhe zabranjena Haškom konvencijom iz 1899. godine, Nijemci su 22. travnja 1915., na fronti u Belgiji uporabili klor, koji je kao oblak, nošen vjetrom, otrovao oko 15 000 francuskih vojnika, od kojih je 5 000 umrlo. U prvom svjetskom ratu obje su strane uporabile oko 122 000 tona otrova, što je izazvalo gubitak oko
1 100 000 vojnika, odnosno oko 5% ukupnog broja poginulih. Veliki gubitak ljudskih života moguće je objasniti pomanjkanjem zaštitnih sredstava i iznenađenjem što ga je svaki put izazvala primjena novih vrsta bojnih otrova. Obje su strane u toku rata uporabile tridesetak različitih bojnih otrova.

Prema općoj vrsti djelovanja bojne otrove možemo podijeliti na:

a) smrtonosne (sarin, soman, tabun, V-otrovi, cijanovodik, klorcijan, fozgen, iperit, luizit, ...)
b) nesmrtonosne odnosno onesposobljavajuće (adamsit, kloracetofenon, CS, CR, LSD-25, BZ, ...).

Prema karakterističnim znakovima trovanja (načinu djelovanja) bojne otrove dijelimo na:

1) nadražljivce (adamsit, kloracetofenon, CS, CR, ...),
2) zagušljivce (fozgen, klorpikrin, ...),
3) plikavce (iperit, luizit, ...),
4) krvne otrove (klorcijan, cijanovodik, ...),
5) nervne otrove (tabun, sarin, soman, V-otrovi, ...) i
6) psihokemijske otrove (različite droge, LSD-25, BZ).

Prema postojanosti u uvjetima njihove primjene možemo ih podijeliti na:

A) dugotrajne bojne otrove (iperit) koji se na terenu mogu zadržati od nekoliko dana do nekoliko tjedana,
B) kratkotrajne bojne otrove (klorcijan, cijanovodik, kloracetofenon, adamsit, fosgen, klorpikrin) koji se mogu na terenu zadržati od trideset minuta pa i do nekoliko sati, ovisno o meteorološkim uvjetima,
C) polupostojane bojne otrove (V-otrovi, soman i različiti psihokemijski otrovi) koji se mogu zadržati nekoliko sati na terenu, pa do nekoliko dana.

U organizam bojni otrovi mogu ući putem dišnih organa, kože, sluznice ili probavnog sustava. Oni koji u organizam ulaze putem dišnih organa, iz pluća dolaze u krv, a krvotokom dalje u sve ostale organe koji se tako dovode u patološko stanje.

Prilikom istraživanja organskih fosfata, koji su mogli poslužiti kao insekticidi, otkriveni su nervni bojni otrovi koji su po sastavu organofosforni spojevi vrlo velike toksičnosti. Neki od njih su tabun, sarin i soman, te tzv. V-otrovi. Ovi posljednji su najotrovniji; 2 mg ovog otrova dovoljna su da usmrte čovjeka. Nervni bojni otrovi, odnosno organofosforni spojevi djeluju tako da se vežu na kolinesterazu te time onemogućavaju hidrolizu acetilkolina u octenu kiselinu i kolin. Naime, acetilkolin je jedan od kemijskih spojeva koji sudjeluje u prijenosu impulsa između živčanih stanica. Posljedica djelovanja organofosfornih spojeva je nagomilavanje acetilkolina u organizmu, što stvara teške poremećaje u funkciji živčanog sustava, a time i svih ostalih organa.


Za početak Srednjeg vijeka uzima se propast Zapadnog Rimskog Carstva, koja se dogodila u 5. stoljeću, i osnivanje prvih barbarskih država germanskih naroda.
Srednji vijek traje do Kolumbova otkrića Amerike 1492. godine, koje se smatra početkom Novog vijeka.
Glavni gospodarski sustav srednjeg vijeka je feudalizam. Pogled srednjovjekovnog čovjeka na svijet gotovo je posve oblikovalo katoličanstvo, dok su viši staleži imali i viteštvo kao skup etičkih pravila.
Srednji vijek, pogotovo rani srednji vijek (otprilike do jačanja Svetog Rimskog Carstva i svjetovne moći crkve), još se naziva i mračnim dobom zbog kontrasta u odnosu na visoko razvijene civilizacije starog Rima prije njega i renesanse poslije njega. Ipak, posljednjih su desetljeća znanstvenici i humanisti kao Johann Huizinga i Jacques Le Goff te prije njih Ernst Robert Curtius (svi su prevedeni na hrvatski) "otkrili" civilizaciju srednjeg vijeka, koja je posve različita od spomenutih, ali jednako složena i vrijedna.
Srednji vijek je obilježila prevlast katoličke Crkve, te se ona u razdoblju razvijenog srednjeg vijeka pokušava suprotstaviti sve moćnijem građanstvu te zadržati prevlast nad svjetovnim vladarima. Kako je s razvojem društva došlo do razvoja cjelokupne društvene svijesti te su mislioci uvidjeli preveliko bogatstvo crkve, amoralnost, simoniju (prodavanje crkvenih časti), indulgenciju (prodavanje oprosta grijeha i drugo. Usporedno s tim došlo je do sukoba s Crkvom te osnivanja mnogih smjerova koji su općenito nazvani katari koji su tražili čišćenje pred Bogom, također su nazivani i puritanci, valdenzi, Ketzeri, humilijati. Zbog suprotstavljanja Crkvi ona je protiv njih povela čak i križarske vojne te osuđivala herezu osnivanjem inkvizicija. Tako nastaju biskupska, papinska (Rimska) te španjolska inkvizicija.

Društvo i način života
Većina stanovništa toga doba živjela je na selu gdje se svakodnevni život određivao prema ritmu godišnjih doba i obrade zemlje. Sela su često bila vrlo neprivlačna naselja s grubim priprostim kućicama, namještenim s vrlo malo pokućstva i vrlo prljavih zidova izvana. Najjednostavnije kuće bile su sagrađene od zbijenog blata i ilovače i imale slamnati krov. Oko kuća često su se nalazile okućnice sa vrtovima i voćnjacima.
Plemićke kuće i dvorci mogli su već biti sagrađeni od kamena, a isto tako i sjenik. Znak raskoši je bio kada je plemić postavio kvalitetniji krov, ukrasne crijepove, gole podove dao pokriti slamom ili rogozom i popločio dvorište. U dvorcu je središnje mjesto življenja tijekom većeg dijela godine zauzimala središnja dvorana, mjesto za druženje ali i spavanje, kao i za objedovanje i slavlja. Prozori su bili mali i visoki, a staklo na prozorima počelo se prije koristiti u crkvama nego u kućama. Pokućstva je bilo malo, a činili su ga krevet s drvenim okvirima, klupe i škrinje.
Većina stanovništva živjela je vrlo jednostavno, svakodnevno jedući (u najboljem slučaju) dvadesetak dekagrama grubog kruha spravljenog od neprosijanog brašna ječma (ili pšenice s raži ili grahom), uz malo mesa, sira, mlijeka i maslaca, povrća i određene količine slabog piva. Nije bilo vilica niti zemljanih tanjura.
Plemstvo se, za razliku od većine stanovništva, bolje hranilo. Iz zapisa žene Simona de Montforta, grofa od Leicestera i sestre kralja Henrika III. o vođenju svojih posjeda i domaćinstva mogu se vidjeti točni podaci o posluzi koja je kod nje radila, kao i o hijerahiji iste, a također i podaci o zalihama hrane i njezinim cijenama što pomaže rekonstrukciji načina života u jednom plemićkom domaćinstvu u Engleskoj u 13. stoljeću. Naime, riža je bila toliko dragocjena da su je držali pod ključem. Mirodije su bile skupe ali su smatrane neophodnima (Križarski ratovi pridonijeli su njihovom širenju kao i širenju voća). Cijena šećera se često mijenjala i njegova godišnja potrošnja bila je jedva nešto veća od potrošnje papra. Mnoga jela iz onog doba bila su ne samo jako začinjena, posebice octom i raznim mirodijama, nego i vrlo obojena žutim šafranom ili onim možda manje privlačnim crvenim. Vino se uvozilo u velikim količinama iz Francuske. Proizvodilo se i vlastito pivo, doduše još bez uporabe hmelja u njegovu spravljanju.
U srednjovjekovnom društvu obredi Crkve prožimali su sve važne događaje u svakodnevnom životu pojedinca i obitelji. Rođenje, brak i smrt imali su svaki svoje obrede. Kalendar se satojao od izmjene postova i blagdana. Sve poruke koje je čovjek sa sela ili iz grada, bio priprost ili relativno učen, primao o povijesti, ljepoti, moralu ili vječnosti dolazile su od Crkve, a župnik je bio posrednik između seljaka, svojeg stada, i Gospodina. Granice između vjerskih i laičkih stvari bile su nejasne.
Crkva je govorila kroz liturgiju i svete slike: vitraje, mozaike, freske, kipove i rezbarene krstionice. Ona je djelovala posvuda, u svim sferama života i rada. Vjerski obredi i propovjedi bili su usmjereni, kao i sami redovnici, prema budućem životu poslije smrti gdje će pravednici uživati mir. Ispovijed i pokora bile su neizbježne sastavnice vjerskog obreda.
Stado je imalo svoje pastire, ali i sami pastiri mogli su odlutati. Samo u Engleskoj je u 13. stoljeću bilo oko 40.000 zaređenih svećenika koji su bili iz svih društvenih slojeva pa i onih najsiromašnijih. Roger Bacon je, motreći društvene prilike onog vremena rekao da svećenici u crkvi "ponavljaju tuđe riječi ne znajući što uopće znače, kao papige i svrake", dok su se isti izvan Crkve opijali, bavili krivolovom i imali djecu. John Peckham, franjevački nadbiskup Canterburyja i suvremenik Rogera Bacona krenuo je jednom prilikom u obilazak biskupije s namjerom da otkrije što se stvarno događa u njegovim župama te je ustanovio da čak mora jasno zapovijediti svećenicima da "njihova djeca ne smiju nasljeđivati prava svojih očeva".



Pariška komuna, od 18. ožujka do 28. svibnja 1871., je prvo svjetski poznato ostvarenje socijalističkog uređenja.
Iako je formalno ona bila obična "Općina Pariz", ipak je zbog svojih kontroverznih proglasa i dekreta postala jedan od najbitnijh povijesnih događaja za sve radikalne i revolucionarne socijalističke pokrete. Sve najprisutnije revolucionarne struje u Pariškoj komuni - anarhizam, marksizam, blankizam i komunalizam su bile socijalističkog porijekla i iako su one inače u međusobnom konfliktu (zbog kojeg se tad već bila raspala Prva internacionala), u Parizu su svi međusobno surađivali i nije bilo bitnih internih sukoba. Zbog toga i danas razni anarhisti i marksisti slave Parišku komunu kao jedan od najvećih i najbitnijih događaja u njihovoj povijesti.

Povijesni kontekst
Komunu je omogućio građanski ustanak svih revolucionarnih tendencija u Parizu poslije Francusko-pruskog rata koji je završio francuskim porazom. Rat s Pruskom, kojeg je započeo Napoleon III (Louis Bonaparte) u srpnju 1870., je bio katastrofalan za Francuze pa je u rujnu sam Pariz bio pod opsadom. Razlika između bogatih i siromašnih u glavnom gradu je porasla zadnjih godina pa su tadašnja nestašica hrane i neprestano prusko bombardiranje bili samo dodatni razlog općeg nezadovoljstva. Radnička klasa se sve više otvarala radikalnim idejama. Postojao je konkretan zahtjev da bi Pariz morao imati svoju samoupravu u vidu nekog izabranog vijeća (gradsko vijeće se na francuskom također zove commune, nešto što je već postojalo u većini francuskih gradova, ali je bilo negirano Parizu jer se vlada bojala stanovništva glavnoga grada kojim se nije moglo vladati. Tom zahtjevu je bila pridružena i jedna manje formulirana želja za jednim pravednijim, ako i ne baš obavezno socijalističkim vođenjem ekonomije koja je bila sažeta u pučkom kriku: "La Sociale!"
U siječnju 1871., kad je opsada trajala već četiri mjeseci, Louis-Adolphe Thiers, koji je uskoro postao izvršni šef, a kasnije predsjednik Treće republike, je zatražio primirje. Jedan od pruskih uvijeta za mir je bila i okupacija Pariza. Usprkos dugotrajnoj i teškoj opsadi, mnogi su Parižani bili snažno uvrijeđeni i posebno bijesni zbog čina koji će Prusima dozvoliti kratku ceremonijalnu okupaciju njihovoga grada.
Žene i djeca pomažu nosti gardijske topove na Montmartre: crtež it tog vremena
U tom su trenutku deseci tisuća Parižana bili članovi jedne građanske milicije poznate kao "Nacionalna garda" što se bila mnogo proširila da bi pomogla u obrani grada. Bataljoni iz najsiromašnijih kvartova su izabrali svoje časnike i posjedovali su mnoge od topova što bili postavljeni u Parizu i plaćeni javnim supskripcijama. Grad i njegova Nacionalna garda su se odupirali pruskim trupama šest mjeseci. Stanovništvo Pariza je bilo prezirno prema okupaciji - zato su ograničili prusko prisustvo na jedno malo područje grada i nadzirali su te granice.
Počeo se formirati "Centralni komitet" Garde, a Louis-Adolphe Thiers, predsjednik nove, treće francuske republike, je postao svijestan da bi u toj trenutno nestabilnoj situaciji taj organ mogao postati alternativni centar političke moći. Uz to, bojao se i toga da bi se radnici mogli naoružati oružjem Nacionalne garde i izazvati Pruse.
Tu su se sad događali razni zbrkani događaji i povijesne knjige o tom kratkom razdoblju do osnivanja Komune nisu baš jasne, ali ono što je jasno je to da je Nacionalna garda, prije nego što su Prusi ušli u Pariz, uz pomoć običnih građana sklonila sve topove (koje su smatrali svojim vlasništvom) daleko od Prusa i čuvala ih je na sigurnom. Jedno od glavnih "topovskih parkirališta" je bilo na vrhu Montmartrea.

Uspon i priroda komune
Prusi su na kratko ušli u Pariz i izašli bez incidenata. Ali, grad je i dalje bio opkoljen dok se povlačilo pitanje ratnih odšteta.

Streljanje generala Lecomtea i Thomasa (fotografska rekonstrukcija)
Dok je Centralni komitet Nacionalne garde zauzimao sve radikalnije stajalište i osvajao sve više autoriteta, vlada nije mogla dozvoliti da isti ima na neodređeno vrijeme na raspolaganju četiristo topova. Zbog toga je Thiers, kao prvi korak, 18. ožujka naredio redovnim trupama da uzmu topove pohranjene na Buttes Montmartreu. No, umjesto da izvrše naredbu vojnici su prijateljevali s Nacionalnom gardom i stanovnicima. Kad im je njihov general Claude Martin Lecomte dao naredbu da pucaju na nenaouržanu gomilu oni su ga srušili s konja. Nakon čega su ga streljali, zajedno s generalom Thomasom - omraženim bivšim komandantom Garde kojeg je ulovila gomila u vanjskim bulevarima.
Još se vojnih jedinica pridružilo pobuni koja se toliko brzo širila da je predsjednik Thiers naredio brzu evakuaciju Pariza od strane svih još poslušnih oružanih snaga, policije i upravitelja i specijalista svih vrsta. I on sam je pobjegao, njima na čelu, prema Versaillesu. Centralni komitet Nacionalne garde je sad ostao jedina efektivna vlada u Parizu; zato je odmah abdicirirao svoj autoritet i pripremio izbore za komunalni Savjet, koji su se održali 26. ožujka.
Komunalni savjet od 92 člana je bio sastavljen od kvalificiranih radnika, raznih stručnjaka (kao što su lječnici i novinari) i velikog broja političkih aktivista raznih struja - od republikanskih reformista, preko raznih vrsta socijalista pa skroz do jakobinaca koji su se nostalgično prisjećali revolucije iz 1789. Karizmatični socijalist Louis Auguste Blanqui je bio izabran za predsjednika Savjeta, ali to se dogodilo u njegovoj odsutnosti, on je, naime bio uhićen 17. ožujka i bio je zatvoren u tajnom zatvoru za vrijeme cijelog razdoblja postojanja Komune. Pariška komuna je proglašena 28. ožujka, iako su mnogi kvartovi i susjedstva zadržali organizacije utemeljene još za vrijeme opsade.




Vampir je legendarna zvijer-mitološka osoba ili životinja koja predaji živi o čovječijoj ili životinjskoj krvi, i koja također posjeduje mnoge čarobne i nadnaravne moći. Skoro sve kulture i civilizacije posjeduju nekakav mit o krvopijnim stvorenjima ili vampirima. U prirodi postoje životinje i organizmi koji žive na tekućinama drugih životinja od kojih je jedna od njih i krv, te se termin vamprizam ili krvopijstvo u zoologiji koristi za naprimjer:pijavice, komarce. U popularnoj kulturi termin vampirizam ili krvopijstvo koristi se za pogrdan naziv za amoralno i bezgranično iskorištavanje pojedinaca ili društva. Isto tako vampristvo, vampirizam, povampirenje su termini koji se koristi kao termin za demoniziranje naroda, pojedinca ili organizacija jer vampiri su demoni i oličenje zla te su jednaki sotoni, koji je slika i prilika zla.
Vampiri su oživljeni leševi koji se hrane ljudskom i/ili životinjskom krvlju (hematofagi), a često posjeduju natprirodne moći, osnažene tjelesne funkcije i/ili mogućnost fizičke transformacije. Vampirizam je praksa ispijanja čovjekove/životinjske krvi, a u narodnoj predaji i popularnoj kulturi je ona najčešće povezana uz stjecanje natprirodnih moći. Te moći i karakterne osobine izrazito variraju u različitim tradicijama, a njihove prerade poznatije su iz književnosti i popularne kulture. Povijesna praksa vampirizma može se smatrati specifičnim i manje uobičajenim oblikom kanibalizma. Konzumiranje tuđe krvi (i/ili mesa) je bilo korišteno kao taktika psihološkog rata koji je trebao zastrašiti neprijatelja, kao što se koristilo kao refleksija različitih spiritualnih vjerovanja. U zoologiji, termin vampirizam je korišten za pijavice, komarce, vampirske šišmiše i druge organizme koji se hrane tjelesnim tekućinama drugih bića. Ovaj termin se također odnosi na mitske životinje sličnih karakteristika, poput meksičkih chupacabras.
Vampiri u književnosti i popularnoj kulturi: The Giaour (1813) Lord Byron; Christabel (1816) Samuel Taylor Coleridge; The Vampyre (1819) John William Polidori; Dracula (1897) Bram Stoker; Salem's Lot (1975) Stephen King; Interview with the Vampire (1976) Anne Rice; Nosferatu (1922, gl. Max Schreck, remake 1979 s Klausom Kinskim); Dracula (1931, gl. Bela Lugosi); Camilla (1963); Daughters of Darkness (1971); Vampyros lesbos (1971, kultni trash horor, imdb info), Love At First Bite (1979, gl. George Hamilton); Dracula Sucks (1978, x-rated); Dracula (1979); Once Bitten (1985); Bram Stoker's Dracula (1992, gl. Gary Oldman); Buffy the Vampire Slayer (1992, TV show); Vampire in Brooklyn (1995); Vampires (1997, red. John Carpenter); Hot Vampire Nights (1999, x-rated); Shadow of the Vampire (2002)…

Podrazumijeva religijska shvaćanja, kultove i rituale najmnogoljudnijeg ogranka indoevropske populacije koja je već u prvoj polovini I milenija p. n. e. naseljavala teritoriju između Dona i Karpata. U posljednjim stoljećima p. n. e. Slaveni su se uključili u migracije potaknute kretanjima raznih azijskih plemena i brzo zaposjeli prostrane teritorije istočne, srednje i jugoistočne Evrope.
Slaveni su u vrijeme naseljavanja Balkanskog poluotoka vjerovali u jednog vrhovnog boga, i to boga munje, kome su bila podređena božanstva nižeg reda. Kako su u toponomastici južno od Dunava mnogi tragovi imena Peruna, sa dosta vjerojatnosti može se pretpostaviti da je kod Južnih, kao i kod Istočnih Slavena, Perun bio vrhovni bog.
Izvjesno je da su svi Slaveni poštovali i mnogo niža božanstva, kao i različite demone, jer to potvrđuju i pisani izvori i folklorna građa. Za kuću i domaćinstvo vezana su različita natprirodna bića. Kod Rusa je to djed, deduška, ukrajinski did, didko i domovnik, ili domovoj, kod Čeha dedek, a kod Bugara - stopan. Pod tim imenima zamišljan je starac sa krznenim ogrtačem koji živi iza ili ispod ognjišta i brine se o kući i stoci. Nekada se zamišlja i u vidu psa, medvjeda ili zmije. Ako se tom kućnom zaštitniku ne poklanja određena pažnja, on napušta kuću i prouzrokuje bolesti stoke ili smrt domaćina. U odajama koje su služile kupanju prebivao je banik, kome su kupači ostavljali u čabru vodu za kupanje i žrtvovali mu crnu kokoš. U uglu ambara živio je ovinik, zamišljan u vidu crne mačke ognjenih očiju, koji, ako ga neko naljuti, može da zapali ambar. Za domaćinstvo je vezana i Kikimora, mala žena koja je lijenim domaćicama mrsila pređu i noću uznemiravala djecu.Kako su Slaveni bili okruženi gustim šumama, u koje su često zalazili radi lova ili koje su krčili, to su za njih vezivali i različite šumske duhove, od kojih je kod Istočnih Slavena najpoznatiji bio lešij, a kod Južnih - lesnik. Poljima je, međutim, gospodario polevoj ili polevik, koji je zamišljan čas kao kepec, a čas kao ljudsko biće crnog tijela i zelene kose. Za polja su još češće vezivani ženski demoni, poludnice (kod Rusa), koje su zamišljane kao djevojke dugih kosa, zaogrnute bijelim platnom, a koje se najčešće pojavljuju u raži, i to u podne kada je sunce najjače.Za vode su Slaveni vezivali razna demonska bića, zla i opaka. Vodanoj je boravio pokraj vodenica, gdje je prolaznike utapao u vodu da bi ih učinio svojim slugama. I ostali vodeni duhovi nisu bili blagonakloni ljudima, a svi su zamišljani kao zastrašujuća bića, često sa kandžama, rogovima, repom i užarenim očima. Njima se pridružuju i rusalke, u stvari utopljenice ili nekrštena djeca, preobražena u djevojke sa dugom raspuštenom zelenom kosom. Dok su kod sjevernih Rusa ružne i nage, spremne da odvuku pod vodu svakog ko im se približi, rusalke koje nastanjuju Dnjepar i Dunav imaju zanosan izgled i svojom pjesmom začaravaju prolaznike. Posebno su opasne u nedjelji rusalki, jer one tada izlaze iz vode, jure po poljima, penju se na drveće i igraju na proplancima. Njima su kod Južnih Slavena slične vile, zanosne djevojke sa raspuštenom kosom i krilima, koje najčešće obitavaju pokraj kladenaca, jezera, ili po gorama i planinama.
U ritualima za plodnost kod Istočnih, a dijelom i Južnih Slavena, značajno mjesto zauzimaju praznici za koje se vezuju božanstva nazvana Kostroma i Jarilo, odnosno lutke od slame, koje se na određen način sahranjuju, spaljuju, rasturaju na dijelove ili potapaju u vodu, uz obredno oplakivanje ili povike i smijeh, sa ciljem da ponovo ožive. U tom ritualu, obavljenom u proljeće, čiji je cilj bio da se osigura plodnost, Kostroma se pojavljuje kao mlada žena umotana u bijele plahte, sa hrastovom grančicom u rukama, a Jarilo kao prekrasni mladić na bijelom konju. U vrijeme ljetne dugodnevnice proslavljan je praznik na koji su lutke zvane kupala potapane u vodu i paljene velike vatre. Na taj dan tragalo se za magičnim i ljekovitim biljkama. Rasprostranjena je legenda o cvijetu paprati koji se rascvjetava uoči tog dana, a čija magična svojstva omogućuju da se otkrije zakopano blago. U svim ritualima koji se na taj praznik obavljaju jasno su istaknuti vatra i voda kao suprotni elementi, a na osnovu pjesama i ostalih folklornih tekstova vezanih za kupala, mogućno je rekonstruirati mit o rodoskrvnom odnosu brata i sestre, oličenim dvobojnim cvijetom dan i noć.Za rituale plodnosti u južnoslavenskom folkloru vezani su likovi Germana i dodola. Pri obredu izazivanja kiše pravljena je glinena lutka muškarca, nazvana German, koju su žene sahranjivale u suhu zemlju sa uvjerenjem da će na taj način izazvati plodonosnu kišu. U vrijeme suše, povorka djevojčica, najčešće od pete do desete godine, koje su nazivane dodole, išla je od kuće do kuće pevajući pesme kojima je prizivana kiša. Dodole su bile bose, odjevene u iznošenu odjeću, sa vijencem od trava, žitarica i vinove loze na glavi. Između sebe su birale predvodnicu, zvanu dodola ili dodolka. Prolazeći kroz polja, dodolke su ih prskale vodom, dok ih je ispred seoskih kuća domaćica posipala vodom po glavi i nogama, a zatim darivala brašnom, vunom ili novcem. Inače i kod Južnih i kod Istočnih Slavena kiša je izazivana na taj način što je preko mrtvaca, najčešće utopljenika, koga bi za taj obred iskopali, izlijevana voda.U religiji svih slovenskih naroda, kult mrtvih zauzima značajno mjesto, posebno u religiji Južnih Slavena. Sve do 9-10. stoljeća Slaveni su spaljivali mrtve, a njihove ostatke sahranjivali u urnama ili su preko lomače nasipali humke. U tom ranom razdoblju grobni prilozi su izuzetno rijetki. U urne su katkad stavljani raž ili spaljene kosti konja. Ugledne ličnosti su sahranjivane sa pompom, a u smrti ih je pratila supruga ili robinja. Prema svjedočenju arapskih pisaca iz 10. stoljeća, koje treba primiti sa najvećom rezervom, kad umre neki plemić, njegovo tijelo se privremeno sahranjuje, a kada se njegovo imanje podijeli, obavljana je prava sahrana, i to na taj način što se naoružan, u bogatoj odjeći, smješta u lađu sa hranom, pićem i suprugom, a zatim je lađa predavana vatri i otiskivana od obale. Izvjesno je, međutim, da su Slaveni koji su živjeli pokraj mora u 8-9. stoljeću imali predstave o lađi mrtvih, jer su u tom razdoblju arheološki posvjedočene nadgrobne ploče ili grobovi u vidu lađa.
Počevši od 10. - 11. stoljeća, pod utjecajem kršćanstva, Slaveni prihvaćaju običaj inhumacije pokojnika. Bez obzira na to da li se pokojnici spaljuju ili inhumiraju, čvrsto se vjerovalo da nastavljaju život poslije smrti, što se ogleda u pogrebnim ritualima kao što su daće ili pogrebne igre, često sa maskiranim učesnicima. Trećeg, sedmog, dvanaestog i četrdesetog dana poslije smrti pokojnicima su na grob donošeni hrana i piće, kao i posle 6 i 12 mjeseci. Posebni praznici mrtvih - zadušnice - proslavljani su i na grobovima i po kućama, u rano proljeće i u kasnu jesen.
Kod Južnih Slavena posebno je dobro očuvano vjerovanje da se duše umrlih grešnika pretvaraju u vampire. To je svakako prastaro vjerovanje jer su na nekropolama posvjedočeni grobovi koji su ukopani dublje od ostalih, ili grobovi u koje je pokojnik stavljan u neuobičajenom položaju (potrbuške, licem prema zemlji), ili je, pak, zatrpan kamenjem.
.

Proricanje
Vještina upoznavanja volje bogova na osnovu različitih vrsta, znakova. Namjere bogova mogu ljudima biti nagovještene ili vanjskim znacima ili neposredno, preko snova ili nadahnuća. U prvu grupu proricanja svrstava se tumačenje volje bogova na osnovu leta ili glasova ptica (ornitomantija), instinktivnih postupaka (npr. nehotično izgovorene riječi), bacanja kocki ili drugih vrsta objekata (danas gatanja u šalicu). (kleromantika, astragalomantika), a posebno na osnovu promatranja utrobe žrtvovanih životinja, vatre na oltaru (epiromantika), nebeskih tijela (astrologija) ili vode (hidromantika). Drugu grupu proricanja čini otkrivanje božanske volje preko snova (oniromantika), najčešće onih koji traže ozdravljenje u Asklepijevim svetilištima (inkubacija, ijatromantika), prikazivanjem sjeni pokojnika (nekromatika) i spoznajama dobivenim preko nadahnuća (enthousiasmos).
U najranijim povijesnim epohama, prorokovanja su obavljali nadahnuti pojedinci koji su oglašavali volju ili želje bogova. Tek posle smrti Aleksandra Velikog, kad je grčko-rimski svet stupio u neposredni kontakt s Orijentom, naglo su postale omiljene sve vrste proricanja, prije svega astrologija. U Rimu su zvanično priznavana jedino prorokovanja koja su obavljali državni magistrati ili sveštenstvo, ali mjere koje su poduzimane radi sprečavanja proricanja nezvaničnih lica pokazuju da su sve vrste proricanja bile omiljene. Već od vremena Tiberija nezvanična prorokovanja smatrana su zločinom i kažnjavana su protjerivanjem i oduzimanjem imovine. Unatoč toj zabrani, a i kasnijim zabranama, u Rimu su postojali i profesionalci, najčešće stranci s Orijenta, koji su se bavili isključivo astrologijom. Dioklecijan je najstrože zabranjivao ars matematica, tj. astrologiju, ali su tek dolaskom na vlast kršćanskih imperatora konačno ugušene sve vrste prorokovanja.

Baba Roga-jedno od nazivlja božice Zimne
Bajoslovlje-mitologija,tj.skup mitova I bajki o božanstvima,legendama I herojima
Bjesomar-starješina zloduha,vladar svih zlih I opakih šumskih sila,zloduha I bijesova,neprijatelj čovjeka
Blagoje-dobar duh,zaštitnik blagovanja I jela uopće,brinuo se da u veselu društvu stolovi obiluju jelima
Branibor/Dalibor-dobri duh,zaštitnik I čuvar borovine,četinjastog drveća uopće
Brđan-vilenjak,čuvar I zaštitnik brda
Bršljan-dobri duh,zaštitnik I čuvar bršljana
Bujislav-Dobri duh,zaštitnik bujanja,klijanja I rasta
Crna kraljica-prema legendi vila(ili boginja??)zaslužna za stvaranje I nastajanje Plitvičkih jezera(inače,hrv.Mit. ju ne spominje)
Cvjeta-Dobri duh,čuvarica I zaštitnica cvijeta
Danica/Zora-boginja svitanja
Davor-vilenjak,podstrekač pjesme(davorije)u društvu
Dekla-Zastarjelo:djevojka,djevojčica,puca,pucica,cura,………
Dido-dobri duh,čuvar šuma,patuljak I šumski čovjek kojem je brada puno duđa nego tijelo(slično Lešiju),preci su ga zvali I LAKATBRADEPEDALJMUŽA
Domaći-dobri kućni dusi,zaštitnici domova I ognjišta,veoma su vesele naravi I nestašne ćudi(u rim.mit.LARI)
Dražen&Draženka-vilenjaci ljupkosti I draži
Dobroslav-vilenjak,brinuo se o dobroti općenito I dobrim odnosima među ljudima
Dubravko&Dubravka-prvi ljudi(kao Adam I Eva)
God-Zastarjelo:godina,godište,znak rasta I širenja stabala,…..
Goranko-Vilenjak,čuvar I zaštitnik gora,šuma,planina
Hrabrimir-narodno osobno ime
Hrastimir-dobar duh,zaštitnik hrasta(duba)
Iće-hrana
Izvorko/Vrelko-vilenjak,zaštitnik izvora,vrela
Jarovit-bog srdžbe,jarosti I gnjeva,suprug boginje Ljutice
Jela-dobri duh,zaštitnica jele
Jelenko-vilenjak,zaštitnik jelena I ostale divljači te vrste
Jelina-boginja mjesečine
Jesenko—vilenjak,zaštitnik jeseni(podzimka)
Jezimir-bojovni vilenjak,zaštitnik I donositelj mira
Jezerkinja-vila zaštitnica jezera
Kamenko-vilenjak,zaštitnik kamenja I stijenja
Klek-div,pobunjenik koj ise borio protiv Svaruna,za kaznu je pretvoren u golemu kamenitu gromadu
Koltrina-zastor,zavjesa
Korana-dobra vila,čuvarica rijeke Korane
Lada-boginja plodnosti,ljubavi I ljepote
Lahorka-dobra vila,šalje ugodan I svjež povjetarac
Latica-ime nastalo od imena Cvjeta
Ledan-div mrazović u službi zla,stolovao je u Legenu,zemlju je okivao ledom,studeni I zimom
Ljetna/Letna-boginja ljeta
Ljubica-dobri duh,čuvarica ljubice
Ljutica-boginja podzemlja,sijala je razdor među ljude,raspirivala mržnju I netrpeljivost
Ljutimir-zloduh
Medovina-fermentirano alkoholno piće od meda I vode
Mirohrana-boginja noći,mira I spokojnog sna
Nedjeljko-vilenjak,brinuo se da se slavi sedmi dan u tjednu(nedjelja)
Obren-div na Svarunovoj strani u pobuni nebesnika
Ognjan-dobar div,čuvar vatre,topline I ljepote,ognjinov pomoćnik
Ognjin-bog vatre,topline I ljubavi
Omaja-voda koja “odmahuje” od mlinskog kola,u toj su vodi seoske žene kupale novorođenčad kako bi bila zdrava I otporna,te kako bi se zlo odmahivalo od njih
Orjen-div pobunjenik,pretvoren u kamenu gromadu
Ozren-dobar div,zaštitnik zelenila I radosti


BABA JAGA


Postoji više teza o Babi Jagi:
U slavenskoj mitologiji baba čarobnica koja živi u šumi, u izbi postavljenoj na kokošije noge. Oko njenog staništa je ograda od ljudskih kostiju i lubanja. Umjesto brave postavljene su vilice oštrih zuba, umjesto reze koristi se ljudskom nogom, a kao ključ služi ljudska ruka. Baba Jaga grabi junake i proždire ljude, a u peći peče ukradenu djecu. Najčešće je zamišljana kao ružna starica ogromnih grudi, slijepa ili bolesnih očiju.
-božica smrti I razaranja,može se pojavljivati kao uboga starica ili prekrasna mlada žena,živi u tami I jede ljude,također,ima dar proročanstva
-Jezi Baba-odvratan ženski demon koji jede ljude,njezina se usta navodno mogu rastegnuti od zemlje pa do vrata pakla,živi u neobičnoj nastambi koja je u svakom uglu imala noge od kokoši,a stajala je unutar ograde napravljene od ljudskih kostiju,kad poželi putovati,vjerovalo se,da leti u željeznom kotlu


BELOBOG,BELBOG,BELUN,(Jutrobog,Jutrbog)

-bog dana,bog Raja,donositelj sreće,bog rajskog svjetla,sreće I mira,sudac koji nagrađuje dobro I kažnjava zlo,mudri starac sa dugačkom bradom obučen u bijelo,pojavljuje se samo tijekom dana
-bog sunca I svjetlosti


Lešij, Lesovik, Lesovoj, Lešak, Lesnik

-duh koji gospodari šumama i zvijerima. Zamišljan je u ljudskom liku kao pastir čije stado čine jeleni, košute i zečevi, koje čuvaju vukovi ili risovi. Njegovi obrazi su plavi, oči zelene i buljave, obrve čupave, a brada duga i zelena. Može biti i zaogrnut zvijerinjim krznom, a katkad je zamišljan i sa rogovima i kopitima. Neobično je odjeven i uvijek nosi lijevu cipelu na desnoj nozi, a kožuh zakopčava na pogrešnoj strani. Vjerovalo se da nema sjenke i da mu je krv plava. Kad hoda kroz duboku šumu, glavom dotiče krošnje najvišeg drveća, a kad se kreće po ivici šume ili žbunju, postaje patuljak, često tako malen da se može sakriti i pod jednim listom. Boji se pitomih predjela, ali je suvereni gospodar u šumi, gdje je uvijek spreman da putnike zavede na pogrešan put ili da uplaši lovca. On gospodari vukovima koje jednom godišnje okuplja u šumi da bi odredio plijen za narednu godinu. Da bi se čovjek zaštitio od njegovih čarolija, najbolje je da odjeću obuče naopačke, ali i da ne zaboravi da lijevu cipelu obuje na desnu nogu
-duh šuma koji je često putnike I lovce navodio na pogrešan put,ljudskog je obličja,ima dugu zelenu bradu I ne baca sjenu.Njegova glavna osobina je sposobnost mjenjanja veličine:postao bi malen kao miš ili visok kao najviše stablo.Svakog listopada je odlazio na svojevrstan zimski san,nestajući iz svog šumskog doma do slijed.proljeća,kad se vraća razuzdaniji I bučniji no ikad.

Nav, Navi

- oličenje smrti, Carstva mrtvih i gospodara Podzemlja, odnosno demona koji su nastali od duša mrtvorođene i nekrštene djece. U bugarskim legendama zamišljani su u vidu ptica koje, uz zastrašujuće krike, u tamnim noćima oblijeću oko kuća i napadaju trudnice, dojilje i djecu. Kod Srba i Hrvata nazivaju se nekrštenci ili nevidinčići, a zamišljani su kao velike ptice sa dječjim glavama. To su zli demoni koji napadaju nekrštenu djecu i dojilje. Stočari posebno strahuju od nekrštenaca, koji kravama, ovcama i kozama oduzimaju mlijeko. U Ukrajini i Poljskoj zamišljani su u ljudskom ili životinjskom vidu, a nazivaju se poterčuk, odnosno latawiec.

Perun


-Bog gromovnik, poštovan kod svih slavenskih naroda. Posvećeni su mu planinski vrhovi i izvori, a na žrtvu mu je prinošen bik. Glava njegovog drvenog idola u Kijevu bila je od srebra, a usta od zlata. Zamišljan je kao zreo čovjek sa ognjenim kamenom, batinom ili strijelama u rukama. Prizivan je prilikom sklapanja ugovora i polaganja zakletvi, odnosno kažnjavao je svakog vjerolomnika. Ispred njegovog kipa u Novgorodu i danju i noću gorjela je vatra od hrastovih drva. Ako bi se nepažnjom slugu ta vatra ugasila, svi bi bili kažnjeni smrću. Od drveća posvećen mu je hrast, a od biljaka - perunika (bogiša), za koju se vjerovalo da čuva kuću od groma, požara i svake nesreće. O širokoj rasprostranjenosti Perunovog kulta svjedoče nazivi mjesta, izvora i planina u svim oblastima slavenskog svijeta. Poslije pokrštavanja, Slaveni su Perunov lik i funkcije prenijeli na svetog Iliju.
-bog neba,grmljavine I munje,dijelitelj kiše


Poludnica
U slovenskoj mitologiji poljski duh zamišljen kao lijepa visoka djevojka, obučena u bijele haljine. Pojavljuje se redovno ljeti u vrijeme žetve. Tad hoda po poljima i kad u podne naiđe na čovjeka ili ženu u poslu, hvata ih za kosu i obara na zemlju bez milosti.


Marena, Marana, Morena, Maržana, Maržena

-boginja zime i smrti. Tim imenom se naziva i lutka od slame koja je korištena u ritualima vezanim za umiranje i uskrsnuće u prirodi ili u čarkama za kišu.
-cijele zime vlada nad prirodom


Mora, Mara, Maruha

- zli duh koji luta noću, sjedi na grudima zaspalih i siše im krv. To može biti duša umrlog ili živog, koja u vidu leptira ili neke druge životinje napušta tijelo da bi mučila ljude. Vjerovalo se da postaje od ženskog djeteta rođenog u krvavoj košuljici ili od djevojke koja se povezala s đavolom. Pojavljuje se i u vidu različitih predmeta, na primjer dlake i slamke, a može se provući kroz ključanicu.

Vile
U južnoslavenskoj mitologiji ženska natprirodna bića, naklonjena ljudima. Zamišljane su kao izuzetno lijepe djevojke zlatnih kosa i sa krilima, odjevene u duge, prozračne haljine i naoružane strijelama. One žive daleko od ljudi, po planinama (planinkinje, zagorkinje), pokraj voda (vodarkinje, brodarkinje) ili u oblacima (oblakinje). Vjerovalo se da se rađaju iz rose, nekog cvijeća, kad pada kiša i grije sunce i kad se na nebu pojavljuje duga. Svoje dvorce, izuzetne ljepote i raskoši, grade na oblacima.Mogu se preobražavati u različite životinje, prvenstveno u labuda, sokola, konja ili vuka. Često jašu na konju ili jelenu, odlaze u lov, a još češće igraju u kolu. Zaljubljuju se u junake, koje pomažu i savjetima i djelima, a katkad su njihove posestrime. Naklonjene su i djevojkama, koje od njih mnogu izmoliti ljepotu ili zaštitu. Vile osobito vješto vidaju rane zadobivene u bojevima, i to različitim biljem. Raspolažu i sposobnošću proricanja.Vile teško praštaju uvrede i svojim strijelama ili pogledom usmrćuju one koji ih povrijede. Podčinjavaju se samo onima kojima pođe za rukom da im otmu odjeću, a ako im neko oduzme krila, preobražavaju se u obične žene.Mogu imati kozje, konjske ili magareće noge.

Vampir
U slavenskim legendama duh umrlog ili leš koji je zao duh ili đavo oživjeo. U gluvo doba noći vampir izlazi iz groba da bi ljudima i životinjama isisao krv. Južnoslavenski narodi su vjerovali da je dlakav kao pas, da ima krvave oči i zube i da iz usta bljuje vatru, ili da je bez kostiju, samo mješina ispunjena krvlju. Zločinci i grešnici posle smrti postaju vampiri, a pravednici - jedino ako preko njihovih leševa pređe neka od nečistih životinja (mačka, pas, miš, kokoš). Najčešće su vampiri starije osobe, i to muškarci. Vampir se može preobražavati u različite životinje ili biti nevidljiv. Njegovo približavanje najprije osjećaju psi, konji i volovi. Najčešće se javljaju na grobljima, raskršćima, po vodenicama ili u kućama svojih najbližih.Protiv vampira nema sigurnog sredstva. Smatra se da ih odbija krst naslikan katranom na vratima kuće i staje, željezo, bijeli luk, zvuk zvona ili šiljati predmeti stavljeni pod jastuk. Najvažnije je poduzeti mjere da se pokojnik ne povampiri. Radi toga se mrtvacu zasijeca koža, presijecaju mu se tetive ispod koljena ili zabada glogovo trnje pod nokte kako mu đavo ne bi mogao oderati kožu i naduti je, to jest preobraziti ga u vampira. U meso ispod jezika također se zabada trn da bi vampiru onemogućio sisanje krvi, ili se tijelo sahranjuje licem prema zemlji ili se pokojniku oko vrata stavlja srp. Vampir se pronalazi i uništava na različite načine. Najčešće se na groblje odvodi crni ždrijebac bez šara i, čim se primijeti da zazire od nekog groba, smatra se da u njemu počiva vampir. Grob se zatim raskopava, a leš se probada glogovim kocem, spaljuje ili baca u vodu ili u kreč. Katkad se oko grobova posipao pepeo da bi se otkrile stope vampira. I dijete rođeno od vampira ima sposobnosti da ga pronađe i ubije. Najljućim neprijateljem vampira neki smatraju četvorookog, tj. psa koji iznad svakog oka ima po jedan uvojak. U raznim dijelovima slavenskog svijeta vampir se naziva i drugim nazivima: vukodlak, lampir, lapir, vjedogonja, jedogonja, a najčešće - upir.

* Astralna projekcija (AP) je svjesno vantjelesno putovanje kroz vrijeme i prostor. U ovom kontekstu, termini VANTJELESNO i BESTJELESNO odnose se na grubotvorno fizičko tijelo. Oni ne znače nužno i da ste ostvarili svoju neovisnost od suptilnijih tjelesa, tjelesa koja su puno finija od grubog materijalnog tijela.
Jedan od načina da se postigne AP putem rada na snovima.
PAMĆENJE SADRŽAJA SNOVA

* Pamćenje sadržaja snova bitan je faktor za uvježbavanje vantjelesnog putovanja kroz vrijeme i prostor. Neposredno nakon buđenja zapišite sadržaje snova ili ih snimite na diktafon ili nešto slično. Kazetofon sa mikrofonom za snimanje glasa ili bilježnicu koju koristite u tu svrhu, držite pored kreveta, nadohvat ruke. Ako koristite bilježnicu i olovku potrebna vam je i blaga rasvjeta (prigušeno svjetlo) koju možete upaliti bez da se dižete iz postelje. Za ovu svrhu praktična je kombinacija olovke sa baterijskom lampom (light-pen).
* Čim zapazite da se (fizički) budite, dok ste još na granici između sna i (grubotvorne) jave, započnite s prisjećanjem na svoje snove. Započnite sa prisjećanjem sadržaja snova još dok ste sanjivi i nemojte činiti nikakve nagle pokrete, jer bi oni imali tendenciju da vas rasane. Nemojte forsirati proces prisjećanja ni na koji način. Naprezanje vam neće pomoći. Samo budite i ostanite ležerni/opušteni, s namjerom da dozovete u sjećanje što veći broj snova. U početku ćete morati uložiti voljni napor da disciplinirate svoju pozornost, da usmjerite svoju svjesnost ka stanjima snova. Međutim, koristite svoju volju minimalno.
* Nekim ljudima pomaže da postave sebi niz pitanja: »Gdje se san odigrao, na kojim mjestima? Što sam ja činio, govorio, osjećao, mislio...? Jesam li bio okružen (ne)poznatim bićima? Jesu li to bili ljudi ili životinje ili...? Je li postojala interakcija između nas, razmjena misli? Da li se nešto dogodilo prije toga?«
Za nekoliko dana ili tjedana otkrit ćete da ste u stanju prisjećati se snova kao povezanih cjelina, u živopisnim bojama i sa sve više detalja. To će vam uspijevati sve lakše i lakše i sve bolje i bolje. Sadržaje snova nema potrebe zapisivati detaljno, nego samo u skraćenom obliku. Prisjećajte se snova detaljno, a bilježite ih samo u glavnim crtama, u obliku natuknica.
* Kroz praksu prisjećanja, ono što je dosad bilo prekriveno mrakom zaborava izronit će na punu svjetlost dana. U oceanu koji sadrži sve univerzume, plutajuća linija koja prividno dijeli svjesno od nesvjesnog spustit će se do dna. Neće više postojati razgraničenje svjesnog (jave) od nesvjesnog (snova) i sve će postati svjesno. Snovi će postati java: Ograničenja/zakoni fizičke budnosti bit će nadvladani većom slobodom, slobodom sanjanja. A sloboda lucidnog/svjesnog sanjanja vodi ka Totalnoj Slobodi, ka svjesnom/budnom prebivanju u spavanju bez snova.
* U popodnevnim satima mogli biste se, uz pomoć vaših zabilješki, prisjećati snova zapamćenih ujutro istog dana. Tijekom rekapitulacije pokušajte sve to proživjeti ponovo, kao da se događa upravo ovdje i sada. Ova poslijepodnevna praksa nije neophodna, ali je od koristi/pomoći da vam olakša unošenje snova u grubomaterijalni svijet ili vraćanje tog svijeta u suptilnomaterijalne svjetove snova.
Ovaj i svi ostali grubi fizički svjetovi imaju svoj izvor/korijen u snovima.
· Kroz praksu rada na snovima (dreamwork) uspjet će vam zadržati neprekidnu svjesnost tokom cijelog dana i cijele noći. Svakodnevno, iz dana u dan bit ćete svjesni svojih snova za vrijeme sanjanja kao i fizičke budnosti za vrijeme vašeg boravka u grubom/fizičkom tijelu. Za vrijeme istinskih snova bit ćete svjesni da je suptilno -astralno tijelo odvojeno od grubomaterijalnog tijela. Suptilno svjetlosno tijelo može lebdjeti neposredno iznad fizičkog, no može odlebdjeti i vrlo daleko. Povratak suptilnog tijela ka grubom fizičkom tijelu može (ali ne mora) biti doživljen kao san padanja (nadolje, sa visine).
* Naselja i krajolici koje sanjate ne dolaze u vašu spavaću sobu niti vi odlazite izvan sobe da ih posjetite.
Niti putujete kroz svjetove snova (uključujući fizički svijet) niti oni prolaze pokraj vas. Vi ste sasvim slobodni od kretanja i mirovanja.
Sve vrste putovanja, sva tijela (gruba i suptilna) i bilo kakve promjene nisu Apsolutna Stvarnost/Istina.
Sva imena i forme, svi zvuci/vibracije i stanja imaju svoj početak, trajanje i kraj. To su samo prolazni/privremeni mjehurići, valovi i mreškanja u Sveoceanu postojanja ili nepostojanja.
* Osim prisjećanja na stanja snova, drugi bitan faktor za AP putem kontrole pozornosti u sanjanju je namjerno konstruiranje željenog sna.
Kad odete u postelju na spavanje, smjestite tijelo da leži u položaju leša (šavasana) tj. na leđima, sa rukama nešto odmaknutim od trupa. Neko vrijeme ritmički dišite (standardnim yoga-disanjem), zatim zanemarite disanje i dozvolite sebi totalnu opuštenost. Ostavite tijelo da leži u krevetu sasvim relaksirano, a vi se posvetite zamišljanju sna u kojem se tijelo (ležeći u vodoravnom položaju) postepeno uzdiže. Mogli biste zamisliti da ležite na leđima na podu prostranog lifta/dizala. Najprije si u mašti dočarajte da ulazite u dizalo neke zgrade u kojoj ste se nekada (u fizičkoj stvarnosti) vozili dizalom i da liježete na pod. Potom zamislite i osjetite kako se dizalo počinje uzdizati i unesite se u taj osjećaj. Kad dizalo dođe do najvišeg kata na kojem bi u fizičkoj stvarnosti izišli – zamislite da se zaustavlja i sasvim se uživite u osjećaj naglog zaustavljanja. Zatim usmjerite pozornost na (zamišljeni) osjećaj da je vaše tijelo lakše od zraka i diže se sa poda dizala bez ikakvog mišićnog napora. Izađite iz dizala i, stalno lebdeći u zraku poput balona, prođite kroz stan (ili bilo koje prostorije) da bi došli do prozora ili vrha zgrade. Odatle uzletite u zrak.
Možete zamisliti da polijećete kao kada skačete u vodu sa visokog tornja. Tijekom letenja, mogli biste zamišljati da mašete rukama kao ptica krilima. Nekim ljudima to pomaže da izazovu življi utisak letenja ili da ronite kroz zračni prostor poput mjehurića u vodi ili čovjekolikog balona u svemirskom vakuumu, zrakopraznom prostoru u kojem se nema kud pasti jer nema sile teže (gravitacije) pa su pojmovi “gore” i “dolje” besmisleni ili neprimjenjivi. Dok zamišljate da lebdite, promatrajte tlo ispod sebe iz ptičje perspektive. Sagledajte odozgo krovove kuća, ulice sa pješacima, drveće, parkove, jezera i ostalo. Ako želite, možete posjetiti neka vama omiljena i poznata mjesta. Nakon ovog obilaska, dolebdite u vašoj mašti do istog prozora (ili vrha zgrade) sa kojeg ste odlebdjeli. Znači, u mislima ponovo doletite na mjesto s kojeg ste poletjeli, vratite se u dizalo, legnite na leđa na njegov pod i spustite se do prizemlja odakle ste i pošli. Vi ste glavni glumac u ovom mentalnom filmu i trebate se potpuno uživjeti u trenutačnu ulogu. Neka cijeli ovaj film (dizanje u dizalu, letenje i povratak na početnu točku) ne traje duže od dvije (do tri) minute. S punim uživljavanjem u imaginarnu situaciju ponavljajte ovaj film svake večeri kada legnete da bi zaspali. Ovako uobličen (zamišnjen, iskonstruiran) san proživljavajte barem dva do tri puta uzastopce ili sve dok ne zaspite. Vaša mašta/imaginacija treba biti prožeta osjećajima. Scenarij sna nemojte mijenjati, barem ne bitno. Iz večeri u večer reprizirajte taj isti kratak film ponovo i ponovo.
* Možda vam se ne sviđa vožnja dizalom ili živite u naselju u kojem nema visokih zgrada. Nije važno, to nije problem. Možete zamišljati san bilo kakvog sadržaja uz uvjet da vaš scenarij uključuje određeno vrijeme provedeno u uzdizanju uvis dok ležite na leđima, plus letenje/lebdenje koje slijedi nakon vertikalnog uzdizanja vodoravno položenog tijela. Primjerice, mogli biste konstruirati/zamisliti san u kojem ležite na gumenom zračnom jastuku na površini vode u ogromnoj menzuri. Jastuk za plutanje mogao bi prekrivati čitavu površinu vode. Struja vode mogla bi u snažnom mlazu udarati u jastuk odozdo, kao da šiklja iz gejzira. Uslijed toga bi razina vode brzo rasla i zračni jastuk sa vašim tijelom bi se naglo dizao. Itd...
* Poslije nekoliko dana ili tjedana ovakvog namjernog zamišljanja, doći će do formiranja stvarnog sna prema modelu zamišljenog. Dok vaše grubo fizičko tijelo spava, često ćete sanjati da lebdite u zraku, stojite na vrhovima visokih zgrada ili/i planina, letite, padate, itd. Ispočetka, ovakvi snovi javljati će vam se samo ponekad, a kasnije sve redovitije i redovitije. U početku snovi u kojima letite vjerojatno neće biti isti kao vaš konstruiran (namjerno zamišljen) san, ali ćete s vremenom postići sve veću podudarnost. Potpuno preklapanje sna letenja zamišljenog u stanju fizičke budnosti sa istinskim/stvarnim snom letenja nije neophodno.
Da bi postigli AP ovom metodom, dovoljno je samo da na neki način namjerno isprovocirate osjećaj lebdenja u snu, prirodni san letenja i prepoznavanje tog sna kao sna.
Prepoznati san znači biti budan u snu.
BUĐENJE U SNU

* Završna faza/korak u tehnici AP koju ovdje sada opisujem je buđenje u snu. Odaberite krov neke kuće ili vrh neke građevine ili drveta ili bilo koju točku do koje svaki puta dolazite u svom konstruiranom snu. Umjesto visokih mjesta možete izabrati neko mjesto na tlu. Zamišljajte/vizualizirajte san na posve isti način kao i ranije, ali tome dodajte odluku da ćete se probuditi kada dolebdite do tog unaprijed određenog (unaprijed izabranog) mjesta. Dok vizualizirate da slijećete na to mjesto, zamišljajte da se budite i otvarate oči (otvorite ih ponovno premda ste ih već vjerojatno zamišljali stalno otvorenima) da bi progledali i vidjeli oko sebe.
Kad legnete na spavanje, prije zamišljanja željenog sna, nekoliko puta voljno pomislite ovaj (ovakav) ili sličan slijed misli:
»Ja ću sada sanjati da se uzdižem i lebdim i letjet ću do... (izrecite mentalno naziv svog odredišta). Kad doletim do tog-i-tog mjesta probudit ću se! Probudit ću se! Prepoznat ću san! Sada mogu kontrolirati san jer znam (= svjestan sam) da sanjam.«
Sa punom namjerom ponavljajte mentalno ovu/ovakvu autosugestiju desetak puta ili proizvoljno dugo, a zatim prijeđite na vizualiziranje svog već mnogo puta viđenog "filma" odnosno sna u kojem doživljavate uzdizanje i letenje/lebdenje. Ovaj postupak ponavljajte svake večeri kad legnete u postelju da zaspite. Poslije određenog vremenskog perioda prakse, uistinu ćete se probuditi u svom zbiljskom snu na odabranoj točci.
Neki ljudi do prvih rezultata dolaze brže/prije, a neki moraju ustrajati kroz duže vremensko razdoblje. U svakom slučaju, nastavite s prakticiranjem jedne te iste tehnike AP Procjenjivanja/razlučivanja bit će jasnija i bolja. Redovitim vježbanjem osposobit ćete se da produžite razdoblja lucidnosti (AP) na proizvoljno dugo vrijeme. Neovisni od fizičkog tijela moći ćete se kretati po vlastitoj volji i možda ćete odlučiti da posjetite svoje fizičko tijelo da biste ga promatrali dok leži/spava u postelji. Umjesto da gledate ogledalno simetričnu sliku svog tijela, sada ga možete vidjeti onakvim kako ono zbilja izgleda. Možete vidjeti i opipati "srebrno uže" koje povezuje fizičko tijelo sa astralnim/suptilnim i moguće je da ćete utvrditi da je ovaj spoj lociran u predjelu pleksusa solarisa, anatomima poznatog pod nazivom pleksus coeliacus.
Srebrno uže je unedogled rastegljiva, neodređena, živa i neuhvatljiva fluidna nit/vrpca. Nemojte pokušavati prekinuti/presjeći srebrnu nit i nemojte pokušavati probuditi fizičko tijelo dok ste izvan njega. Smrću fizičkog tijela nećete pobjeći od problema. Ako ipak želite umrijeti, (preporučam vam da) nastavite živjeti kao da ste (već) mrtvi.

Latinski i engleski naziv: porphyria

Porfirija nije jedna bolest vec skupina od najmanje osam razlicitih bolesti koje se znatno razlikuju. Zajednicka osobina svih porfirija je nakupljanje "porfirina" ili njihovih prethodnika u tijelu. Iako se oni normalno nalaze u tijelu u zdravom tijelu se ne nakupljaju. Ovisno o tvari koja se nakuplja razlikuju se vrste porfirija.
Lijecenje i simptomi raznih vrsta porfirija se razlikuju. Simptomi su uglavnom rezultat djelovanja bolesti na zivcani sustav i kozu. Prava dijagnoza se cesto odgodjeno postavlja jer simptomi nisu tipicni. Nazivi porfirin i porfirija dolaze od grcke rijeci "porphyrus" sto znaci purpurno (zarka crveno-ljubicasta boja).

Svaka porfirija je uzrokovana manjkom posebnog enzima.
Enzim je protein ili proteinski spoj koji potice reakcije u organizmu. Ziva stanica proizvodi brojne enzime koji su potrebni za normalno funkcioniranje organizma. Poremecaj stvaranja enzima uzrokuje niz poremecaja koji ovise o vaznosti enzima i procesa koji on regulira.
Enzimi koji su defektni kod porfirija odgovorni su za sintezu hema. Hem je odgovoran za mnoge funkcije u tijelu, a u najvecim kolicinama nalazi se u kostanoj srzi, crvenim krvnim stanicama (eritrociti) i jetri. Hem je sastavni dio hemoglobina odovornog za prijenos kisika u krvi, mioglobina odgovornog za vezanje kisika u misicu i mnogih drugih vaznih proteina. Tip porfirije ovisi o enzimu koji je defektan.
Ova bolest moze biti nasljedna ili stecena. Okolisni cimbenici kao sto su lijekovi, kemikalije, ishrana te izlaganje suncu mogu, ovisno o tipu porfirije, znatno utjecati na tezinu simptoma.
Porfirije se nasljedjuju autosomno dominantno (od jednog roditelja) ili autosomno recesivno (od oba roditelja). Autosomni geni se normalno naslijedjuju u paru, po jedan od svakog roditelja. Osobe s autosomno dominantnim oblikom porfirije imaju jedan abnormalan gen koji je dominantan nad normalnim genom i uzrokuje bolest. Polovina potomaka te osobe moze naslijediti dominantan gen i bolest. Osobe s autosomno recesivnim oblikom bolesti imaju oba bolesna gena. Sva djeca te osobe ce naslijediti jedan defektan gen te ako je drugi gen, naslijedjen od drugog roditelja, zdrav, dijete nece oboljeti, ali postaje potencijalni prenosioc bolesti. Ako dvije osobe koje nose po jedan recesivan gen namjeravaju imati djecu prosjecno jedna cetvrtina potomaka moze naslijediti defektan gen od svakog roditelja i potencijalno razviti bolest. Sve porfirije su rijetke bolesti i malo je vjerojatno da ce se vise od jednog tipa bolesti pojaviti u obitelji ili da ce osoba oboljela od jednog tipa razviti jos jedan.
Podjela porfirija
Najbolji nacin za razlikovanje porfirija je prema defektnom enzimu. Enzimi koji manjkaju kod porfirija normalno funkcioniraju u nizu kako bi napravili hem od jednostavnijih molekula. Hem je zivotno vazan za sve organe u tijelu i sastoji se od jednog atoma zeljeza okruzenog molekulom porfirina.
Npr. porfirije se cesto dijele u dvije skupine, jetrene (hepaticne) i krvne (eritropoetske) tipove. Porfirije s koznim simptomima nazivaju se kutane porfirije. Akutne porfirije obiljezene su napadajima bolova i drugim neuroloskim simptomima. Osoba se smatra latentnom ako ima manjak enzima, ali nikad nije razvila simptome. Izmedju ovih dviju krajnosti, latentne i akutne porfirije, postoji niz razlicitih stupnjeva tezine bolesti.
Je li porfirija smrtonosna?
Za razliku od nekih genetskih bolesti kod kojih sve osobe koje naslijede abnormalan gen/gene obolijevaju, pojava simptoma i tezina bolesti kod porfirija je vrlo varijabilna zbog djelovanja dodatnih faktora. Rizik od teskih zdravstvenih poremecaja I smrti kod akutnih porfirija cesto je smanjen ako je bolesnik dobro informiran i slijedi lijecnicke savjete. Usprkos mogucnostima moderne medicine neki bolesnici imaju ponavljane napadaje. Ipak, brza pogorsanja i smrt zbog paralize kod akutnih su porfirija neuobicajeni.
Kraljevska bolest
Porfirija se ponekad naziva kraljevska bolest jer se vjeruje da su brojni pripadnici britanske monarhije bolovali od nje. Smatra se da su porfirijom bili pogodjeni kraljica Mary od Skotske, kralj James I, George III, George IV i njegova kcer princeza Charlotte, kraljica Anne, kraljica Victoria, princ William od Gloucestera itd. Zbog neuroloskih simptoma nekoc se smatralo kako clanovi kraljevske obitelji boluju od psihijatrijske bolesti. 1997. su tri znanstvenika dobila dozvolu da otvore grob princeze Charlotte koja je u svojim pismima opisivala jake bolove u trbuhu, smanjenu pokretljivost, tamno crvenu mokracu i mjehure na licu. DNA testiranjem kostanih ostataka dokazano je da je princeza bolovala od porfirije. Svoja istrazivanja jedan od znanstvenika, John Rohl, objavio je u knjizi Purple secret.
Jesu li bolesnici s porfirijom vampiri?
Biokemicar David Dolphin je 1985. predlozio teoriju po kojoj bi vampiri iz narodnih predaja mogli biti osobe koje su bolovale od porfirije. Njegovi argumenti su bili slijedeci:
1. bolesnici s porfirijom su iznimno osjetljivi na svjetlo; cak i umjereno izlaganje svjetlu moze ponekad uzrokovati velike nakaznosti. Koza lica moze biti oziljkasta, nos i prsti otpasti, a usne i zubno meso napeti pa zubi ocnjaci mogu biti uocljiviji
2. kako bi izbjegli suncevo svjetlo oosbe s teskim slucajevim porfirije izlaze jedino nocu, bas kao Drakula
3. porfirija se pokusava lijeciti krvnim proizvodima pa su zrtve porfirije mogle pokusavati samo-lijecenje pijenjem krvi drugih ljudi
4. porfirija je nasljedna, ali se simptomi ne moraju manifestirati do nekog stresnog dogadjaja. Ako osoba s porfirijom ugrize brata ili sestru s latentnom bolescu, sto je vrlo stresno, simptomi se i kod njih mogu pojaviti
5. cesnjak sadrzi kemikalije koje pogorsavaju simptome porfirije pa ga bolesnici izbjegavaju. Bas kao i vampiri.
Ove spekulacije i kvazi-teorije uzrokovale su veliku medijsku buku i nepravedno obiljezile bolesnike. Razuman odgovor na sve njegove spekulacije glasi: . porfirija nije jedna vec skupina od najmanje osam raznih bolesti. Sve vrste porfirije nemaju kozne simptome niti osjetljivost na svjetlo. Teske promjene izlozene koze javljaju se samo u iznimno teskim oblicima bolesti, a bolest je sama po sebi vrlo rijetka, sto ne daje dovoljno materijala za siroko rasprostranjenu pricu o vampirima. Navodni vampiri ekshumirani u 18. stoljecu nisu imali nikakve nakaznosti lica i prstiju.
2. Ideja o vampirskom izbjegavanju svjetla je product maste knjizevnika. Postoje price o europskim vampirima 18. i 19. stoljeca koji su vidjani tijekom dana. Bram Strokerov Dracula je smrtno-blijed, a folklorni vampiri su navodno bili zarko-crvena lica zbog konzumiranja krvi.
3. oboljeli od porfirije ne zude za krvlju. Pijenje krvi ne bi olaksalo njihove simptome niti se ikad opcenito smatralo da bi im to pomoglo. Dapace, neki oblici porfirije lijece se pustanjem krvi.
4. scenarij iz cetvrte tocke je realno vrlo tesko prihvatljiv
5. nitko nije dokazao da cesnjak pogorsava porfiriju.
Professor Dolphin nikad nije objavio formalni znanstveni clanak u kojem bi opisao svoju teoriju. Danas kaze kako su to bile samo pretpostavke.
Jesu li bolesnici s porfirijom vukodlaci?
Zbog mogucih simptoma porfirije - pojacane dlakavosti, oziljaka, promjene boje koze, nakaznosti lica i prstiju te stanjenja usana i uocljivijih ocnjaka, ovi su bolesnici navodno mogli biti vukodlaci iz narodnih predaja. Vukodlak se klasicno definira kao covjek koji se moze preobraziti u vuka, a zadrzati razmisljanje covjeka. Onaj tko dokaze da se oboljeli od porfirije mogu pretvoriti u vuka zasluzuje sva postojeca akademska priznanja.

sretan helovin svima!


ovu pjesmu dole od IE posvecujem mom najdrazem duhicu i osobi koju neizmjerno volim i postujem i znam da je stalno uz mene i pazi dok radim sranja od svog zivota ali opet mi nekako pomogne da se izvucm bez tezih posljedica; iako to fizicki naocigled mozda i nije..HVALA TI!...........

4. Watching Over Me

[Schaffer]

I had a friend many years ago
One tragic night he died
The saddest time of my life
For weeks and weeks I cried
Through the anger and through the tears
I've felt his spirit through the years
I'd swear, He's watching me
Guiding me through hard times

[chorus]
I feel it once again
It's overwhelming me
His spirit's like the wind
The angel guarding me
Oh, I know, oh, I know
He's watching over me
Oh, I know, oh, I know
He's watching over me

We shared dreams like all best friends
Blood brothers at the age of ten
We lived reckless, he paid the price
But why? Why did he have to die?
It still hurts me to this day
Am I selfish for feeling this way?
I know he's an angel now
Together we'll be someday

I feel it once again
It's overwhelming me
His spirit's like the wind
The angel guarding me
Oh, I know, oh, I know
He's watching over me
Oh, I know, oh, I know
He's watching over me