Zdenkov kulturni kombi

Dva velikana na pustom otoku

Tijekom za nijansicu dužeg boravka u mojoj jutarnjoj rezidenciji prisjetio sam se jedne priče koju su mi još kao mladcu ispričali stari, mudri i učeni ljudi, pa rekoh hajde da je podijelim i s vama. Odvila se ta zgoda onih davnih dana na jednom tek otkrivenom pacifičkom otoku, u to vrijeme još bezimenom. Dvojica otkrivača, Cook i Magellan, hodali su po obali istražujući ljepote, a onda se razdvojili i krenuli malo svaki na svoju stranu, poneseni nečim što je nekom od njih dvojice skrenulo pogled. Cooku, koji je i inače bio tankoćutnije fiziologije, razdvajanje je dobro došlo, jer je upravo počeo osjećati familijarno bućkanje u utrobi, posljedicu previše usoljene haringe večer prije. Uglavnom, zašao je on u grmlje i odlučio riješiti se muke ondje, no bilo je to jedno od onih napornih jutara, kada ne ide li ga ne ide. Stenje on tako čučećki, gura i gura, uspuhao se sav.

Ko za inat baš u tom trenu onuda naiđe Magellan i začuje čudne zvukove iz grmlja, đavolsko neko puhanje i stenjanje, jamačno je o nekoj rijetkoj, još poštenom svijetu nepoznatoj zvjerki riječ. Srce mu zatitra zbog velikog otkrića te brzo i energično razgrne grm da vidi što li se to sakrilo unutra. A kad tamo – Cook! Spuštenih hlača čuči i, da prostite, sere. Razvalio se Magellan od smijeha, eno i suze mu potekle. Tek se nakon nekoliko minuta, još zamuckujući od smijeha, sabrao do te mjere da je uzmogao reći „Izba... ha,ha, izba, izbacimo zlotvore kroz analne otvore!“ Cook, kome sve ovo nije bilo ni približno toliko smiješno, a i inače slabije verziran u klasičnoj poeziji, ipak nije izdržao a da ne provjeri citat učenijeg sudruga: „Bora?“
- „Bora.“

I bi Bora Bora.