Zdenkov kulturni kombi

FGMRVE

Ne, nisam pošandrcao, i nije besmisleno...
Hajde, možete li se sjetiti?
Ne?
Evo priče.

U školi, najviše sam volio one najskuplje bilježnice, s tvrdim koricama i uvezenim arcima. Ne iz nekog snobizma, naprosto, bile su najbolje (striktno matematičke, na kvadratiće, ako mogu birati, hvala). I oni koji su ocjenjivali urednost bilježnica nisu mi davali minuse zbog magarećih uha, koja su se neminovno stvarala na svakoj mekšoj. Iako se jednom profesoru baš i nije svidjela slika koju mi je buraz nacrtao na zadnjoj unutarnjoj strani, giljotina ispod koje se nalazila gomila leševa odsječenih glava, sve uz natpis "Vijenci i cvijeće za nastavničko vijeće".

One polutvrde, blago plastificirane, isto nisu bile loš odabir. Ponajprije zbog lijepih slika, moglo se na tim omotima naći koješta, od Roberta Planta do rijetkih Pininfarininih prototipova na bazi Ferrarija. A ako su slike bile bezvezne, dušu su dale da se po njima nalijepi koješta drugo. Imao sam gore izrezane usne Kim Wilde (koje je frendica odmah prepoznala, tako izdvojene od lica, na moje zaprepaštenje), sliku Petra Tripkovića, brkatog braniča FK Napretka iz Kruševca, Glavanovu recenziju zagrebačkog koncerta Rorya Gallaghera, najsmješniji Beškerov tekst ikada, o nedolaženju zastupnika na sjednice talijanskog parlamenta, i štošta drugo čega se više ne sjećam ili mi se ne da pisati o tome.

A posve na dnu skale, najjeftinije, lumpenproletarijatske, bile su one s mekim, mahom narančastim koricama, koje je bilo dostatno i prijeko pogledati pa da se raspadnu. Imalo se, ponekad, i takve, iako ih nisam volio. A objasnio sam već kako sam uvijek preferirao matematičke, koje su se godinama razlikovale i dizajnom. Netko nadobudan je na onaj prednji dio, gdje ide okvirić u koji valja upisati svoje ime, prezime i razred, stavio sliku pravokutnog trokuta, unutar kojeg su bile crte za to nažvrljati. A ispod trokuta bilo je tih šest slova, vjerojatno nasumce odabranih, da ništa ne znače.

FGMRVE

Prošlo je dvadesetak godina i znam da ta slova realno nikome ne bi trebala ništa značiti. No meni je ipak nekako drago pri srcu prisjetiti se da ih još uvijek pamtim, sićušno zrnce u brdu drugih trivijalija i beskorisnih podataka.