Zdenkov kulturni kombi

Ponovo u svom elementu

U vrijeme kada sam posve ozbiljno shvaćao svoje pjesme, ova mi je bila vjerojatno najdraža. Danas, ipak nekako preferiram one zajebantskije, neozbiljnije, ili barem cinične. Tako to valjda ide.

No, ova nije ostala samo na riječima, dobila je i snimku. I to, opet, takvu da sam ponosan na nju. Ne na svoj vokal, dakako. Ne baš karizmatičan recital, čak i s pogreškom u jednom trenutku, smjenjuje se s loše otpjevanim refrenom. Ali glazba... Glazba je ovdje san. Sintić i usna boje pozadinu, a Boova gitara je prekrasna, paučinasta, uživam slušajući je kroz čitavu stvar, da bi na kraju najednom izbila u prvi plan i rastopila me od miline. Postoji samo nekoliko gitara koje sam ikada čuo, a koje su mi približno drage poput ove. Evo i linka:

Ponovo u svom elementu

Nakon dugih godina samice
Ponovo sam ovdje
I već želim pobjeći
Iz stare tamnice.
Dobio sam orden zasluga za narod
S tamno smeđom zvijezdom,
Četiri diplome i jednu lentu.
Kolporteri zatvorskih novina
Izvikivali su moje ime.
Pušten samo iz tog zatvora
Ponovo sam u svom elementu.

Ne mnogo hladnije od Kelvinove nule.
Ne mnogo povrh Babilonske kule.

Ponovo sam u svom elementu.

Ne mnogo hladnije od Kelvinove nule.
Ne mnogo povrh Babilonske kule.

Crnac rođen da bude crnac,
Kolon rođen da bude kolon,
Odmah po reinkarnaciji učen vještinama
Potrebnim da naslijedim očevu rentu.
Kratak predvečernji odlazak u šumu
S najljepšom djevojkom seoskih gazdinstava
Bezrezervno završava vjenčanim prstenom.
Ponovo sam u svom elementu.

Ne mnogo hladnije od Kelvinove nule.
Ne mnogo povrh Babilonske kule.

Ponovo sam u svom elementu.

Ne mnogo hladnije od Kelvinove nule.
Ne mnogo povrh Babilonske kule.

Tražim put iz ledenih tramvaja,
Aluvijalne ravnice prekrite samoćom,
Kao i u bilo kojem dobu,
Beznadno sapet u novećentu
Kad tlapnje iznova nazivam javom,
A ulice postaju ušice igala,
Vrhova zabodenih u moje grudi,
Ponovo sam u svom elementu.

Ne mnogo hladnije od Kelvinove nule.
Ne mnogo povrh Babilonske kule.

Ponovo sam u svom elementu.

Ne mnogo hladnije od Kelvinove nule.
Ne mnogo povrh Babilonske kule.

Ponovo sam u svom elementu.