Zdenkov kulturni kombi

Zgubidanov magarac

Znate, pretpostavljam, priču o Buridanovom magarcu, koji se našao na raskršću pred dva posve jednaka stoga sijena. Jedan lijevo, jedan desno. Te se nije mogao odlučiti kamo bi, ipak nije to bio ni Canjugin ni Thompsonov magarac. Na kraju je jadan skapao od gladi, baš ondje, u nemogućnosti da donese odluku.

Tako i ja. U istom mi je danu sinulo da bih želio otići na dva višednevna događanja, u razmaku od dvadesetak dana, u lipnju. Svako iziskuje uzimanje nekoliko dana godišnjeg i trošak od nekoliko tisuća kuna. Ali na oba bih jako želio otići. Teoretski, nije mi neki veliki problem priuštiti si oboje, ali imam neki unutrašnji osjećaj da bih ipak trebao samo na jedno od toga.

Primavera Sound festival se održava u Barceloni (ok, ok, mogu valjda držati jezik za zubima i ne spominjati da sam navijač Reala tih nekoliko dana) i ima prejebeni lineup: Sonic Youth, Ted Leo and the Pharmacists, Jonathan Richman, Patti Smith, Billy Bragg i još iks izvođača koje bih volio vidjeti uživo. Neka ekipa s foruma koju ofrlje znam već je i odlučila da ide, te bih imao i društvo.

Dok bih na Goodwood Festival of Speed najvjerojatnije morao ići sam (iako bih ondje nedvojbeno upoznao podosta ljudi s kojima sam se dopisivao na međunarodnim forumima o povijesti utrka). U blizini je i Beaulieu s engleskim nacionalnim auto muzejom, a čitav događaj je svetkovina povijesti utrka, s realnom mogućnošću da i popričam s nekim legendarnim vozačem ili konstruktorom, dobijem autogram, slikam se s njim... A dodatna je prednost što, ako sam pametan, od ondje viđenog i poslikanog kasnije mogu napraviti i poneki članak, te kroz autorski honorar nadoknaditi dio troškova puta.

I na jedno bih i na drugo, a ne bih i na jedno i na drugo. Srce me možda ipak malo više vuče na Goodwood... Slatke li dvojbe, zar ne?