Zdenkov kulturni kombi

Leonard Cohen, erotoman

Nedavno se na forumu povela rasprava o Leonardu Cohenu. Mnogo ga ljudi vrlo površno sluša, zaključismo Boca Senior i ja, osupnuti neprihvaćanjem naše tvrdnje da je Cohen erotoman, opsjednut seksom poput mnogih drugih židovskih umjetnika s istočne strane Sjeverne Amerike, recimo Woodya Allena ili Philipa Rotha (u praksi, gotovo svih njujorških Židova koji su objavljivali knjige za Simon & Schuster). Odlučio sam stoga na primjeru nekih njegovih pjesama pokazati o kakvom je stvoru zapravo riječ.

U prvoj i vjerojatno najpoznatijoj pjesmi karijere, Cohen pjeva o izvjesnoj gospođici po imenu Suzanne, čije se ponašanje, ehm, ajmo reći, ne uklapa baš u društvene norme. U stihu For you've touched her perfect body with your mind, doduše, nagoviješta da mu gospođica ipak nije dala te sve mora ostati na samozadovoljavanju, a potvrda takvoj interpretaciji dolazi već nekoliko pjesama kasnije, kada se na najprostačkiji način upucava nekoj drugoj curi. Da So Long Marianne... Mislim, ok, ne mogu znati, da je i meni dugačak, možda bih se i ja upucavao komadima na tu foru, ko Jose Arcadio Buendia u Sto godina samoće... ali nekako mi to zvuči preperverzno.

Istoj će se temi Cohen vratiti nešto kasnije poznatom Take This Longing, no rana je faza karijere ispunjena i pjesmama o prijateljicama noći (Stories Of The Street, Lady Midnight) i odama curama koje daju, a ne naplaćuju (Sisters Of Mercy). Ima i introspektivnijih balada, mnoge bi djevojčice mogle posvjedočiti o iskustvima susreta s Cohenom odjevenim samo u Famous Blue Raincoat na putu u školu. Slava je, međutim, ipak donijela rezultate, pa Cohen sve češće posvećuje pjesme i uspjelom vrhuncu spolnog čina, a najočitiji su primjeri Avalanche i I Came So Far For Beauty. Ovu drugu vrijedi spomenuti kao i u popularnoj glazbi rijetko otvoren prikaz muške opsesije daljinom na koju mogu štrcnuti sjeme. Iz rane faze valja istaći i Bird On The Wire, direktnu metaforu spolnog čina.

Do pravog razgolićenja motiva dolazi na petom albumu Death Of A Ladies Man, koji započinje odom svršavanju unutra True Love Leaves No Traces, a vrhunac dostiže nedvosmislenim naslovima I Left A Woman Waiting i Don't Go Home With Your Hard-On. Na sljedećem albumu uočavamo povratak temi masturbacije kroz Our Lady Of Solitude i Ballad Of The Absent Mare, no već naslov idućeg albuma Various Positions ukazuje na poboljšanje Cohenovog seksualnog života. O čemu svjedoče i stihovi Dance me through the panic 'til I'm gathered safely in (i mnogi drugi) iz nedvosmislene Dance Me To The End Of Love.

Nažalost, već ovdje se počinje uočavati koji će osnovni problem mučiti Cohena tijekom sljedećih dvadeset godina karijere. Impotencija, dakako - ipak je on već čovjek u godinama. Hallelujah se čuje zadnji puta, nakon toga se evidentno sve teže diže - gomila kasnijih naslova svjedoči o tome: Ain't No Cure For Love napisana je puno prije pojave Viagre, a tu su i Waiting For The Miracle, Closing Time, You Had Loved Enough... A Thousand Kisses Deep pokazuje nam da je Cohen pribjegao i alternativnim metodama zadovoljavanja partnerice, kad mu se već ne diže, no Alexandra Leaving pokazuje da to ipak nije bilo dostatno. Čudo rijetke jutarnje erekcije opisano je u Morning Glory, no dominantan je osjećaj ipak onaj s prve pjesme zadnjeg albuma Go No More A-Roving. U slučaju da ne znate, jedan od prijevoda glagola rove glasi potucati se.

Uistinu smatram da kraj ovakve niske dokaza ne možemo nego zaključiti da je Leonard Cohen erotoman i pervertit par excellence. Iliti, kako bi Meštar rekao, prokleti seksualac.