Bajka nad bajkama
Neke se stvari nimalo ne mijenjaju. Čitajući stari Start iz 1980. g. naletio sam na tekst Darka Zubčevića o Festivalu animiranih filmova održanom u Zagrebu te godine. Koji me nasmijao do suza. I razljutio istovremeno.
Raščistimo prvo osnove. Jako volim Animafest i od početka devedesetih naovamo nisam propustio gotovo pa niti jedan film u kratkometražnoj konkurenciji. Bez sekunde razmišljanja propustio sam "povijesne" utakmice naših nogometaša na raznoraznim prvenstvima, uključujući i ovogodišnju s Brazilom, jer su padale u termin konkurencije. Dok sam honorarno radio kod današnjeg službenog gazde, jednom sam mu napomenuo da je drugi tjedan Animafest, na što je on samo lakonski protuupitao: "Aha, znači uopće te nema na poslu taj tjedan?" Bez ljutnje, pod normalno.
Drugo, Darko Zubčević je kreten. Zapravo nije, no nikada nisam tako iskonski mrzio nekog filmskog kritičara poput njega u doba svakotjednih kritika u Studiju. Doduše, ako bi on neki film proglasio remek-djelom, uistinu je to i bilo remek-djelo. S onima koji su dobili osrednju ocjenu nije se trebalo zamarati, ali je zato valjalo izrazito pozorno pratiti one filmove kojima bi udijelio najnižu ocjenu, crnu točku. U toj su se kategoriji izmiješali mnogi uistinu užasni filmovi s većinom ponajboljih djela osamdesetih. Sumnjam da postoji čovjek koji je popljuvao više sjajnih filmova od Zubčevića.
Popljuvao je stoga, dakako, i Festival animiranih filmova 1980. g. Napadao je riječima koje su mi tako poznate - ta nebrojeno ih puta čujem od drugih ljudi svake dvije godine, a i sam ih izgovaram u sličnom ritmu. Te nema više dovoljno zabavnih filmova, te nema osobito inovativnih načina animacije, pa je malo domaćih filmova, produkcija nam je u krizi... Ništa se nije promijenilo. Uvijek, uvijek ista priča. Svaki puta se festival čini malo lošijim od prethodnog, a mnogo lošijim od onih prije desetak godina (zato što smo zaboravili daveže, a sjećamo se samo dobrih filmova, mahom.)
Nešto me drugo fasciniralo u ovom tekstu i to ću citirati. "Sovjetski film autora Jurija Norštejna 'Bajka nad bajkama', koji je osvojio 'Grand prix', a opisan je u 'Filmografiji festivala' kao 'meditacija o prolaznosti i uspomenama koje ostaju', sličnog je melankoličnog ugođaja kao 'Tri teme'. Usprkos nejasnoćama, svidio mi se zbog ujednačene animacije raznorodnog materijala i spomenutog ugođaja." Usput, među ostalim filmovima koji su mu se donekle svidjeli, spomenut, eto, kao dobitnik glavne nagrade...
"Bajka nad bajkama" osvojila je glavne nagrade na još nekoliko festivala te godine, a već 1984. g. je u Los Angelesu u sklopu "Olimpijskih igara umjetnosti" proglašena najboljim animiranim filmom svih vremena. Prije četiri godine jednaka je anketa provedena među animatorima i stručnjacima za animaciju i - gle čuda - rezultat je bio isti. Proglašenje je bilo u Zagrebu. Moja, i reakcija gotovo svakoga tko prati animaciju, bilo je samo potvrdno kimanje glavom. Da, ukusi se mogu razlikovati, ali koliko umjetnička kritika i prosudba mogu biti objektivne, u ovom slučaju jesu. "Bajka nad bajkama" jest najbolji crtić svih vremena.
Fascinira me kako je itko mogao ne uvidjeti takvo što i otići iz dvorane SC-a 1980. g. bez da shvati kako je upravo nazočio nečemu posebnom. Struka je prepoznala vrijednost odmah, i nagradila ga (a Norštejn je počeo rad na adaptaciji Gogoljeve "Kabanice" koji još nije završio, nakon više od četvrt stoljeća rada na njemu). No mediokritetska filmska kritika nije. Nameće se pitanje koliko smo uistinu dobrih filmova, knjiga, albuma propustili zbog mlakih ili nepovoljnih kritika, koje nas nisu ponukale da se zainteresiramo za neko djelo. Jer ako je netko čija riječ ipak ima odjeka u stanju previdjeti činjenicu da je upravo gledao najbolji film svih vremena u svojem žanru, kako onda, pobogu, povjerovati u ma kakvu mogućnost objektivne kritike?
Nikako, plašim se.
|
