Zdenkov kulturni kombi

Kako dan učiniti lijepim?

Zapravo, vrlo jednostavno.

Kao prvo, treba te nazvati brat i pitati te što misliš kako se osjeća bakalar kada ga se stavi na malo nasjeckane brokule, tek koji komadićak kuhanog krumpira, lagano prekrije mozzarellom, pospe s ponešto kapara, maslina i drugih začina, kao i ponekim svježim paradajzom, te ubačen u pećnicu. Odgovorio sam, dakako, da ne znam kako se bakalar osjeća, ali da slutim kako će se oni koji se nađu u njegovoj blizini po vađenju iz pećnice vrlo dobro osjećati. I tako i bi. Prilog tome bila je i buteljka Borgonje, iznenađujuće solidnog vina za cijenu od niti tridesetak kuna.

No, ja, kao što znaju oni koji me poznaju, pa i oni koji redovno čitaju ovaj blog, nisam čovjek od vina, nego čovjek od piva. Tako da je drugi element u činjenju dana lijepim, dakako, bio hmeljno-ječmenog podrijetla. Za to moram zahvaliti Mariji, kolegici s posla, koja je samoprijegorom i odricanjem tijekom godišnjeg na Viru skupila četiri pive i donijela mi ih na degustaciju. Ne želim ni ulaziti u to kakvim se sve ženskim lukavstvima morala služiti da do tih piva dođe, čak je morala žrtvovati i jedan Cool u zamjenu za jednu švapsku pivu u posjedu susjeda-antialkoholičara. Mare, kada god poželiš, imaš zamjenski Cool od mene! A sada da pređem na četiri razloga koja su učinila dan taktilnom senzacijom, zahvaljujući Mariji:

Grafen Walder je lagano i pitko njemačko pivo (iz Neckarsulma, grada proslavljenog tvornicom automobila i motocikala NSU - lijepo je Ratko komentirao: "da, osjeća se taj specifičan okus po Wankelu".) Načelno ne volim njemačka piva, ali ovo mi je baš lijepo leglo, pitko i nezahtjevno, imam dojam da bi večer u društvu s njim bila više nego ugodna.

Slovački Corgon me ipak natjerao da kleknem pred stol i počnem se klanjati. Dugo sam mislio da Česi rade najbolje pive na svijetu, ali nekako mi se čini da Slovaci drže čak i viši prosjek. Ovo je pivo u trenutku ispijanja lagano vodenasto i bezlično, ali vraća se iz dna grla napadom one jedinstvene, nenadjebive pivske gorčine, točno na način na koji volim.

Zlaty Bažant sa 4.3 % alkohola i 10 % slada moj je možda i omiljeni proizvod pivovare koju bez većeg razmišljanja moram proglasiti intimnim favoritom. Pamtim da mi je na degustaciji slovačkih piva u Mitnici prije cca godinu dana upravo ova bila najdraža. Podsjetio sam se zašto i danas, iako sam ga pio iz limenke. Ovo je naprosto pivo koje posjeduje sve u optimalnoj količini, od okusa do gorčine, i koje je toliko suptilno prekrasno da čak ne mogu izdvojiti neku posebnu karakteristiku.

Zadnje pivo danas, Zlaty Bažant sa 5 % alkohola i 12 % slada ipak me malo zbunilo. Petpostotno izvozno pivo se u Mađarskoj u Tescu može kupiti, izvrsno je i ima crvenu etiketu. Ovo pak ima zelenu i, usprkos istom postotku alkohola, nije riječ o istom pivu. Brat mi je bio oduševljen intenzitetom okusa i mirisa, smatrajući da je pivo posve samodostatno. Ja sam pak imao dojam da jest jako dobro (iako ne toliko prispodobno mojem ukusu poput crvene inačice), no da bi optimum pružilo tek u kombinaciji s nekom jednako snažnom, mesnom hranom, poglavito divljači.

Zvučim kao Rene Bakalović. Ubijte me. Ciglama. Crvenima, po mogućnosti.