Zdenkov kulturni kombi

Rusija

Onamo krećem za nekih dvanaestak sati. Vrijeme leti, nikako da uhvatim trenutke potrebne za blog. Pisao sam kao sumanut ovih dana, ali mahom one stvari koje radim u zamjenu za pare. A ima koješta što bih želio reći, slika koje kanim pokazati... Nakon ovog kratkog i, slutim, iscrpljujućeg putovanja u Rusiju, bit će toga, nesumnjivo, još i više. Neka... Kada stignem, pisat ću.

"Imala je snažnije ruke nego ja.
Nije mi dopustila da je savladam."

Uvijek sam ove stihove projicirao na ženu, no sad mi je sinulo da se isto tako mogu odnositi i na sudbinu.

"Nama nova godina ništa nije donela.
Po nebu smo tražili svetlost Vostoka."

Postoji li noćnija pjesma od "Rusije"? Možda "Famous Blue Raincoat"... Idoli su i inače bend sjajnih noćnih pjesama: "Dok dobuje kiša", "U gradu bez sna", ma desetak stvari, ali samo jedna može biti najnoćnija. I u samo se jednoj čuje zvuk tramvaja koji polako klizi sa stanice, onako jasno kako ga možemo čuti samo u doba kada nema vreve, žamora prolaznika i drugih prometala.

Zanimljivo, počeo sam ovaj post kao kratko opravdanje zbog rijetkog pisanja bloga, opet, a pretvorio se u razmišljanje o noći i o najboljoj ploči koju sam ikada kupio. O prvoj ploči koju sam ikada kupio. Volio bih da moj inače bizaran ukus može odabrati štogod drugo, a ne univerzalno prihvaćeno remek-djelo, gotovo svim anketima potvrđenu najbolju ploču ex yu rocka. Ali ne ide. "Odbrana i poslednji dani" i dalje čvrsto stoji na pijedestalu, i upravo sada dok ovo pišem ponovo slušam taj originalni vinil, kupljen prije, mislim, 24 godine u tadašnjem Jugotonu u Bogovićevoj.

Ne, ne hvata me to nostalgija zbog straha pred ogromnim prostranstvom kamo sutra, pardon danas hrlim. Više je to zbog toga što sam večeras, odvezavši frendicu s kojom sam se našao na kavi doma, u Novu Ves, ne mogavši izdržati, napravio jedan kratak đir Gornjim gradom, mjestima na kojima sam živio upravo u vrijeme kada sam kupio ovu ploču. U autu je svirao Hasil Adkins, sjajan, ali nimalo nostalgičan i nisam ni slutio da će me sjene noći tako obuzeti svega nekoliko sati kasnije.

Vrijeme je da još jednom stavim "Rusiju" (svetogrđe - počeo sam s B stranom) i pritisnem tipku "Objavi post." "Ako želite izaći na stanici, pritisnite tipkalo." Ne želim izaći. Sluša mi se tramvaje...