utorak, 31.07.2007.
Još jedan tjedan iluzija ili hrvatski nogomet u Europi
Nikad do sada nisam navijao za Dinamo u Europi, osim utakmice s Partizanom, ali moram reći i da nikad do sada nisam bio bliže da i to napravim. Smjer u kojem nam ide nogomet kao nažalost bitan dio ove države je malo je reći tragičan. Omladinski pogoni u našim klubovima rade nikako ili malo gore od toga, gledamo kojem klubu će se desiti što i Partizanu, odnosno da ga UEFA izbaci iz daljnjeg natjecanja radi navijača, po mom mišljenju to je neminovnost koja se mora desiti s obzirom kako se ponašaju BBB i Torcida. Hajduk nema nikakve vizije, posudili su 3-4 igrača od Dynama iz Kijeva i stvorili stvarno dobru ekipu za jednu godinu. Nakon prve utakmice protiv Budućnosti strahuje se da li će se proći ili ne, ako se ne prođe onda će ova ekipa igrati protiv Intera, Međimurja...
Koliki im je to problem vidi se iz prva dvije utakmice Dinama i Hajduka s gol razlikom, otprilike, +20, a kakvi su im bili protivnici moglo je biti i skoro duplo.
Ok, oni su na razne načine došli do novca (Bandić, Sanader) ali zar drugi moraju spuštati gaće onog momenta kada čuju da idu igrati protiv divova. Zašto se ne mogu ponašati poput Budućnosti ili azerbejđanskog Hazara koji su izašli hrabro na teren, odlučni da daju sve što mogu, doduše vjerojatno imaju malo bolje trenere od ovih naših, jer se vidi da momci znaju kojim sportom se bave, i što im je zadatak na terenu. Da ne kažem da imaju snage za više od 30 minuta što je i ovim našim divovima znanstvena fantastika. Inače najbolje plaćeni igrač Domžala ima oko 3 tisuće eura (igraju protiv Dinama u drugom pretkolu), dok Dinamovi igrači imaju i 100 puta više od toga. A tragična je činjenica da su u našoj trećoj ligi neki igrači primali više novca od igrača Domžala. Ali lako je kad se daje porezni novac da bi lokalci bili ljubljeni šerifi u svojim sredinama.
A onda su tu još i naši sportski novinari, koji vjerojatno za piće ili dva koje popiju na račun kluba, su spremni napisati sve i još malo gore od toga da bi se umilili financijerima. Iskreno neznam postoji li profesija koju manje poštujem od zvanja sportskog novinara u Hrvatskoj, a opet profesija koja je toliko lijepa ako radiš kako treba. Doduše ista tako je ona lijepa i ako ne radiš kako treba ali zato treba imati obraza.
S nadom u bolje sutra za danas je dosta.
petak, 20.07.2007.
Još jedna lakrdija
Danas sam bio u nedoumici o koja dva velika razočaranja pišem, a onda sam shvatio da nema smisla pisati o jedanaest ljudi (momaka) koji navodno igraju nogomet i za tu svoju igru su plaćeni puno, puno previše. Da ljudi koji rade običan posao tako obavljaju svoje dužnosti, davno bi umrli od gladi (čest državnoj upravi koja se izborila da ne radi ništa).
Pisao bih malo o temi koja me je tako iznenadila, mada o likovima koji u njoj učestvuju drugačije ni ne može biti.
Tema: suđenje generalu Ademiju
Sporedni likovi: razni redikuli, malo manje redikuli i ostali pošteni svit koji se pojavljuju kao svjedoci na suđenju
Dakle ovdje iznosim mišljenje koje sam stvorio na osnovu proteklih par godina, od kada nešto više čujem, vidim i razmišljam o svemu i svačemu pa tako i o oslobodilačkom ratu.
Onoga dana kada se general Ademi nakon primljene optužnice za ratne zločine predao HRVATSKIM INSTITUCIJAMA, a tako ujedno i haškom sudu dobio je moje sve simpatije i ujedno smatram da jedan od boljih osoba i generala koji su nas vodili ( ne vjerujem da će mu to puno značiti ali eto).
Imao je tu nesreću da nije Hrvat i da ga svi redom zanemaruju ali dao je koliko je mogao. Većina ostalih generala je pobjegla koliko god je mogla, posebice vidjevši što se desilo generalu Blaškiću, a opet se dobar dio države identicifirao s bjeguncima. Zašto im uzor nije bio čovjek koji poštuje državu, koji nije zvao na državni udar na splitskoj Rivi. Zato što smo država odgajana na krivim vrijednostima i odvedena u krivi smjer koji se ispravlja, ali zaista vrlo polako.
Bilo je žalosno gledati i slušati kako se generali međusobno optužuju i to je još jedan kamen koji nas vuče prema dnu. Jedan kaže jednu stvar, drugi kaže drugu, a najjači je Jarnjak koji kaže da se on ničega ne sjeća osim da je general Ademi kriv. Kako može netko toliko sklerozan biti na bitnim funkcijama u državi to zna samo premijer.
Neznam tko je dogovorio sinkronizirane optužbe Jarnjaka i ostale ekipe upućene prema generalu Ademiju, ali ipak se izgleda preračunao pa istina pomalo izlazi na vidjelo. Ja mogu samo pretpostaviti da je kriv zato što nije Hrvat, pa neka on nedužan gnjije, a naši junaci ma kakvi bili, zaslužuju slobodu.
Naglašavam, volio bih da su svi nedužni i slobodni ali u to baš i ne vjerujem.
četvrtak, 12.07.2007.
Posvajanje djece - ima li potrebe za tim?
Nisam mislio da ću se pretvoriti u borca za ljudska prava ali nakon istupa poštovane zastupnice Lucije Čikeš (HDZ) koja smatra da je bilo koja biološka majka bolja od majke koja usvoji dijete, morao sam napisati ovaj osvrt.
Ja predlažem da se djeca koju ima uvažena zastupnica Čikeš, (ako ih ima), odmah jave u najbliži socijalni centar, ili da socijalna ustanova zadužena za boljitak djece oduzme djecu veleuvaženoj zastupnici i na takav ih način spasi od odgoja gospođe Čikeš.
Lucija Čikeš
Neka mi poštovana zastupnica Čikeš objasni na koji način će ona objasniti svojoj kćerki koja (stavimo teoretski), ne može imati djecu da je ona manje vrijedna i da nikako ne zaslužuje usvojiti, a time i ne odgajati dijete iz razloga što mu ona ne može pružiti ljubav jer je nije rodila.
O prethodnim izjavama poštovane zastupnice ne bih trošio riječi jer one ulaze u antologiju ljudske gluposti, a samim time i u naše saborske anale.
Poštovana zastupnica bar ima utjehu da će sigurno ostati zapamćena u saboru, a svojim nasmijavanjem narodnih masa je i zaslužila saborsku mirovinu koja je malo veća od mirovine koju imaju obični ljudi koji su pošteno radili 40 godina, i imali su tu nesreću da im ova i ovakvi kroje sudbinu.
