Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/djuro21

Marketing

Još jedan tjedan iluzija ili hrvatski nogomet u Europi

Nikad do sada nisam navijao za Dinamo u Europi, osim utakmice s Partizanom, ali moram reći i da nikad do sada nisam bio bliže da i to napravim. Smjer u kojem nam ide nogomet kao nažalost bitan dio ove države je malo je reći tragičan. Omladinski pogoni u našim klubovima rade nikako ili malo gore od toga, gledamo kojem klubu će se desiti što i Partizanu, odnosno da ga UEFA izbaci iz daljnjeg natjecanja radi navijača, po mom mišljenju to je neminovnost koja se mora desiti s obzirom kako se ponašaju BBB i Torcida. Hajduk nema nikakve vizije, posudili su 3-4 igrača od Dynama iz Kijeva i stvorili stvarno dobru ekipu za jednu godinu. Nakon prve utakmice protiv Budućnosti strahuje se da li će se proći ili ne, ako se ne prođe onda će ova ekipa igrati protiv Intera, Međimurja...
Koliki im je to problem vidi se iz prva dvije utakmice Dinama i Hajduka s gol razlikom, otprilike, +20, a kakvi su im bili protivnici moglo je biti i skoro duplo.
Ok, oni su na razne načine došli do novca (Bandić, Sanader) ali zar drugi moraju spuštati gaće onog momenta kada čuju da idu igrati protiv divova. Zašto se ne mogu ponašati poput Budućnosti ili azerbejđanskog Hazara koji su izašli hrabro na teren, odlučni da daju sve što mogu, doduše vjerojatno imaju malo bolje trenere od ovih naših, jer se vidi da momci znaju kojim sportom se bave, i što im je zadatak na terenu. Da ne kažem da imaju snage za više od 30 minuta što je i ovim našim divovima znanstvena fantastika. Inače najbolje plaćeni igrač Domžala ima oko 3 tisuće eura (igraju protiv Dinama u drugom pretkolu), dok Dinamovi igrači imaju i 100 puta više od toga. A tragična je činjenica da su u našoj trećoj ligi neki igrači primali više novca od igrača Domžala. Ali lako je kad se daje porezni novac da bi lokalci bili ljubljeni šerifi u svojim sredinama.

A onda su tu još i naši sportski novinari, koji vjerojatno za piće ili dva koje popiju na račun kluba, su spremni napisati sve i još malo gore od toga da bi se umilili financijerima. Iskreno neznam postoji li profesija koju manje poštujem od zvanja sportskog novinara u Hrvatskoj, a opet profesija koja je toliko lijepa ako radiš kako treba. Doduše ista tako je ona lijepa i ako ne radiš kako treba ali zato treba imati obraza.

S nadom u bolje sutra za danas je dosta.


Post je objavljen 31.07.2007. u 10:00 sati.