< | travanj, 2010 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ja sam K.S.
Jedino ću se tako predstaviti na blogu.
Imam 15 ponosnih godina.
A živim relativno blizu Zagrebu.
Volim fotkat;
Volim neobične, pomalo bolesne stvari.
Sviram i klavir, ali sam ljena, pa unatoć ambicijama, sve je to prosjećno.
Jako sam bezosjaćajna, ali se često pravim da me zanima i da marim zbog ostalih.
Imam brutalan smisao za humor , tako bar drugi kažu.
Užasno me živciraju oni koji imaju neka pravila na blogu,
u stilu >>Komentirajte samo jednom<<.
OVO JE ANARHIJA.
A pravila su tu da bi se kršila.
Volim rock, punk, alternativu.
Neću osuđivati druge ljude zbog bilo kakovih razlika.
I neću cijeli blog posvetit' pljuvanju po cajkama,
jebiga nemogu promjenit ljude koji smatraju da je to muzika.
Nisam niti pesimist, a ni optimist.
REALNA SAM.
I živcira me kad se netko drži visoko,
zaboga! Ja sam zadovoljna onime što imam.
makar hodala praznih džepova!
Divim se Kurtu Cobainu!
Nije mi on uzor, kao što mnogi misle,
i on nije neki praznoglavi drogeraš,
kao što mnogi misle.
When i die, i want my status to be "is smoking a joint with the devil"
Sprechen sie Deutsch? Natürlich. Jägermeister
"Don't eat yellow snow!"
Uživam u dugim, romantičnim šetnjama do frižidera.
It's ok pluto, im not a planet either.
,,But I'm a creep,
I'm a weirdo
What the hell am I doin' here?
I don't belong here."
Roditelji mi kriju pismo od Dumbledora
,,So pull out your dead roots
Pull out your best suit
You know the one they're gonna bury you in"
,,Sell kids for food, weather changes moods,
Spring is here again,reproductive glands"
,,Jos jedan krug na mom vrtuljku
Poslije kog se osjećam
Kao da sam ljubio ruku
Tipu što mi ide na kurac"
^^^^^^^^ANARHIJA!ˇˇˇˇˇˇˇˇˇˇ
Jer za pivo treba imat' dušu!
Fuck school, I wanna be a penguin.
dear bed, im sorry i left you this morning, take me back? ):
"dude this is stupid" "yeah i know" "lets do it"
I'm Not A Part Of Team Edward or Jacob, I'm A Member Of Dumbledores Army.
Phone, check. keys, check. wallet, check. turban, OMFG where is my turban !??
"Are you going to school tomorrow?" "No, I'm riding my unicorn to Alaska."
Ja imam svog imaginarnog prijatelja..nemoras se ni druzit samnom =)
Pa da vas upoznam malo s pričom.
Ovo je istinit (naglašavam) putopis koji sam pisala za školu, i ovdje će na blogu biti u dva dijela.
Jutro u Zagrebu. Nisam navikla na buku pa me buđenje uz policijsku sirenu pomalo iznenadilo. Zora, početak jeseni. Izašla sam na balkon. Zagrebački krovovi koje sam sad gledala, sa sedmog kata zgrade, doimali su se sićušno.Gledala sam razigrano lišće, u svim nijansama narančaste, kako poskakuje na blagom vjetru. Odjednom sam začula kumin glas. Već smo dobrano kasnile na vlak za Linz. Naime, išle smo u Linz, u posjet mom malome bratu u bolnicu.Zagreb je u trku izgledao izgledao tužno, monotono. Trčale smo najvećim dijelom uz Botanički vrt.Sjetila sam se sati i sati provedenih u njemu. Ah ta sjećanja, uvjek navru u krivo vrijeme. Nisam se uspjela ni osvrnuti oko sebe a već smo bili ispred hotela Esplanade. Krajičkom sam oka ugledala neke bogataše kako ulaze u nj.
Glavni kolodvor.Napokon sam se osjećala nekako sigurno.Čule smo glas gospođe koja govori: ,,Vlak za Linz kreće za 2. minute na peronu 3 kolosjeku 5." Sretne što nismo zakasnile, sjele smo u vlak. Dugo je trebalo da izađemo iz Zagreba. Krajolici su se iz sata u sat mijenjali, tek je pruga uvijek ostajala ista. Beskrajne su me tračnice vozile kroz Hrvatsko zagorje. Miris zrelih jabuka, nošen vjetrom ispunio je vagon.Gledala sam kroz prozor. Sunce je uprlo u ,,brege" i sada su izgledali neopisivo lijepo. Htjela sam iskčiti iz vlaka i satima se kotrljati kroz zelena brdašca i udoline.
Tu i tamo bismo prošli pored kojeg sela. Ciglane su se kućice nizale u nedogled do horizonta, iz kojeg se sunce polako dizalo. Nakon nekog vremena, osjetila sam podne. Sjetila sam se pravog zagorskog ručka.
Pogled mi je malo kasnije privukla šuma kroz koju smo prolazili. Nestalo je blagog vjetrića kojeg sam do malo prije osjetila. Sunce se skrilo negdje iza granja stabala.Na jednoj sam čistini ugledala spomenik žrtvama Domovinskog rata. Nesvjesno sam se prekrižila. Nakon nekog vremena, ušli smo u Sloveniju. Prolazili smo prugom nadomak planine. Nestalo je svog onog zagorskog šarma. Zadnje što sam vidjela prije negoli sam utonula u san bila je prekrasna rjeka uz koju je rasla visoka borova šuma. Je li to možda bio već i san tko zna...
Nastavak u idućem broju.
Vaša Krvavameri
K.S.