Oljunidisshljivowitza: Smrt

Da danas definitivno nisam mislila pisat blog.Nisam planirala da tako kažem.Da ja stalno planiram.NE nisam kontrol frikuša.

,,S ovu stranu ostaju pitanja,s onu se sluti odgovor"
To jutro kada sam ustala još pomalo umorna,to se jutro činilo sasvim drugačie od svih do sada. Svako je jutro isto na neki način.Čim bih otvorila oči,svjetlost bi počela strujati mojim tjelom.Osječala bih se sigurno i zaštičeno.Ovog jutra,nije se dogodilo ništa slično.Otvorila sam oči. Bilo je hladno. Navukla sam pokrivač,stisnuvši se uza zid. Mrak je hujao sobom.Pogledala sam na sat,nisam bila sasvim sigurna da li je jutro.Sat je to na žalost potvrdio.Ustala sam i otišla do prozora.Prizor koji sam vidjela ne može se opisati. ,,Smrt",rekla sam tiho sama sebi.Vani je bilo toliko mračno,sivo,zastrašujuće da je to bila rječ koja mi je prva pala na pamet.Upalila sam svijetlo. Nisam se osječala ništa bolje.Sada je u sobi bilo mutno.Magla se spustila na gradić.Zamotana u deku,sjela sam za stol.Misli o smrti su me zatrpale.Nikada o tome nisam puno razmišljala.A tog jutra,pitanja koja sam sama sebi postavljala,činila su se toliko bliža.Shvatila sam koliko toga doznajemo o životu,ali tek nakon smrti.Prije je smrt bila nešto nepojmljivo za mene,a sad,kao da se uvukla u mene.Teška srca,tog jutra morala sam je pustiti da uđe u mene,zato što ju niti jedan čovjek ne može izbjeći. Ona je dio svakodnevice,pomirili se mi s time ili ne. Iz razmišljanja me prekinulo nešto,nešto što sam dugo čekala.Bilo je to sunce.Toplina je razorila hladan zrak.Magle više nije bilo.Ja sam se osječala ugodno.Rješila sam se pitanja koje me oduvjek mučilo.Ali nemogu vam reči,jer svatko svoje pitanje mora odgonetnuti sam.

Ovaj sam tekst pisala za školu pa je malo uštogljenički napisan,al' meni se viđa,a i profesoru.
Do idučeg posta
K.S. Oriđiđi

10.11.2009. u 19:17 · Ostavi komentar (15) · Isprintaj · #