utorak, 13.04.2010.

''A wise girl kisses but doesn't love, listens but doesn't believe, and leaves before she is left."

izgubljena.
izgubljena je.
u svijetu.
u sebi.

cijelo vrijeme tvrdi da joj nije stalo.
da ne želi da joj se javi.
da ga želi zaboraviti.
da ne osjeća ništa.
ništa prema njemu.
ništa.

čak si je počela i vjerovati.
ali zašto onda svaki put kad zazvoni mobitel,
sa nadom u očima otvara poruku,
i nada se da je on?
zašto je tako prokleto boli?
zašto je boli sve što on kaže?
ili bolje reći ne kaže?

možda se on zaljubio.
možda ju je zaboravio.
možda je nastavio dalje.
možda bi i ona trebala.
možda je sve bilo uzalud.
možda za njih nema ''sutra''.
možda i ona nastavlja dalje.
možda.

vrijeme lječi sve rane.
biti će u redu.
izači će.
dignute glave.
sa smješkom.
i rukama otvorenim.
ka svijetu.
ka novim prilikama.

okreće stranicu.
početi će raditi ono što voli.
putovat će.
čitati.
hodati po muzejima.
diviti se ljepoti svakoga dana.
i ono najvažnije.
nosit će smješak.
svaki dan.
svakom prilikom.




Peace.Love.Hope.

| 14:47 | Komentari (8) | Isprintaj | #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.