djevojcica sa nadom u ocima

imam jednog prijatelja.
koji točno zna što treba reći.
koji zna šutjeti.
koji zna biti budala kad treba.
koji zna kad mi treba zagrljaj.
koji me ušutka.
koji me najbolje čita.
koji me podnosi.
koji me zna.


koji me voli. <3


i nije za mene.
ali opet prelazim granicu.
ljubim ga.



i on je jedina karta koja drži moju kulu.
da nema njega sve bi već od davno otišlo k' vragu.
raspala bi se.
raspala bi se ova kula od karata.
kula od karata koju nazivam život.


i nisam tip osobe koja odustaje.
borim se do kraja.
za ono što volim.


a za ono što ne volim, nije me ni briga.
i onda puštam konce iz svojih ruku.
i tada se osjećam kao lutka na konopu.
drugi vode moj život.
i to mi se ne sviđa.


ili ja ili sudbina.
netko od nas mora upravljati mojim životom.
i možda je onda lakše reći "jebe mi se".
"jebe mi se".
pustim sve što ne volim.
neka odluči netko drugi.


i sve dok imam njega nekako se održava ta kula.
i znam da ni po čemu nije dobar za mene.
ali dovoljno je loš...da bi bio dobar.

i ljubim ga. <3


Love.Peace.Hope.

hmm.
jos jedan post.
ne od nje.
nema više pisanja u trećem licu.
preuzimam odgovornost za svoje postupke.
moje greške.
moje laži.
moji grijesi.
nema natrag.
i nema kajanja.
što je bilo-bilo je.
ja sam kriva.
i drago mi je.

ali ovaj put je drukčije.
ima nešto u njemu.
nešto što me tjera da mu vjerujem.
ne znam što.
i iskreno, ne zanima me.
lijepo je.
neka traje.


opet sam sretna.
jer stvari se polako vraćaju na mjesto.
ja san uvijek takav jebeni optimist.
uvijek vjerujem u ono najbolje.
ono najbolje u novome danu.
ono najbolje u svakome čovjeku.
i to mi nitko ne može oduzeti.

recite mi što hoćete.
recite mi sve.
jer ja znam.
i nije važno.

jer snovi su samo moji i samo ih ja mogu srušiti.


volim vas.svih.


Love.Peace.Hope.