djeva bajna

Nakon šta je netko na kormilu bloghaera istaknuo moje umotvorine koje su uvijek tako duboke i pametne i služe obrazovanju, osvješćivanju i produhovljenju nacije, za par dana netko na kormilu metro expressa učinio je isto.

Poželio je svoje čitatelje obrazovat, osvjestiti i produhovit i stoga je posred duplerice, s najavom na naslovnici (!!) objavio što sve žena treba znati o životu u 13 točaka iz mog zadnjeg jelte posta.

Molim uzdahe oduševljenja. Gromoglasni aplauz. Može malo i cike i vriske. Prdit nemojte.

Hvala.

Ono što me oborilo s nogu je - priložena slika uz dotični tekst.

Slijedi opis slike.

Mlada ženka bosa sjedi u nekom sterilnom i ordinacijski bijelom stanu, starke su pored nje nemarno odbačene. Nonšalantno čita novine u nekoj feng shui stolici sleš naslonjaču, a njen mužjak - sauga..zgrbljen..sa facom pokisle antilope. Oboje su u crnom. I sve je to tak šik! Malo me samo jebe ta njegova pokisla faca! Ko da ne zna da će dobit duplo kad posauga.. Ne mislim na čokoladicu duplo. Makar ju volim. Bolja mi je od kinder buena. Jer ima lešnik noter. Mmm...

Uglavnom, slika paše ko budali šamar. Mokrim novinama.

I da, fenomenalna mi je cenzura u istoimenom tekstu. Negdje se slobodno može reć jebanje, a negdje je to samo j...

Iz gaća mi kurac v...

I tak.

Osim te planetarne popularnosti, doživjeh i da mi pišu pjesme... Muškarci. Razni. Virutalni.

Prvi je još davnih dana počeo stanoviti bloger mališa, no ovaj put tron i titulu mog osobnog dvorskog poete ima Branko Guzman. Vjerojatno posljednji čovjek na ovim prostorima koji koristi riječ – dekadentno.

Branko si je dao truda i nadahnut činjenicom da je Bog eto ipak stvorio ovakvo savršenstvo poput mene, počeo je na mail slati stihova niz. Kao iz kućne radinosti Vjekoslave Huljić!

Redom se nizaše:

1.

Kao što kaže stara pjesma Željka Golika – mnogo je bola podnijela ova duša, sto puta ranjena, nikada slomljena.. Tako ranjen, no ne i slomljen, ovaj ispaćeni pjesnik nabasao je na moj rozi blog i jedan pogled na te duboke misli kojima častim blogopučanstvo značio je ozdravljenje za njegovu izmorenu i izmučenu dušu. Melem. Zagrebački.

Ujedno se vidi da je to neki dobrodušni poeta, starog kova, možda čak iz vremena gospona Fulira koji se ne snalazi u ovom modernom svijetu prepredenih sponzoruša i još uvijek misli da žene daju vulvu i vaginu za stručak zumbula i kesicu bombona. Kiki, bronhi i slatka tajna.

E moj viteže...

2.



Ovaj broj jednostavno je toliko rječit i samosvrhovit da bi svaki moj daljnji pokušaj da prodrem u srž i bit bio uzaludan.



3.



Već uznemiren mojom suzdržanošću (koja mi btw. nije prirođena već na njoj bolno radim i primjećujem da izuzetno pali muški rod), ovaj primjerak istog jelte roda, piše nove stihove i pogađa u sridu mojeg hipotalamusa. Drito.

Obratimo, molim, pozornost na vrlo značajan stih – gukni, grakni, zakrekeći! Moj osobni favorit! Tu me dobio! Kao da mi je samim šećernim glasom zaglagoljao na uvo – golubiću moj sa Jelačić placa, vranušice garavušice, žabice krastačice! I povrh toga neprimjetno i švalerski ubacio je još jedan stih uspješnice na ovim prostorima. Moj živote što me snađe... Baš – ah.

Nakon toga desio se obrat, zavrat, prevrat, odvrat. Pogledala sam u svoju staklenu kuglu (svojim staklenim okom) i – uočila prisutnost supruge i djeteta. Da.

Na njegov poziv na kavu „mic, mic, ajmo u kic“ odgovorih vrlo uljudnim i ljubaznim a-a. Rekoh kako muških prijatelja imam na izvoz, a očito je da ga za ništa drugo ne mogu iskoristit. Pa mi se ne da zajebavat. Na šta dobih još jednu poemu.



Ma kakav Silvije Strahimir Kranjčević, kakav Antun Branko Šimić, kakav Janko Polić Kamov! Moj Branko Guzman - čisti je rokenrol među tim jadnicima!

I tako.

Drugi dragi momak koji se javio na mail zove se Slobodan. Nije pisao stihove. Al je poslao sliku. Iz profila. Simpa je. Al neće reć otkud je. Pa šta, i Požarevac je mjesto. Il ne znam, Niš, Čačak, Svrljig.

Prestao se javljat.

I tako.

Frendica mi rekla da tu, vako virtualno, odajem dojam kvakaste debeljuce. A to, kaže ona, nisam. Bez obzira na to šta mi za izmjerit opseg dupeta jedan metar nije dovoljan. Fali mi centimetar i pol. I zato sam ja - opet na dijeti...jer je tako, oh, dosadno i malograđanski jest normalno. Bezveze. Počet ću jest kuskus i čubar, klice i kaki, mada nemam pojma šta je to sve.. Al nema veze, postat ću živčana, nadrkana i - tako kul!

Makar ne znam koliko se kulije od ovog šta sam sad može bit.

Nebo je granica za obične smrtnike, a za mene Božicu nebo je samo linoleum po kojem hodam.

E da, kad smo već kod linoleuma, neki dan sam saznala da se za mušku guzicu bez dlaka kaže upravo to – linoleum! Prva vijest majkemimoje! I zapravo tek sad kužim o čem je riječ kad Gobac pjeva linoleum boooooy uuuu, jeeeee...

Mogla bi to večeras Karmela odfalšat na Zvezde pevaju. Ide joj taj psihomodo stil..

I tako.

Moja osebujna persona napustit će sad ove prostore blogeditora.

Pamtite me po pjesmama mojim, što bi reko Bebek.

I tako.

Ovih dana proslavila sam redom svoj rođendan, rođendan svog bloga, svoje babe Roze, rođendan dečka kojem sam prvom dirala pišu i rođendan još par frendica. Njima nisam dirala pišu. Samo da napomenem.

Kako sam sad godinu dana starija, zrelija i pametnija, tako sam došla do nekih spoznaja od živototvorne važnosti.

Do tih spoznaja dovela me jedna večer kad smo moja T. i ja slavile eto i njen 24.-ti.. Prisjetile smo se svih meksičkih, brazilskih, venecuelanskih, gvatemalskih, sibirskih, južnoafričkih i inih sapunica koje smo upijale od ranog djetinjstva i sa Ju Tjuba poskidale sve uvodne pjesme.. Ujedno smo pokazale i zavidno znanje dotičnih riječi..što pravih, što iskrivljenih..

Marisol, Emperatriz, Rosa Salvahe, Laž, Ljubav nema cijene, Ljubavne veze, Ljubavnici punog mjeseca, Osveta ljubavi, Za tvoju ljubav, Siempre te amare, Acapulco dušom i tijelom, Stočar (makar njega nešto nisam voljela..ko ni onog jebežljivog popa, ne znam kak se zove serija), onda onaj šta umre pa se vrati u tijelu mladog potentnog mladca ždrepca, isto ne znam kak se zove, onda Quando seas mia, Luna nešto, La Usurpadora iliti Otimačica, i još dazns end dazns divnih serija koje sam upijala u svojim najnježnijim godinama..

Sabrala sam to upijeno znanje i sažela ga u 13 ključnih točaka koje bi svaka mlada žena koja drži do sebe trebala već imat usvojeno.

Slijedi tih 13 zaključenih točaka i pridruženih savjeta:

1. Ako si siromašna, najbolji poso je prodavat cveće na placu i po ulici, sigurno će naići bogat i zgodan Jose Andres iliti po naški Joža Andrija koji će uočiti tebe lepojku, kupit kiticu šafrana, uzest te k sebi kući i živećete hepili evr after.

2. Kod kuće bi mogao bit problem - svekrva, al ona će na kraju ili umrijet ako je jako jako zločesta il će se preobratit i postat med i mlijeko. I opet vi svi hepili evr after.

3. Ako je problem što nisi neka lepojka, uvijek možeš pokrit lice kosom i opet živit hepili evr after, razumije se.

4. Ako si i dalje sama, ružna i siromašna, al eto zalomi ti se pa ostaneš trudna sa isto tako singl, ružnim i siromašnim susedom, sina trebaš nazvat Ćema ilit po naški Sitniš. To jamči da će i on preuzet poso glavnog cvećara, bit dobar i pošten, neće se odat drogi, kurvama, piću i cajkama i djeca ga neće zajebavat zbog imena. Važno je zvati se Sitniš.

5. Ako se eto jebiga rodiš slijepa, dobro pazi ko će te operirat. Raspitaj se okolo kaki je taj doktor operater, jer neminovno je da ćeš se nakon operacije, kad progledaš – zaljubit u njega. To je tako. Zato treba pripazit kom se daješ pod nož.

6. Ako imaš dvije sestre, jedna je nužno zla. Čuvaj se nje. Opreza nikad dosta. Sjebaćete.

7. Ako pak imaš samo jednu sestru blizanku, ona je definitivno zla, tu nema jebe! Nju moraš likvidirat, dok ona nije tebe. A onda moš živit hepili evr after s njenim mužem i djecom. I svekrvom, ako je dobra. Ako nije, i nju likvidiraj. Šogorica će se sigurno preobratit u međuvremenu, ako je i ona bila zla. Ona sigurno pati od hronične nejebice i zato je takva. Nejebica je majka svih zala. To je fakt.

8. Najveća i najstrasnija ljubav desit će ti se s onim kog ne podnosiš i mrziš ga i prezireš i s kim si jebeš mater svaki put kad se vidite. A sudba oće da se baš eto često vidite. Pa si onda i često jebete mater. Koja je, ne zaboravimo, zla. Sve će to proć, a vi ćete u naletu najžešće svađe i pičkaranja shvatit da se beskrajno volite, da palite vatru jedno u drugom i da je strasan poljubac jedino logično šta slijedi nakon šta će ti on zaustavit ruku koja je krenula prema njemu da mu opali šamarčinu.

9. Ako te jebu suparnice koje lete oko tvog bogatog i zgodnog odabranika ko muhe oko govana, ne brini. Njih je bitno spojit sa konjušarom. Il sa nekim drugim mišićavim, preplanulim, znojnim radnikom na imanju. Kad iskuse prljavi seks na sijenu, neće više ni pomišljat na tvog čistunka. Stvar riješena.

10. Uvijek provjeravaj odabranike svog srca. Možda ti je to brat. Il bar neki rođak u n-tom koljenu. Nikad ne znaš. Oprez je opet ključna riječ.

11. Ako si pak u životu zapela kao čistačica zahoda sa osnovnom školom, ne brini. Vjeruj mi, treba ti samo dat priliku u nekoj firmi i već za par mjeseci do godine dana zasjest ćeš na mjesto glavne direktorice u rozim kostimićima. Svi će te voljet, tvrtku ćeš podignut iz pepela i vinut u basnoslovne visine uspješnog poslovanja. Kakav faks, kakvi bakrači, sve smo mi u duši male poslovne žene. Nama je to prirođeno i točka.

12. A kad jednom postaneš poslovna žena, čovjeka svog života naći ćeš u slobodoumnom jebivjetru čiji će ti neuhvatljiv i avanturistički duh oduzimati dah. Ne gine ti malo mržnje i pičkaranja u početku no sve će to naravno završit sa strasnim poljupcem. Nakon šta mu opališ šamarčinu. To jest pokušaš, on ti zaustavi ruku, a ti se pretvoriš u mlakicu vode od snage tih neodoljivih mišica, seveda.

13. Za kraj, samo jedno upozorenje, ako već kaniš ubit svog bogatog supruga jer je pain in the ass, počeo je gubit pare na kladionici i dobio je škembu od Žuje, napravi to osobno i profesionalno. I make it sure da je fakat mrtav jer postoje veeelike šanse da se on pojavi nakon par godina, taman kad središ stvar oko nasljedstva, odglumiš ucviljenu udovicu neko vrijeme i počneš novi život s recimo onim gore konjušarom. Taman pomisliš kako si na konjušar..pardon, na konju, i onda ti se ovaj tvoj krele digne iz mrtvih, pojavi se na vratima i sjebe ti cijelu koncepciju. Zato pamet u glavu.

Eto. Nije li zapravo cijela mudrost sazdana u 562 nastavka svake od sapunica? I uvijek dobro pobijedi zlo. I svi su zgodni, mršavi, zdravi, sretni, bogati, poslovno uspješni, upareni, sa zdravim seksualnim životom, a djece ko gljiva poslije kiše. To ovi dobri.

Zli su ili mrtvi ili završe u kolicima, ćuzi il ludnici. Ako se ne preobrate. Ako se preobrate i postanu gud gajz, onda je sve u redu.

Sva mudrost krije se u Meksiku. A iz Meksika je i onaj dečec s početka priče, kojem sam prvom dirala pišu.

Edgar, živio ti meni! Mogo bi me pozvat k sebi ako si u međuvremenu postao bogat i uspješan. Nadam se da mi svekrva neće bit zla. Jer nebu onda dobro. Za nju.

Djeva sad zna znanje.



Nadodatkić:

Ah ah, kako su moje duboke misli opet prepoznate kao izuzetno kvalitetne i vrijedne divljenja ter okačene na blog naslovnicu, imam potrebu da se odmah ogradim od zaslužnosti šta pada razina kvalitete istaknutih blogova! Isto tako ovim putem naglašavam da su sve gramatičke greške napravljene namjerno i autorica ih je svjesna. Zlev eto koristim tvoje riječi..pašu ođe ko budali šamar..

Tako. Zlu ne trebalo.

Hvala na pažnji.

Kisi,kisi!