djeva bajna

Zadnji nekoliko dana osjećala sam da mi nedostaje. Nemir, ushićenost kad bih mu se približila, čežnja neka.

Jučer su stvari došle do krajnjih granica usijanja dok sam bila u svom autu. Vozila sam spuštenih prozora i topli zrak mrsio je moju kosu. Stiskajući papučicu gasa, sva sam treperila. Koža mi se lagano rosila i niz leđa su se počeli spuštati grašci znoja škakljajući me pritom.

Antonio, vruće mi je..

Shvaćala sam da ne mogu i ne smijem dozvoliti da se ovakvo stanje duže nastavi pa sam odlučila uzeti stvar u svoje ruke i učiniti nešto po tom pitanju.
Činjenica je bila da se više nema šta čekati. Ili sad ili nikad.

Svi ostali planovi otpali su u trenutku i na pameti mi je bila samo jedna misao, jedna namjera, jedan cilj.

Dovezla sam se pred njega. Izašla sam iz auta, izbacila prsa, obliznula usne i krenula prema njemu. On je čekao ni ne sluteći kakve namjere imam, ni ne sluteći da o njemu maštam već danima.

Na sve sam mislila pa tako i na zaštitu. Žensku zaštitu. Dok sam si ju stavljala, srce mi je ubrzano lupalo. Sama sebi nisam mogla vjerovat što radim, al uzbuđenje je te misli odagnalo u sekundi. To se činilo kao najispravnija stvar u ovom trenutku.

Obujmila sam ga rukama. Bio je spreman.

Gurnula sam ga duboko u toplu unutrašnjost i to je bilo dovoljno da izazove navalu strasti. Ja sam vodila igru, a on je pratio moj ritam.

Vrhunac smo doživjeli zajedno.

Kad je istekla i zadnja kap ljubavi iz njega, izvadila sam ga, stavila na mjesto, skinula zaštitu i nasmiješila mu se. On je stajao kao ukopan, vidno iznenađen.

Dala sam mu nešto novca, zaslužio je, a zatim sam ponovno sjela u auto, upalila ga, zaturirala i namignuvši mu nagazila gas. Dok sam u retrovizoru gledala kako se udaljujem od njega, zadovoljno sam pripalila cigaretu. Iako inače ne pušim, ovaj put mi je izuzetno godila. Ponos, olakšanje, zadovoljstvo, mir... Sve misli mogle su mi se sabrat samo u jednu – ovo moramo ponoviti. Ne znam uopće zašto sam tako dugo čekala.

I tako je prošlo moje prvo samostalno točenje benzina na benzinskoj pumpi.

Otkud da počnem. Od početka. Dakle.
Postala sam svjedok jedne davne, službeno nikad dokazane teorije koja ipak debelo drži vodu. A to je da je među muškim rodom ukupna količina inteligencije konstantna, samo se njihov broj povećava. Tu poglavito mislim na socijalnu inteligenciju. Znači ne zanima me koliko brzo i spretno on može izračunat koliko mu broji stado, već me zanima kako on vidi interakciju između pojedinih ovaca, a isto tako zanima me i koliko dotični čoban polaže u relaciju on-ovca te šta za njega uopće znači ovca kao takva.

Možemo reći i da ako je već ta količina konstantna, varijabilan je raspored iste među pripadnicima xy spola. Znači netko ima više, netko manje. Također i taj varijabilitet ja također varijabilan, što bi značilo da u jednom trenutku i u određenoj situaciji dotična persona muškog spola može se pokazati izuzetno inteligentnim no već u sljedećem inteligencija ga može rapidno napustiti i nastaniti se kod drugog mužjaka.

Važno je i reći da su sposobni tu inteligenciju i fingirati, drugim riječima sposobni su prodat muda pod bubrege, isfolirat, izblefirat i prikrit svoj nedostatak. Dakle i tu treba bit oprezan.

Alaj sam ga se sad nasrala. Zdravoseljački rečeno, ima muških glupih ko qurac, a ja sam očito za sada imala prilike samo s takvima dolazit u kontakt.

Dragi...
Ne pitaj me jesam li svršila! Ne požuruj me! Ne pitaj me neposredno prije s kolko sam ih spavala! Javi se drugi dan kretenu! Ako se javiš kasnije, to se ne računa, sjebo si! I ne, ne računaj da ćemo to ponovit! I ja imam ego, i da njegujem ga, i da podmetnuo si mu nogu debilu. A znaš šta je najgore od svega? To šta smo si kao bili frendovi. Sereš, a dobri smo si. Ma teraj se u tri mile materine! Jebem ti idiota.

A i ja isto tuka, računam na neki fair play, a za to stari moj trebaju dva (2) fer igrača. Ne znam uopće šta sam mislila. Da li to da ću moć igrat igru otvorene veze? Jebote, ne znam ni pravila točno! Da li to da bi sve to lagano moglo prerast u nešto lijepo, zanimljivo, trajnije od svježe ribe? Sorry, nisam frižider, a na ovim temperaturama riba se usmrdi dok si reko sex.

Uostalom, čemu se ja žestim? Ma sve pet, ja ću i dalje bit ona dobra stara uvijek spremna za zajebanciju. Sada samo pametnija. Ustvari hvala ti, prosvijetlio si me. Lagano dolazim do zaključka.

Ne mijenjam paket! Uskličnik!

U ovoj neponovljivoj ponudi nudimo vam: jedno otvoreno srce, šaku iskrenosti, zajedničko buđenje, jutarnju kavu i palačinke s nutellom, trnce niz kralježnicu, prste kroz kosu, topli dah na vratu, ruku podrške, dodir malim nožnim prstima, poljubac u kapke..i žlicu vegete. Ali to nije sve! Ako nazovete odmah, dobivate i 2 metra žice od nehrđajućeg čelika, fi=3cm, koja će vam završiti u šupku ukoliko se ne budete pridržavali uputa kod uporabe našeg paketa. Samo za napomenu, pička sama za sebe se ne daje! Svi takvi i slični upiti bit će usmjereni u tri pizde materine. Unaprijed hvala.



p.s. Žao mi je šta ovog puta nisam prpošno i veselo raspoložena. Možda sa odmakom uvidim u tome svemu nešto simpatično i spremno za isprdat se. Dotad sam naoružana do zuba. Back off! Hvala molim đenja.

Jedan od mojih najthebestomiljenih hobija je odlazak u crkvu. Na polnoćku, ak ne zaspim il se ne zapijem. Na Božić ak se mogu ustat bez da mi se glava ne rasprsne ko prskalica od sokića i limunića after polnoćke. Na Uskrs, ak uspijem nabavit gas-masku na vrijeme. I u iznimnim situvacijama koje uključuju raznorazne vesele prigode tipa krštenja, vjenčanja, firme/krizme/potvrde. Ovo posljednje zbilo se prošle nedjelje svete. To je bila idealna prilika da se podsjetim zašto mi je to jedan od mojih najthebestomiljenih hobija, ever.

1. Obožavam ljude i sve što je ljudsko, a pritom mislim na sve produkte ljudskog tijela. Uopće nije bed ako se vi punašna gospođo malo uznojite pa se naslonite na mene. Nije bed, dapače. Ja neopisivo volim dodir vaše vlažno-hladno-znojne kože koja se tare o moju. A činjenica da ukoliko se odmaknem mrvicu tj. koliko mi mjesto dopušta, a vi krenete za mnom, govori samo o našoj povezanosti braće i sestara. Mir s tobom sestro.

2. Mir i s tobom đekane. Vidim i mi smo se malo okupali u vlastitom soku. Višeslojno? O da, primjećujem. Nema ničeg boljeg od sporta Znoj na znoj. A vidim krasno vam je to odijelo? Iz naftalina velite? Aha, ne bi se nikad reklo.

3. A vi iza mene koji da jeste, samo nastavite, kako ste samo znali da volim kad mi netko puše za vrat. Oh vi i kašljucnuste? Nemojte slučajno stavit ruku na čvalje, to je grijeh! Čvrsto ih držite sklopljene na trbuhu. Mir s vama.

4. A vi tu lijevo, možete vi i glasnije pjevat, još mi bubnjić nije pukel! Slon vam je prdno u uho? Prije bih rekla krdo! Ah kaj ćete gospa, svima se događa. Pogotovo na selu di se uzgaja raznorazna životinjad.

5. Volim i kad sam predmet ogleda, to samo pokazuje koliko me vole i mare za mene i moju dobrobit.

6. Al sve se to zaboravi kad ispred sebe imate svetog čovjeka po imenu Gospon Svećenik. Vaše riječi i djela me naprosto toliko inspiriraju da čisto poželim odma rodit sina i dat ga u sjemenište pa onda Vama na dodatnu obuku. A Vaša propovjed..Vaši stavovi o hadezeu, anti gotovini, modernim ženama koje ne kuhaju svojim muževima pa nije ni čudo šta se povećava stopa razvoda, o Vašoj operaciji slijepog crijeva, shvaćanju nekih stvari tek nakon gledanja filma Pasija.. Što reći. A tek Vaše posjete kod blagoslova.. Samo sveti čovjek može u 15 sekundi izmolit očenaš, a preostalih 5 minuta komentirat i nabrajat šta smo sve renovirali po kući. I ne, neću komentirat vaš cjenik božanskih usluga.

7. Il mi je možda bio draži Vaš prethodnik koji je bio glavni jeb..ač ulice. Jedino zamjeram šta mi nikad niste namignuli pod misom. Nikad ništa. Ni kes bacili. Uvijek nekim drugim ženama. Šta ja nisam dovoljno dobra? Dobro, dobro, zapamtit ću vam to. U benetton majicama, rolexom oko ručetine sa popratnim narukvicama u golfu petici. Golfu petici koji je nađen negdje u jurovskom brodu na nekoj pripizdini. Vi i žena pored vas ste samo razgovarali, vi ste ju ispovijedali jel, a sexale su se bubamare na prozoru. Krivi tajming padre, kaj niste znali da su tad bile pizdarije sa kurdima i svi su bili sumnjivi. Eh, sad znate.

No da se ja vratim ovoj nedjelji. Dakle, znoj, smrad, sape, klaustrofobija, djeca koja padaju u nesvjest, bezvezna trkeljanja..

Ima li ljepšeg načina za provesti nedjeljno jutro?

Odmah mi u uhu odzvanja moj omiljeni pjevač siniša vucibatina vuco..eeeeeeeejj nedjelja, nedjelja, život mi ukralaaa, rigidigidajnanaaa..

Mir s vama.

Danas sam imala čast iskusit šta to znači biti žensko i to u svoj pojmovnoj živopisnosti i velebnosti tog pojma kao pojma kao takvog. Uporedo sa aktivnim upražnjavanjem osnovne uloge žene u društvu, spoznavala sam dublju bit i značenje te iste uloge. Ovako kad bacim pogled unatrag na kraju dana, tek sam sad postala svjesna koliko sam blagoslovljena sa svojim xx kromosomima i da sve svoje zakržljale, deformirane i uboge gene koji nisu posve x-rated trebam u startu likvidirat. Snagom volje sve se može.

Zar ima ičeg ljepšeg od dizanja u ranu zoru i započinjanja dana uz toplu peglu na paru? Vjerojatno bi mi pegla na žar unijela u život više avanture, al ja sam i sa ovom zadovoljna. Dapače, dok peglam, para mi ujedno služi i za čišćenje lica. Isto tako, peglajući, svaka žena ima dovoljno vremena za svoju introspekciju, samoanalizu, analizu općenito i ostale ženske aktivnosti, nama tako drage. Može posegnuti u najdublje dijelove svoje osobnosti, a isto tako, ukoliko to želi, i doseći nirvanu. Dovoljno je uključit samo mali dio primozga i uposlit ga striktno za aktivnost peglanja, dok preostali dio velikog mozga, malog mu druga i pridružujuće leđne moždine slobodno može vrludati zelenim pašnjacim Lijepe Naše i šire. I upravo na tim ispašama može se dogoditi heureka, prosvjetljenje, kolosalna i nadasve epohalna ideja – što kuhati danas za ručak!
Oh da, to povlači niz drugih spoznaja. Dok kuha ručak, žena je u dodiru sa čistom prirodom i njeguje iskonski nagon za brigu svoje obitelji, utkan u žensku srž još od davnina. U ženi se budi pražena iz špilje kad je kao špiljopaziteljica i tada držala 3,1/2 ćoška špilje i okupljala svoje ukućane tj. ušpiljane oko stola/poda ne bi li ih nahranila i ojačala za nove pobjede, ulove i sl. Kad svatko ode svojim poslom, ona i dalje ostaje u špilji, pospremajući i lickajući je za sljedeći obrok. Žene novog milenija imaju i tu prednost da dok peru suđe mogu raznim čarlijima mit balsam lickati i svoje ruke. Nije li to fantastično?!
Nakon ručka bio bi grijeh sjesti i odahnuti kad još ima toliko uzbudljivih stvari za napraviti.
Oprati prozore i u isto vrijeme osunčati se. Oribati kupaonu i napraviti potpunu manikuru sa cijelom paletom proizvoda – cilit, cilit bang, cilit bang bang bang, arf, domestos, Mr. Pr(avi)oper et cetera, et cetera. Brisanje prašine – joga. Sa 5 tibetanaca, kuća blista. Sauganje – aerobic. Idemo, step touch! Pranje veša u vešmašini – intelektualni rad; programiranje i uzročno-posljedično zaključivanje. Crvena čarapa i bijeli veš = ružičasta radost. Pitanje - jel i bijeli veš pobijelio čarapu ili je samo čarapa pocrvenila veš? Zatim, odlazak na plac, idealna prilika za razmjenu iskustava u domaćinstvu sa ostalim dobrim i vrijednim ženama, a i utažavanje svojih poriva za šopingom koji je po difoltu dan svakoj ženki.

Mislim, ovo je zaista neiscrpna tema. Mogla bi o tome danima, godinama, satima..ko što peva naša danijela martinović marković thompson grašo.
Za kraj, još par savjeta koje nađoh u priručniku za žene Živke Vidojković, Beograd, jula 1982.

Beličaste mrlje od znoja ispod pazuha dobro istrljate krpom natopljenom u mešavinu jedanke količine vode i sirćeta. Posle toga ispeglajte tkaninu preko mokre krpe. (YUCK)

Mrlje od vode na politiranom (??) nameštaju rešavamo sa pepelom od cigarete pomešanim sa nekoliko kapi ulja i mekom krpom istrljamo drvo.

Mrlje od plesni uklanjaju se na taj način što se zaprljani deo odeće potopi u ključalo mleko. Drži se nekoliko minuta, a zatim se dobro opere i osuši na suncu. (ko još ima pljesnivu odeću majketiga)

Mrlje od mastiljave olovke istrljamo slaninom i isperemo sapunskih špiritusom (štogod da to bilo)

Tragovi od muva po lusteru uklanjaju se ako se dobro istrljaju rasečenim crnim lukom, a zatim, radi sjaja, izbrišu vunenom krpom. (IIIHAAA)

(Posle ovog lustera) Ako vam ruke mirišu na beli ili crni luk, istrljajte ih talogom od crne kafe.

Nakon sveg zaključujem, hvala Ti što sam žensko. Jel tko spominjao raspodjelu kućanskih poslova? O ne, ne, zar da budem lišena ovih magičnih trenutaka provedenih u šp..kući?
To nikako. Domaćica is my middle name.

Nadahnuta današnjim izvanrednim danom, sve vas lijepo pozdravlja vaša djevadomaćicabajna.

Čuh danas jednu zgođuškanu mnogo prigodnu pesn. Kanda sam ju ja rukom svojom prostom desnom pisala. Zna i lijeva bit prosta, al malo mi je nezgodno ž njom, ipak sam ja zadrta dešnjakinja. Ante Pavelić rulz. (jedino ovaj zelenko neš radi s desnom rukom pa ga zato stavih)

No da. Vratimo se pesmi. Dotična poema toliko je duboka, a opet toliko životna i svagdašnja, ko kruh naš svagdašnji. Daj nam danas.

I šta da vam kažem i pokažem.. Sisu? Ma neću, to svi rade. Guzu i ogužje isto. A šta drugo nego tu vrlu pjesmu.

The Pjesma

Moj prijatelj voli dečke,
Al ne za mali nogomet,
Moj prijatelj voli dečke,
Al ne za trule kobile*.

Moj prijatelj voli dečke,
Al ne da s njima popije,
Moj prijatelj voli dečke,
Jer u njih se zaljubljuje.

Moj prijatelj za žene čuti neće,
Jer kaže za njih nema osjećaj,
Za ljepuškaste mladiće on bi dao i svoj dom
I zovemo ga zato pederom.

Moj prijatelj čudno priča,
I odaje se pokretom,
Moj prijatelj iz kafića,
Brije noge britvicom.

Moj prijatelj za žene čuti neće,
Kaže za njih nema osjećaj,
Za ljepuškaste mladiće on bi dao i svoj dom
I zovemo ga zato pederom.

I zovemo ga zato, i zovemo ga zato, i zovemo ga zato pederom...ppp ppp ppp...ppp...

* trule kobile, to ne kužim, to je neka igra? jel to neko zna igrat? ak zna, će mi objasni,pliz?

Eto. A šta da vam sad kažem i pokažem. Poema ionako govori sama za sebe.

Istina braćo i sestre, istina. I ja imam prijatelja. Takvog. Purger, k tome. Razlika je samo šta si on to još neće priznat. Il neće priznat meni. Mislim nije da sam ga direkt, kroše, aperkat pitala, al ope moja feminum intuitzija čita izmeđ redaka..

Zanimljivo ga je pustit da se razmaše, oslobodi, raspriča, pa počne komentirat ko se kak obukel, joj daj vidi kag zgleda, isse onaak, fakat se zdronjala, daj ju vidi, ne znaš kaj je groznije, dal donji dio il ova katastrofa gore. I dok ja ni gram pažnje svoje ne obratim na lauzi dresd personu, on je već sve skomentiral i dal joj nedovoljan iz modne osvještenosti.

Onda, u tehniku i sve te muške stvari se kurca mišjeg ne kuži. Pored njega se osjećam vrlo muževno. Pogotovo kad noge ne obrijem. I kad pustim bradu i brkove zasučem.

Radi u parfumeriji i kuži se u sve te pomadice, podloge, korektore i ine pizdematerinice više od urednice kozmošita. Bu mi dal i kakvog popusta, ak oću. A ja ne znam kaj bi si zela. Sram me reć. Ja bi niveju kremu i malo vazelina. I tigrovu mast. To uvek dobro dođe. Mada se ja ipak najvolim mazat čistom guščjom masti. Preporučam zimi. Na Sibiru. Dušu daje.

Pravi je žifčani zagrebpčanec. I još k tome lagano feminizovan. Kombinacija iz snova. On bi najrađe sve postrojil, isfliskal i našamaral.

Furt je na nekoj dijeti, al kad voli papat i sve mu se prima, kaže mi dok ja kupujem bio pecivo, a on dva komada pice, masne, fine, iz Importaneja. Bokteneće, poslije nje si sit tjedan dana. Mislim, da se razume, ja volem dečkove koji konzumiraju picu, karlovačko (domoljublje) i sl., al da to onda potroši u nekoj tjelesnoj aktivnosti žešćoj od listanja kozmošita. Npr. u sexu. Sa mnom, naravno. Ovakvi mi oš neš djeluju pi...čkasto.

Dok ja skupljam podočnjake s poda da ih ne šutam nogama, on je svoje već zabarikadiral korektorom. Iv sen loren. Usput si je i obrivice malo počupal. Pa nije sa sela.

U vojsku ne bu išel. A da sam zna kakvih tam sve momaka imade, i s kakvim se sve klizavim sapunima peru, mislim da bi odma promijenio mišljenje..al mi ne bi vjerojatno reko. Ne znam, moram malo poradit na tome da mi se otvori. Da mi se otvori dušom koja se utapa u nevoljama teškim, ciganskoj tuzi pregolemoj i pada pod bremenom samospoznaje i velom tajni.

Da se razumijemo, ja fakatnenalakat nemam nišče protiv momaka s one strane ulice. Jes da su mi oni indirektno konkurencija, al šta sad, nadam se da i na ovoj strani ima lovine tj. lovaca..

Jednom mi je rekel da viš kak se nas dvoje super slažemo. Tu sam se malo zabrinula i pomislila da možda djelujem muškobanjasto. Al onda sam obrijala noge, bradu i brkove pa mi to više ne govori.

Bit ovog posta je u biti apel.

Prijatelju, ma gdje god jesi da si, čuj me, priznaj svojoj db što tišti tvoju grud, možda ti nađem kakvog prijatelja s kojim ćeš se još bolje slagat, a probaj i ti meni. Zajedno smo jači.

I ja ću s ponosom pjevat pjesmu s početka. Tak da znaš.

Kisi kisi my gayish buddy!