Zadnji nekoliko dana osjećala sam da mi nedostaje. Nemir, ushićenost kad bih mu se približila, čežnja neka.
Jučer su stvari došle do krajnjih granica usijanja dok sam bila u svom autu. Vozila sam spuštenih prozora i topli zrak mrsio je moju kosu. Stiskajući papučicu gasa, sva sam treperila. Koža mi se lagano rosila i niz leđa su se počeli spuštati grašci znoja škakljajući me pritom.
Antonio, vruće mi je..
Shvaćala sam da ne mogu i ne smijem dozvoliti da se ovakvo stanje duže nastavi pa sam odlučila uzeti stvar u svoje ruke i učiniti nešto po tom pitanju.
Činjenica je bila da se više nema šta čekati. Ili sad ili nikad.
Svi ostali planovi otpali su u trenutku i na pameti mi je bila samo jedna misao, jedna namjera, jedan cilj.
Dovezla sam se pred njega. Izašla sam iz auta, izbacila prsa, obliznula usne i krenula prema njemu. On je čekao ni ne sluteći kakve namjere imam, ni ne sluteći da o njemu maštam već danima.
Na sve sam mislila pa tako i na zaštitu. Žensku zaštitu. Dok sam si ju stavljala, srce mi je ubrzano lupalo. Sama sebi nisam mogla vjerovat što radim, al uzbuđenje je te misli odagnalo u sekundi. To se činilo kao najispravnija stvar u ovom trenutku.
Obujmila sam ga rukama. Bio je spreman.
Gurnula sam ga duboko u toplu unutrašnjost i to je bilo dovoljno da izazove navalu strasti. Ja sam vodila igru, a on je pratio moj ritam.
Vrhunac smo doživjeli zajedno.
Kad je istekla i zadnja kap ljubavi iz njega, izvadila sam ga, stavila na mjesto, skinula zaštitu i nasmiješila mu se. On je stajao kao ukopan, vidno iznenađen.
Dala sam mu nešto novca, zaslužio je, a zatim sam ponovno sjela u auto, upalila ga, zaturirala i namignuvši mu nagazila gas. Dok sam u retrovizoru gledala kako se udaljujem od njega, zadovoljno sam pripalila cigaretu. Iako inače ne pušim, ovaj put mi je izuzetno godila. Ponos, olakšanje, zadovoljstvo, mir... Sve misli mogle su mi se sabrat samo u jednu – ovo moramo ponoviti. Ne znam uopće zašto sam tako dugo čekala.
I tako je prošlo moje prvo samostalno točenje benzina na benzinskoj pumpi. 
